Provodnici vode: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
RpA: WP:NI, WP:HRV
m →‎Dovodni tunel hidroelektrana: pravopis, replaced: spriječav → sprječav (3)
 
Redak 21:
Dovodni tunel [[hidroelektrana]] obično je [[krug|kružnog]] presjeka, jer je to [[hidraulika|hidraulički]] i [[statika|statički]] najpovoljniji oblik. Ali pri malim unutrašnjim [[tlak]]ovima tuneli imaju oblik potkove. Optimalni je oblik D kružnog tunela, jer je zbroj troškova u elektroenergetskom sustavu minimalan. Prosječna [[brzina]] vode u dovodnom tunelu je od 3 do 4 [[metar|m]]/[[sekunda|s]]. Ulazna brzina ne treba iz hidrauličkih razloga biti veća od 1,2 m/s. Zbog toga, ulaz tunela ima ljevkasti oblik.<ref> [http://www.grad.hr/nastava/hidrotehnika/gf/hidrotehnicke_gradevine/nastavni_materijali/Dio2/pezentacija3_0_3_2.pdf] "Provodnici vode" grad.hr, 2011.</ref>
 
'''Rešetka''' spriječavasprječava ulaz u tunel nečistoćama koje plivaju ili plutaju. U oknu na kraju ulazne građevine postavlja se [[zapornica|zatvarač]], kojim se upravlja s površine. Mehanizam za dizanje ima hidraulički ili [[Električna struja|električni]] pogon. Okno je tako oblikovano da može izlaziti [[zrak]] kada se tunel puni. Zatvarač brtvi prema uzvodnoj strani, pa nizvodno okno služi i za ventilaciju. Prilikom punjenja zatvarač se samo malo podigne i tako ostaje sve dok se tunel ne napuni i dok se ne izravna tlak. Ako je dio dovoda izveden kao cjevovod, zatvarač mora imati uređaj za automatsko spuštanje, ako se ošteti cjevovod. Ventilacijsko okno služi za spuštanje vozila za kontrolu tunela u doba popravka (održavanje).
 
Visinski položaj osi tunela na ulazu ovisi o minimalnoj radnoj razini u [[umjetno jezero|umjetnom jezeru]], a vodne komore o najnižoj koti razine vode, koja se može pojaviti pri naglom otvaranju turbina. Da ne bi ulazio zrak u tunel, tjeme se tunela na kraju ulazne građevine nalazi jedan do dva promjera tunala ispod minimalne radne razine u jezeru, već prema brzini vode u tunelu. Slično vrijedi i za [[vodna komora|vodnu komoru]].
Redak 29:
Voda otežava i poskupljuje radove. [[Izvor|Vrela]] se moraju kaptirati, a kaverne ostaviti nazatrpane da se nakon [[Kiša|kiše]] omogući otjecanje vode. Posebno su poteškoće u nas u [[krš]]u, gdje se nailazi nekada na velike vodonosne pukotine i kaverne. Betonska obloga može biti izvedena od prskanog betona, djelomično od montažnih elemanata ili pomoću “teleskopske oplate”. Prvi način dolazi u obzir kada se radi s “krticom”. U nas se još uvijek više primjenjuje betoniranje zbijanjem pomoću pervibratora.
 
Zbog radijalnog djelovanja tlaka vode u oblozi pojavljuju se naponi zatezanja, odnosno tangencijalni napon, što može uzrokovati pucanje prstena i gubitak vode veći od dozvoljenog, jer je obloga relativno tanka s obzirom na promjer tunela (obično 300 do 600 mm nearmirana ili [[Armirani beton|armirana]]). Da se to spriječi, iza obloge se utiskuje [[cement]]ni [[Mort|malter]] i cementno mlijeko pomoću injekcija. Vezno injektiranje osigurava dobru vezu između betona i okolne stijene i popunjava šupljine u betonu. Uzrokuje, u neku ruku, prednaprezanje obloge, ako se dobro izvede, i na taj način spriječavasprječava pucanje obloge. Ako je brdski masiv slabih elastičnih svojstava, izvodi se konsolidacijsko injektiranje do dubine 3 do 5 metara i time poboljšava kvaliteta stijene, spriječavajusprječavaju se veće deformacije i pucanje obloge. Broj je injekcionih bušotina u profilu veći od tri, ovisan o promjeru tunela, a njihov je raspored uzduž tunela izmjeničan.
 
Obloga tunela proračunava se [[statika|statičkim]] proračunima, a danas se mnogo bolje može dimenzionirati obloga i utvrditi naponsko stanje u oblozi i oko nje pomoću metode konačnih elemenata. Sve metode traže dobro poznavanje geomehaničkih svojstava brdske mase oko tunela, pa se ona u toku gradnje statički i [[Dinamika|dinamički]] ispituje. Promjeri dovodnih tunela kod nas su do 8 metara, a u svijetu i više.