Razlika između inačica stranice »Glamoč«

Nema promjene veličine ,  prije 15 godina
[[Glamoč]] se u povijesnim spomenicima prvi put spominje [[1078]]. godine, kao granična župa Splitske nadbiskupije. Prije toga, u osmom i devetom stoljeću, zvao se Dlamoč. Ime potječe od ilirske riječi delma što znači ovca.
Na ovim područjima je u antičko doba živjelo ilirsko pleme, [[Dalmati]], o čemu svjedoči tridesetak ilirskih gradina raspoređenih po uzvišenjima rubom Glamočkog polja. Raspored ovih gradina je takav, da se uvijek sa jedne vide još najmanje dvije druge, što je omogućavalo gotovo trenutno obavještavanje svih ovih utvrda (istovremeno i osmatračnica) o kretanju neprijatelja. Stanovništvo, koje se uglavnom bavilo stočarstvom, što im i ime govori (delmati, dalmati - ovčari) bi se u kritičnim momentima sklanjalo u ove utvrde pred najezdama različitih neprijatelja. Zbog ovako, dobro organizirane obrane, [[Rimljani|Rimljanima]] je trebalo gotovo 200 godina da osvoje ovo relativno malo područje.
Rimska imperija je stoga, prije stigla na [[Dunav]] nego što je osvojila ove krajeve. [[Rimljani]], od tada, cijelo ovo područje od [[Jadran|Jadrana]] do [[Sava|Save]] ui [[Dunav|Dunava]] zovu Dalmacijom (raniji IlirciIliric). U današnjem selu Halapić razvio se Rimski grad Salvium koji je jedno vrijeme imao status municipija pod čijom se upravom nalazilo Glamočko i dio [[Livanjsko polje|Livanjskog polja]]. U aktima drugog Solinskog koncila iz 533. godine pominje se Biskupija u Salviumu.
U sedmom stoljeću ova područja naseljavaju [[Hrvati]] i ona su srce srednjovjekovne [[Hrvatska|Hrvatske]] države, o čemu svjedoči i svehrvatski sabor na obližnjem Duvanjskom polju.
Do četrnaestog stoljeća [[Glamoč]] pripada, naprije Hrvatskom pa Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu. Bosanski kralj Stjepan II Kotromanić, [[1326]]. godine, u vrijeme tadašnjih dinastičkih borbi u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], u borbama sa oslabljenim knezom Nelipićem osvaja Glamočko, [[Livanjsko polje|Livanjsko]] i Duvanjsko polje. Ovo područje se, poslije toga, u povijesnim izvorima zove Završje ili Tropolje. Oko [[1355]]. godine (za Tvrtka I) Završje pada pod vlast ugarskoga kralja Ludovika I, da bi ne dugo nakon toga ponovno pripalo [[Bosna i Hercegovina|Bosni]]. U povelji kralja Ostoje 1404. godine izričito stoji da je [[Glamoč]] nešto drugo od [[Bosna i Hercegovina|Bosne]]. Tada je kralj Ostoja darovao grad [[Glamoč]] sa župom vojvodi Pavli Klešiću koji je i prije bio gospodar [[Glamoč|Glamoča]], ali mu ga je oduzeo kralj Ostoja.
Dolaskom Austrougarske stanje se bitno mjenja, te doseljava veći broj [[Hrvati|Hrvata]], najviše iz Dalmacije. Početkom ovoga stoljeća biva izgrađana crkva svetog Ilije Proroka oko koje se Hrvati okupljaju. Godine [[1938]]. ovdje živi 1395 [[Hrvati|Hrvata]], kojima je te godine rođeno 73 djece. Po kazivanjima starijih, bila su to vesela vremena, kad se ni slutila nije tragedija koja će se desiti nekoliko godina kasnije.
U drugom svjetskom ratu samo iz sela Mladeškovci stradale su 33 osobe. Do [[1942]]. godine svi su [[Hrvati]] napustili Glamoč, da bi se poslije rata jedan dio vratio. Mnogi od ovih povratnika su kasnije, pod ekonomskim pritiskom iselili, pa je pred sam rat [[1992]]. godine ovdje živjelo 150 [[Hrvati|Hrvata]].
Treći egzodus iz [[Glamoč|Glamoča]], [[Hrvati]] doživljavaju u ovome ratu, ali se po njegovom svršetku, po treći put vraćaju, i započinju novi život.
 
== Stanovništvo ==
 
Anonimni suradnik