Quileute: razlika između inačica

Rana populacija Quileuta (1780), prema mišljenju Mooneya, iznosila je oko 500, a u taj broj uključuje i Hoh Indijance. Svoj prvi kontakt s Europljanima mogao se desiti možda još u vremenima kada su prolazom [[Juan de Fuca (tjesnac)|Juan de Fuca]] krstarili brodovi [[Charles Barkley|Charlesa Barkleya]] (1787), peruanskog istraživača i kartografa [[Manuel Quimper|Manuela Quimpera]] (1790)., i kapetana [[George Vancouver]]a koji je trgovao na obali [[Washington]]a. Godine [[1808.]] na njihovoj obali havariju doživljava 1808. ruski brod Svatoli Nikolai. Preživjelini pomorci su zarobljeni, no nekoliko mjeseci kasnije otkupili su ih američki trgovci. Kasniji susret imaju [[1824.]] kada do njih kopnenim putem dolazi Irac John Work (Wark), neki trgovac iz kompanije Hudson Bay. Kasnija sudbina slična je ostalim plemenima koja ugovorima iz sredine 19. stoljeća moraju prepuštat svoja područja [[SAD]].-u a oni odlaze na rezervate. Quileute su obuhvačeniobuhvaćeni ugovorom Quinault iz [[1856.]] a potpisuju ga guverner Washingtona [[Isaac Stevens]] (1818-1862), i poglavice plemena [[Quinault]] i Quileute. S quileutske strane potpisuju ga poglavica How-yat'l, te pod-poglavice '' 'Kal-lape' '' i '' 'Tah-ah-ha-wht'l' '', a od Quinaulta, poglavica '' 'Tah-ho-lah' ''. Rezervat Quileute utemeljit će se ipak tek 19. veljače [[1889.]] izvršnom odredbom predsjednika [[Grover Cleveland]]a, no već u rujnu iste godine bijeli stanovnici popalit će 26 indijanskih kuća u [[La Push]]u.