Vladimir Bakarić: Razlika između inačica

Dodano 926 bajtova ,  prije 2 mjeseca
bez sažetka
(Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.5)
No edit summary
 
[[Datoteka:Vladimir Bakarić.jpg|mini|Fotografija Vladimira Bakarića iz 1950-ih.]]
[[Datoteka:Vladimir Bakarić Mirogoj srpanj 2008.jpg|mini|Grob Vladimira Bakarića na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.]]
'''Vladimir Bakarić''' ([[Velika Gorica]], [[8. ožujka]] [[1912.]] - [[Zagreb]], [[16. siječnja]] [[1983.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] komunist i političar u socijalističkoj [[SFRJ|Jugoslaviji]], doktor prava i [[Orden narodnog heroja|narodni heroj]].<ref>{{Citiranje weba |url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1091 |title=Hrvatski biografski leksikon |work=hbl.lzmk.hr |accessdate=2021-02-07}}</ref><ref name=":0">{{Citiranje weba |url=http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/3/8/161/ |title=Rođen narodni heroj Vladimir Bakarić 08.03.1912 |work=Antifašistički VJESNIK |accessdate=2021-02-07}}</ref> [[Komesar#Politički komesar|Politički komesar]] Glavnog štaba [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|NOV i PO Hrvatsk]]<nowiki/>e, te potom šef Komunističke partije Hrvatske bez prekida od 1944. do 1969. godine. Predsjednik Vlade Narodne Republike Hrvatske od 1945. do 1953. god., predsjednik Sabora NRH 1953.–1963., član Savjeta Federacije SFRJ od 1964. do 1974., od 1974. god. do smrti član [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništva SFRJ]].
 
Jedan od vodećih komunista u Hrvatskoj prije i za vrijeme II. svjetskog rata, smatran je najutjecajnijim komunističkim rukovodiocem u Hrvatskoj od kraja II. svjetskog rata do početka 1980.-ih godina. Zbog slabog zdravlja i obazrivosti u javnim nastupima, stekao je nadimke ''Svileni'' i ''Mrtvac'',<ref name="bakar">{{cite web |url=http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=3b9a4a84-3b82-4fbd-b134-721e15ac3222 |title=»Komunistički hrvatski ban« koji nije želio samostalnu Hrvatsku, ali joj je nehotice pridonio |accessdate=2012-04-01 |language=hrvatski |publisher=Vjesnik |url-status=dead |archive-date=19. ožujka 2012. |archive-url=https://web.archive.org/web/20120319193832/http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=3B9A4A84-3B82-4FBD-B134-721E15AC3222 }}</ref> zato je vrlorelativno rano odustao od visokihvođenja državničkihizvršne dužnostivlasti u Hrvatskoj, i manje više radio kao čovjek iz sjene na ideološkim partijskim pitanjima; međutim je zapravo komunistička partija u društvenom ustroju [[Socijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatske]] i [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] i odlučivala o svim presudno važnim stvarima, a pitanja komunističke ideologije su bila od neizmjerne važnosti za javni život. Bakarić je nakon Drugog svjetskog rata, uz [[Edvard Kardelj|Edvarda Kardelja]] bio je zagovornik aneksije [[Julijska krajina|Julijske krajine]] Hrvatskoj i Sloveniji bez ikakve autonomije te s Borisom Kidričem i Kardeljem predvodnik reformističke frakcije u jugoslavenskoj partiji, - takozvanih liberala - boraca za [[Radničko samoupravljanje|Samoupravni socijalizam]]. Pripadao je grupi koja je omogućila Privrednu reformu 1964., pad [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] 1966., [[Hrvatsko proljeće]] i [[Ustav Jugoslavije iz 1974. godine|Ustav iz 1974.]] napozivom osnovuna kojeg su sve jugoslavenske republike kasnije stekleostvarile samostalnostneovisnost.
 
== Životopis ==
 
Rođen je u Velikoj Gorici, 8. ožujka 1912. Otac mu je bio sudac.<ref name="Supek">Supek, Ivan. ''Krunski svjedok protiv Hebranga'', Markanton Press, Chicago, 1983., [http://books.google.hr/books?lr=&cd=18&id=sQ4dAAAAMAAJ&q=sin+suca str. 237.] {{Citat|'Mrtvac.' Vladimir Bakarić, doktor prava i sin suca, kočio je različite akcije 'legalizmom,' jednom gnjilom baštinom iz doba Carevine.}}</ref> Osnovnu je školu završio u Gospiću, a gimnaziju pohađao u Ogulinu i Zagrebu. Još kao student prava na zagrebačkom Sveučilištu sudjelovao je od 1932. u revolucionarnom radničkom pokretu, a 1933. postaje član KPJ, organizirajući zajedno s ostalim komunistima na Sveučilištu i radnicima komunistima zagrebačkih tvornica mnoge radničke i studentske akcije, štrajkove i demonstracije protiv režima te nacionalističkih i fašističkih organizacija. God. 1935. izabran je za sekretara SKOJ-a na zagrebačkom Sveučilištu. Te je godine i diplomirao, a zatim je bio sudski i advokatski pripravnik (1936–19411936.–1941.), položivši 1937. i doktorat prava. U vrijeme dolaska Josipa Broza Tita na čelo Partije preuzeo je odgovorne funkcije u revolucionarnomu radničkom pokretu i KPJ, postavši 1937. član Agitpropa CK KPH, 1938. član Inicijativnog odbora za osnivanje Stranke radnog naroda, a, 1940. član CK KPH.
 
Početkom [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog ratarat]]<nowiki/>a nalazi se u Zagrebu gdje je sudjelovao u komunističkim akcijama protiv okupatora, a kao član Vojnoga komiteta do prosinca 1941. pripremao je mogući ustanak. Potom je pošao na oslobođeni teritorij i postao [[Komesar#Politički komesar|politički komesar]] GŠ NOV i PO Hrvatske, na kojoj je dužnosti ostao do studenog 1943. (prve akte u toj funkciji potpisivao je pseudonimom V. L. Katić). U tom svojstvu sudjelovao je u odlukama da se likvidira brojne civile za koje se znalo ili smatralo da surađuju s okupatorom, da ih se odvodi na prisilni rad, također, u odluci da u rujnu 1943. godine partizani [[Partizanski zločin u Zrinu|zauzmu Zrin]].<ref>{{Citiranje weba |url=http://znaci.net/00003/665.pdf |title=Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., DOKUMENTI, Zagreb i središnja Hrvatska, str. 73-76, 100-103, 150-154, 180-182, 184-185 |author=Vladimir Geiger i dr. |year=2008 |publisher=Hrvatski institut za povijest |accessdate=2019-10-09}}</ref> Osim u političkom radu Bakarić se istaknuo i kao vojni rukovodilac, osobito u vrijeme [[Bitka na Neretvi|IV. neprijateljske ofenziveofenziv]]<nowiki/>e početkom 1943., te kasnije prilikom razbijanja njemačkih, talijanskih i ustaških snaga u Hrvatskoj. Bio je i jedan od organizatora prvih organa narodne vlasti u Hrvatskoj, sudjelujući u sastavljanju njezinih revolucionarnih akata, jedan od osnivača ZAVNOH-a te član njegovih najviših organa, zatim vijećnik Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a, i napokon član predsjedništva1945. Poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a 29god. XI 1943. prešao je u NKOJ, u kojem je bio zamjenik povjerenika za vanjske poslove.
 
Bio je i jedan od organizatora prvih organa narodne vlasti u Hrvatskoj, sudjelujući u sastavljanju njezinih revolucionarnih akata, jedan od osnivača ZAVNOH-a te član njegovih najviših organa, zatim vijećnik Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a, i napokon član predsjedništva. Poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a 29. XI 1943. prešao je u NKOJ, u kojem je bio zamjenik povjerenika za vanjske poslove.
U listopadu 1944. postao je sekretar CK KPH. Tu funkciju obavljao je kontinuirano do 1966, kada je ona zamijenjena funkcijom Predsjednika CK koju preuzima i na njoj ostaje do 1969. Od 1945. do 1963. biran je na svim izborima za poslanika Sabora NRH i Savezne skupštine. Kao vođa [[KPH]] 14. travnja 1945. formira u [[Split]]u vladu Narodne fronte Hrvatske, te postaje šef [[Socijalistička Republika Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]]. Jedan od njegovih zamjenika bio je član Hrvatske seljačke stranke, a drugi je dolazio iz Samostalne demokratske stranke. Od 1945. do 1953. god. bio je predsjednik Vlade [[Socijalistička Republika Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]], pa predsjednik Sabora NRH (1953–1963). Od 1964–1974. bio je član Savjeta federacije, a od 1974. je član Predsjedništva SFRJ, u kojem je od 15. V 1975. do 15. V 1976. obavljao dužnost potpredsjednika, a na toj funkciji ponovno je izabran u svibnju 1982. Od završetka rata obavljao je i visoke partijske funkcije: na V kongresu KPJ 1948. izabran je za člana CK KPJ, na VI kongresu 1952. za člana IK CK SKJ, 1966. postaje član Predsjedništva SKJ, na IX kongresu SKJ 1969. član Predsjedništva te član Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ i kao takav bio je blizak suradnik jugoslavenskog vođe [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]. Obavljao je i druge odgovorne zadatke: u Narodnoj fronti, odn. SSRNJ, zatim kao tajnik Zemaljskog odbora NFH (1944–1949), potpredsjednik (1949–1951) i predsjednik GO NFH, odn. SSRNH (1951–1960), kao član Predsjedništva SO SSRNJ, član Savjeta narodne obrane SFRJ (od 1953) i kao predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka (od siječnja 1975).<ref name=":0" />
 
U listopadu 1944. postao je sekretar CK KPH. Tu funkciju obavljao je kontinuirano do 1966., kada je ona zamijenjena funkcijom Predsjednika CK koju preuzima i na njoj ostaje do 1969. Od 1945. do 1963. biran je na svim izborima za poslanika Sabora NRH i Savezne skupštine. Kao vođa [[KPH]] 14. travnja 1945. formira u [[Split]]u vladu Narodne fronte Hrvatske, te postaje šef [[Socijalistička Republika Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]]. Jedan od njegovih zamjenika bio je član Hrvatske seljačke stranke, a drugi je dolazio iz Samostalne demokratske stranke. Od 1945. do 1953. god. bio je predsjednik Vlade [[Socijalistička Republika Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]], pa predsjednik Sabora NRH (1953–1963). Od 1964–1974. bio je član Savjeta federacije, a od 1974. je član Predsjedništva SFRJ, u kojem je od 15. V 1975. do 15. V 1976. obavljao dužnost potpredsjednika, a na toj funkciji ponovno je izabran u svibnju 1982. Od završetka rata obavljao je i visoke partijske funkcije: na V kongresu KPJ 1948. izabran je za člana CK KPJ, na VI kongresu 1952. za člana IK CK SKJ, 1966. postaje član Predsjedništva SKJ, na IX kongresu SKJ 1969. član Predsjedništva te član Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ i kao takav bio je blizak suradnik jugoslavenskog vođe [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]. Obavljao je i druge odgovorne zadatke: u Narodnoj fronti, odn. SSRNJ, zatim kao tajnik Zemaljskog odbora NFH (1944–1949), potpredsjednik (1949–1951) i predsjednik GO NFH, odn. SSRNH (1951–1960), kao član Predsjedništva SO SSRNJ, član Savjeta narodne obrane SFRJ (od 1953) i kao predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka (od siječnja 1975).<ref name=":0" />
 
Odmah po objavi [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] postavio se protiv deklaracije nakon čega je otpočeo politički progon potpisnika, iako je Deklaraciju potpisao i sam [[Miroslav Krleža]], komunistički intelektualac najvećeg ugleda i osobni prijatelj Josipom Broza Tita. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom.
Umire u Zagrebu 18. siječnja 1983. godine.
 
[[Stipe Šuvar]] ga smatra, poslije [[Josip Broz Tito|Josipa Broza,]] najvećim hrvatskim komunistom.<ref>Šuvar, Stipe. ''Pitanja kontinuiteta'', Biblioteka »Posebna izdanja«, Globus, Zagreb, 1986., [http://books.google.hr/books?lr=&cd=8&id=KIwcAAAAMAAJ&q=Tita+ponikao str. 150.,] {{ISBN|86-343-0015-3}} {{Citat|Ako se izuzme neusporediva, nesravnjiva ličnost druga Tita, Vladimir Bakarić je najveći komunist ponikao u hrvatskom narodu, ...}}</ref>
 
Bakarić je od 1950. redoviti član JAZU, a od 1974. i počasni član ANUBiH. Rezervni je general-potpukovnik JNA, nosilac Partizanske spomenice 1941, Ordena jugoslavenske velike zvijezde, Ordena narodnog heroja, Ordena junaka socijalističkog rada i drugih visokih odlikovanja. Dobitnik je Nagrade AVNOJ-a (1972.), te Povelje i plakete ZAVNOH-a (1982.).
 
== Izvori ==