Nicolaus Oresmius: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Doprinos na polju matematike: pravopis, replaced: moguč → moguć
m →‎Doprinosi na području fizike: pravopis, replaced: s s → sa s
Redak 17:
Koristeći jaku empiričku metodu, Oresmo je istraživao cijeli jedan kompleks fenomena ljudske psihe. Bio je uvjeren u djelovanje nutarnjeg osjeta (sensus interior), njegove kompleksnosti i subjektivnosti percepcije svijeta. Koristeći ove pristupe Oresmo je bio tipični predstavnik «Pariške psihološke škole» koju su predstavljali [[Ivan Buridan]], [[Henri od Hesse]], i dugi. Njegov rad na ovom polju doveo ga je i u odnos s znastvenim radom na polju optike koju zastupaju Alhazen, [[Roger Bacon]], Witelo i drugi.U dodatku Oresmo je anticipirao neke važne činjenice psihologije u 19. i 20. stoljeću, pogotovo na poljima kognitivne psihologije.
==Doprinosi na području fizike==
Na polju fizike Oresmo koristi i slijedi svog predhodnika Ivana Buridana i njegovog suvremenika Alberta Saksonca pogotovo kod problema statike i dinamike. Buridanovu teoriju impetusa iskoristio je Oresme da bi riješio svoju tezu o dnevnoj rotaciji zemlje oko svoje osi. Ta teorija glasi: Kako to da kamenje koje je pušteno padati s tornja pada ispod njega a ne iza njega, ako se zemlja vrti oko svoje osi? On koristi teoriju impetusa svog učitelja, da je rotacija zajednička i ovom kamenju koje ne usporava rotaciju. Premda još nisu posve poznata sva njegova djela, ipak se može ssa sigurnošću ustvrditi kako veli [[Etienne Gilson]] da imamo Oresmu zahvaliti za tri velika otkrića. On je jasno pokazao zakon, prema kojemu padaju tjela; svagdanje okretanje zemlje oko svoje osi; i prvu ideju analitičke geometrije. Osim toga odgovorio je i na poteškoće sa strane teologije, osobito one, koje se zasnivaju na Svetom Pismu, koje se tako izražava, kao da se sunce okreće oko zemlje. Oresme odgovara, da se Sveto Pismo u tome prilagođava našem načinu govora. Istina, o ovim se stvarima mnogo raspravljalo u pariškim znanstvenim krugovima. Tema kao takva aktualna je još od vremena svetog Augustina. Sveti [[Augustin]] je tvrdio kako kozmološka koncepcija Biblije (zemlja je ravna ploha natkriljena nebeskim svodom) proturječi grčkoj (Zemlja je kugla, a planeti se kreču oko nje): dakle, bila je riječ da se pojasne kriteriji kojih se treba pridržavati u tumačenju Pisma. Hiponski je biskup potvrđivao razliku između istine vjere i istine o prirodi; izmađu onoga što se odnosi na vjeru i onoga što se odnosi na poznavanje prirode. Sveti Toma je izjavio da su astrološka učenja (ptolomejsko i arestotelovsko) bila «pretpostavke» (suppositiones) koje služe tomu da dadnu neko krajnje tumačenje računanju kretanja planeta. Stoga je veliki značaj Oresmove misli na ovom polju. Stav tj. pogled sv. Augustina prihvaćen je i u kasnijoj patrističkoj egzegezi i autoritativno preuzet od svetog Tome. Ali nitko nije iznosio tako jasne razloge za nauk, da se zemlja okreće oko sunca, a ne sunce oko zemlje, kao Nikola iz Oresme.
==Tumačenje Aristotelove knjige O nebu i svijetu==
U svom djelu kojim je protumačio [[Aristotel]]ov O nebu i svijetu (De celo et mundo), posvetio je četiri poglavlja pitanju, dali se zemlja okreče oko sunca, ili sunce oko zemlje: