James Clerk Maxwell: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
m gramatika, replaced: u njegovom → u njegovu |
||
Redak 25:
}}
'''James Clerk Maxwell''' ([[Edinburgh]], [[13. lipnja]] [[1831.]] – [[Cambridge]], [[5. studenog]] [[1879.]]), škotski [[fizičar]]. [[Profesor]] u [[London]]u i [[Cambridge]]u. Njegova istraživanja obuhvaćaju mnoge grane [[fizika|fizike]]; najvažnija je [[elektrodinamika]], u kojoj je matematički izrazio eksperimentalna otkrića [[Michael Faraday|M. Faradaya]]. Maxwell je [[teorija|teoretski]] dokazao da je [[svjetlost]] [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetska pojava]], a to je [[Heinrich Rudolf Hertz|H. Hertz]] [[pokus]]ima potvrdio. Maxwell je postavio 4 jednadžbe ([[Maxwellove jednadžbe]]) u kojima je izražen kontinuitet [[električno polje|električnog]] i [[magnetsko polje|magnetskog polja]] i izložen princip po kojem promjene u električnom polju uzrokuju promjene u magnetskom polju i obrnuto. Pored [[Ludwig Boltzmann|L. Boltzmanna]] i [[Rudolf Clausius|R. Clausiusa]] smatra se osnivačem [[Kinetička teorija plinova|kinetičke teorije plinova]]. Formulirao je zakon raspodjele [[brzina|brzine]] [[molekula]] u [[plin]]u (Maxwellov zakon raspodjele). Napisao niz knjiga s različitih područja fizike.<ref>
Studirao je matematiku na Sveučilištu u Cambridgeu. U svojemu prvome važnijem djelu pokazao je da se [[Saturn]]ov prsten mora sastojati od sitnih čestica tvari. Zatim se bavio kinetičkom teorijom plinova i statističkom fizikom. U tom je području otkrio zakonitosti epohalnog značenja. Godine 1864. razvio je teoriju elektromagnetizma koja je povezala električne i magnetske pojave te predvidio postojanje elektromagnetskih valova koji se gibaju [[brzina svjetlosti|brzinom svjetlosti]]. Maxwellove jednadžbe temeljni su zakoni kojima se podvrgavaju sve električne i magnetske pojave. Godine 1888. [[Heinrich Rudolf Hertz|Heinrich R. Hertz]] je pokusima dokazao ispravnost njegovih teorija o elektromagnetskim valovima, čime se Maxwell uz [[Isaac Newton|Newtona]] te [[Albert Einstein|Einsteina]] svrstao među tri najveća mislioca u [[
== Životopis ==
Redak 45:
James Clerk Maxwell rođen je 13. lipnja 1831. u [[Edinburgh]]u, u ulici India Street, kućni broj 14. Otac mu je bio John Clerk, odvjetnik, a majka Frances Cay. Maxwellov otac bio je iz obitelji Clerk od Penicuika, Midlothiana, obitelji koja je bila nositelj titule baroneta Clerka od Penicuika. Njegov brat bio je 6. Baronet. Rođen kao John Clerk, svome prezimenu je dodao Maxwell nakon što je nasljedio imanje u Middlebieu, Kirkcudbrightshire, preko veza s obitelji Maxwell, koja je također bila dio [[perstvo|perstva]]. James je bio prvi rođak znamenite umjetnice iz 19. stoljeća Jemime Blackburn.
Maxwellovi roditelji nisu se sreli i oženili sve do njihovih tridesetih godina, što je bilo vrlo neuobičajeno za to vrijeme. Majka mu je imala gotov 40 godina kada se je rodio. Imali su i jedno dijete prije njega, kćerku Elizabeth, koje je umrla u dojenačkoj dobi. Dok je bio mlad, Maxwellova obitelj odselila je u kuću Glenlair, koju je njegov otac izgradio na imanju Middlebie od 1500 [[acre]] (6.1
=== Naobrazba (1839. – 1847.) ===
Prepoznavši potencijal u dječaku, majka je preuzela naobrazbu u svoje ruke, kao što je bio i običaj u to vrijeme. Kada se je razboljela zbog [[tumor]]a u trbuhu, nakon neuspješne operacije preminula je u prosincu 1839. kada je Maxwell imao samo osam godina. Jamesovu naobrazbu nadgledao je John Maxwell i supruga njegovog brata Jane, koji su oboje imali ključne uloge u
Formalno obrazovanje počelo je neuspješno, pod nadzorom šesnaestogodišnjeg tutora kojeg je doveo otac. U studenom je otac odpustio tutora, te Jamesa poslao u uglednu Edinburšku akademiju (engl. ''Edinburgh Academy''). U vrijeme ispita stanovao je u kući tete Isabelle, gdje je uz ohrabrivanje starije rođakinje Jemime, razvio strast za crtanjem.
Redak 61:
=== Sveučilište Edinburgh (1847. – 1850.) ===
Akademiju je napustio 1847. kada je imao 16 godina, te počeo pohađati predavanja na [[Sveučilište u Edinburghu|Sveučilištu u Edinburghu]]. Dobio je mogućnost pohađanja [[Sveučilište u Cambridgeu|Sveučilišta u Cambridgeu]], što je odbio dok ne završi kolegije u Edinburghu.
Na sveučilištu James je imao brojne znamenite predavače. Tako je Sir William Hamilton predavao logiku i metafiziku, Philip Kelland matematiku, a James Forbes prirodnu filozofiju. Maxwellu predavanja nisu bila prezahtjevna, te je imao vremena posvetiti se vlastitom proučavanju, kada je bio slobodan od Sveučilišta, naročito u svom domu u Glenlairu. Tamo je znao izvoditi [[pokus]]e s improviziranim kemijskim, električnim, magnetskim uređajima, a glavno zanimanje su mu bila pitanja svojstva [[polarizacija|polariziranog]] svjetla. Od blokova želatina, koje je izložio različitim naprezanjima, i s parom polarizirajućih [[prizma|prizmi]] koje mu je dao poznati znanstvenika William Nicol, promatrao je obojene trake koje su nastajale u želeu. Kroz ovaj pokus Maxwell je otkrio foto[[elastičnost]].
Redak 68:
=== Sveučilište Cambridge (1850. – 1856.) ===
U listopadu 1850. kao već dokazan matematičar, Maxwell je napustio Škotsku te došao u Cambridge. Iako je prvotno krenuo na fakultet Peterhouse, brzo je prešao u Trinity College, gdje je vjerovao da će lakše doći do položaja suradnika (engl. ''fellowship''; hrv. najbliže položaju asistenta na sveučilištu). Ubrzo je izabran u elitno tajno društvo ''Cambridge Apostles'' (hrv. ''Apostoli Cambridgea''). U studenom 1851., Maxwell je učio od poznatog profesora Williama Hopkinsa. Značajan dio jednadžbi iz [[elektromagnetizam|elektromagnetizma]] potječe iz toga vremena. Godine 1854. diplomirao je matematiku, kao drugi u generaciji, te odmah nakon diplome pred Filozofskim društvom Cambridge, predstavio je svoj rad o transformaciji površine [[savijanje]]m. Bio je to jedan od njegovih rijetkih čistih matematičkih radova. Nakon diplome odlučio je ostati na fakultetu Trinity, te se prijavio za mjesto suradnika, koje je očekivao dobiti tek za nekoliko godina, kao što je bilo uobičajeno. To vrijeme je namjeravao posvetiti se vlastitim znanstvenim interesima uz ponešto obaveza ispitivanja i tutorstva.
Maxwell je postao suradnik (asistent) 10. listopada 1855. brže nego očekivano te je zamoljen da pripremi predavanja i ispite iz [[hidrostatika|hidrostatike]] i [[optika|optike]]. Sljedeće veljače Forbes ga je zamolio da s prijavi na otvoreno mjesto profesora prirodne filozofije na fakultetu Marischal u [[Aberdeen]]u. Otac mu je pomagao u prikupljanju referenci potrebnih za takvo mjesto, ali je umro 2. travnja u Glenlairu prije nego što je saznao rezultate kandidature. Maxwell je prihvatio mjesto, te napustio Cambridge u studenom 1856.
Redak 75:
Maxwell je bio 15-ak godina mlađi od svih profesora na fakultetu Marischalu. Potpuno se predao novi zadacima kao predstojnik odjela, pripremajući gradivo i predavanja, te predavajući 15 sati na tjedan uz besplatna predavanja za lokalno učilište za radnike. Tijekom šest mjeseci školske godine živio je u Aberdeenu dok je ljeta provodio na Glenlairu, kojeg je naslijedio od oca.
Posvetio se rješavanju problemu kojeg znanstvenici nisu mogli objasniti 200 godina: prirodi [[saturn]]ovih prstenova. Bilo je nepoznato kako ostaju stabilni bez raspadanja, bez odvajanja ili rušenja na planet. Problem je bio odabran kao tema za 1857. za dodijelu nagrade Adams koju dodjeljuje St John's College iz Cambridgea.
Maxwell je posvetio dvije godine rješavanju problema, te je dokazao da kruti prsten ne bi bio stabilan, a tekući prsten bi valovi pretvorili u kugle. Kako niti jedna od navednih pojava nije primjećena, Maxwell je zaključio da se prstenovi moraju sastojati od brojnih malih čestica, koja svaka nezavisno kruži oko Saturna. Maxwell je dobio £130 nagrade Adams za svoj rad. Njegov rad smatran je objašnjenjem pojave prstena sve dok preleti letjelice [[program Voyager|programa Voyager]] 1980-ih nisu potvrdili njegova predviđanja.
Godine 1857. Maxwell se sprijateljio s velečasnim Danielom Dewarom, preko kojeg je upoznao njegovu kćerku Katherine Mary Dewar. Zaručili su se u veljači 1858. i vjenčali u Aberdeenu 2. lipnja 1858.
Godine 1860. fakultet Marischal udružio se sa susjednim fakultetom King's College te je tako nastalo Sveučilište Aberdeen. Nakon spajanja nije bilo mjesta za dva profesora prirodne filozofije, te je Maxwell, unatoč svojoj znanstvenoj reputaciji bio otpušten. Pokušao se prijaviti na mjesto u [[Edinburgh]]u, koje se pojavilo nakon odlaska Forbesa, međutim dodijeljeno je Taitu. Maxwell je dobio mjesto u [[London]]u na King's College. Nakon što se oporavio od teškog slučaja [[Boginje|boginja]] u ljeto 1860. sa suprugom se zaputio u London.
Redak 116:
{{Glavni|Indeks prelamanja}}
'''Maxwellova jednadžba za indeks loma''' relacija je koja povezuje realni dio indeksa loma ''n'' s [[Relativna dielektrična permitivnost|relativnom dielektričnom permitivnošću]] ''ε<sub>r</sub>'' i [[Relativna magnetska permeabilnost|relativne magnetske permeabilnosti]] ''μ<sub>r</sub>'' sredstva u kojem se [[svjetlost]] širi:
:<math>n = \sqrt{\varepsilon_\mathrm{r} \cdot \mu_\mathrm{r}}</math>
| |||