Šumarstvo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Sucag (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 16:
Iako šume postoje oduvijek, a isto tako njima se oduvijek koristi i čovjek, šumarstvo, kao organizirana aktivnost očito mora imati svoje povijesno utemeljenje. Budući da su razni dijelovi Hrvatske imali bitno različiti povijesni put očito se i u šumarstvu ne može govoriti o jedinstvenoj povijesti, pa će se ovaj članak bazirati uglavnom na povijesnim tijekovima u kontinentalnoj Hrvatskoj, a naknadno ćemo obraditi i specifičnosti koje su bile na području [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Istra|Istre]].
 
Različiti autori različito će odrediti početak organizirane šumarske djelatnosti, ovdje bi se ipak opredijelili za Šumski red carice [[Marija Terezija|Marije Terezije]] od 22. prosinca [[1769.]],<ref>{{Citiranje časopisa |last=Kesterčanek |first=Fran Xavier |title=Prilozi za poviest šuma i šumskoga gospodarstva kod Hrvata |url=http://www.sumari.hr/sumlist//188202.pdf#page=1 |date=1882-02-01 |year=1882 |journal=Šumarski list |volume=2}}</ref> važan zakon, ali i prvi pravi naputak o potrajnom gospodarenju šumama. Originalni naziv glasi: "Naredba o lugov, gajov i dubrav s čuvanja i zadržavanja". Zbog tadanje dvojnosti civilne Hrvatske i [[Vojna krajina|Vojne krajine]], analogni dokumenti, ali provedeni kroz vojne strukture Vojne krajine su Šumski red za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije od 15. rujna [[1755.]] i Šumski red i Instrukcija od 23. veljače [[1765.]] za područje karlovačkog generalata. Zanimljivo je da je potonji Šumski red donijet po izvršenoj inventarizaciji šuma za ogulinski i dio otočke pukovnije i [[Velebit]]a (do Šatorine), koju je proveo inženjerski major pl. Pirker, a autor Instrukcije bio je [[šumarnik]] J. C. Franzoni.
 
Šume na području Hrvatske i [[Slavonija|Slavonije]] u rukama su brojnih vlasnika, ali bitna su dva oblika. Vojna krajina je posebna tvorevina direktno u nadležnosti cara i šume su ovdje praktički pod vojnom upravom, dakle državne, a isključiva im je namjena namirenje potreba krajišnika. Rasformiranjem Vojne krajine pola šuma ostaje državno a polovica se, otkupom servitutnih prava krajišnika, prevodi u posjed imovnih općina.