Eiffelov toranj: razlika između inačica

Predstavljen je javnosti [[31. ožujka]] [[1889.]], a otvoren za posjetitelje [[6. svibnja]] [[1889.]]

[[Gustave Eiffel]] je upotrijebio nov način temeljenja, te je na [[kesoni]]ma (pneumatički način temeljenja) podigao, u obliku vitke piramide, četiri rešetkasta nosača do visine od 300 m, gdje ih je platformom spojio s kupolom. Sadrži 3 dijela. Vrh prvog dijela se nalazi na visini od 57, drugi je na 115, a treći na 274 metra. Pri najvećem vjetru vrh tornja oscilira samo 12 cm, ali zato visina varira čak do 8 cm, pri najvećim temperaturama.

Toranj je visok 300 m, što je otprilike 75 katova. Uključujući antenu visine 20.75 m, građevina je visoka 320.75 m, što je otprilike 81 kat. U vrijeme njegove gradnje povodom [[Exposition Universelle, Pariz 1889.|Svjetske izložbe 1889.]], toranj je zamijenio Washingtonski spomenik, koji je do [[1932.]] bio najviša građevina na svijetu. Eiffelov toranj je najviša građevina u Parizu. Druga po visini građevina u Parizu je neboder [[Montparnasse (neboder)|Montparnasse]], s 210 m.

[[Metalna konstrukcija]] Eiffelovog tornja ima masu 7 300 [[tona]], a ukupna masa je 10 100 tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite restauracije: u vrijeme izgradnje 1889., bilo je 1710 stepenica do vrha na 300.65 m; nakon restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica; i danas ima 1665 stepenica (javnosti nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).

Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne troslojne boje kojom se premazuje svakih sedam godina. Boja se periodično mijenja. Na prvom katu su interaktivne konzole na kojima se može vidjeti koja boja će se upotrijebiti u budućim premazima. Na tornju su ugravirana imena [[Lista sa 72 imena na Eiffelovom tornju|72 znanstvenika]] za njihove doprinose znanosti.