Uslijedile su godine bez velikih uspjeha i velikih događaja. Godine 1938. tvrtka je nakratko dobila ime Saldun. Godine 1939. uklonjen je atribut Jugoslavenski i klub je postao samo '''''Sportski Klub Slaven'''''. S početkom Drugog svjetskog rata nogomet je sveo svoje aktivnosti na minimum. Tako je 1941. Slaven prestao postojati.
Nakon drugogDrugog svijetskogsvjetskog rata nogomet se vratio u Trogir. Odmah 1945. društvo je ponovno osnovano. Među novim osnivačima pamtimo Milana Novaka, Marina Bublea, Ivu Radačića, Ivu Pomenića i Vinka Bublea. Za prvog predsjednika imenovan je Jakov Mlačić. Moralo se izabrati ime za novi Klub. Opcije su bile Trogir, ime koje je Klub nosio od osnutka do 1930. godine, ili Slaven koji je bio u modi do Drugog svjetskog rata. Na kraju je prevladala opcija Slaven i klub je to ime zadržao do 1993. godine. Puno ime je tada bilo '''''Fiskulturno Društvo Slaven''''', jer su svi sportski klubovi Jugoslaviji morali djelovati unutar granica gradskih fiskulturnih društava, i svi su prijeratni nogometni klubovi ugašeni 1945. dekretom jugoslavneskih vlasti. Poteškoće su bile ogromne, barem na početku. Novca nije bilo, pa su nabaviti dresove ili organizirati službena putovanja bili teški zadaci. Prvi dresovi su bili iz bivših vojnih uniformi. Prva poslijeratna utakmica bila je ona protiv splitskog Hajduka.
1947. riješen je veliki problem nogometnog igrališta. Štoviše, konačno je premješten spomenik maršalu Marmontu koji je stajao na sredini terena! A što se nogometnog igrališta tiče, 1967. godine konačno se "vidjela" i trava na terenu; nadalje, 1972. godine izgrađena je tribina za gledatelje na zapadnoj strani.
