Miafizitizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
m pravopis i ispravci koda, replaced: mješan → miješan |
||
Redak 1:
{{slično|Miafizitizam|Monofizitizam|Monofizitstvo}}<br>
'''Miafizitizam''' je kristološka formulacija koja drži da su u osobi Isusa Krista '''božanska priroda i ljudska priroda ujedinjene''' (μία, mia - "jedan" ili "jedinstvo") u složenu narav ("physis") pri čemu su te dvije naravi neodvojive,
Povijesno gledano, Kalcedonski kršćani smatraju da je miafizitizam općenito odgovoran za ortodoksno tumačenje, za razliku od '''[[Monofizitizam|monofizitizma]]''' koji je nauk o '''samo jednoj, božanskoj, prirodi Isusa Krista koji negira njegovu ljudsku prirodu''', iz čega proizilazi da postoji bitna razlika između Miafizitizama i Monofizitizama.
Redak 6:
==Povijest==
Izraz "Miafizitizam" nastao je kao odgovor na [[Duofizitizam|duofizitske]] kritike monofizitizma. Kako [[
Teologija miafizitizma temelji se na razumijevanju prirode (grčki φύσις: fizis) Krista: božanske i ljudske. Nakon što se kretala između doktrina doketizma (da je Krist samo izgledao kao da je čovjek) i adoptizma (da je Krist bio čovjek izabran od Boga), Crkva je počela dublje istraživati otajstvo Kristove naravi. Dvije su pozicije posebno izazvale kontroverzu:
*Nestorijanizam je naglašavao razliku između božanskog i ljudskog u Kristu do te mjere da se ispostavljalo kako u istom tijelu žive dvije osobe. To stajalište su osudili na ekumenskom Saboru u [[Efeški sabor|Efezu]] 431. godine.
*[[Eutih]]ianizam je naglašavao jedinstvo Kristove prirode do te mjere da je Kristova božanska narav konzumirala njegovu ljudsku prirodu kao što bi ocean konzumirao kapljicu octa. I to gledište su osudili na kasnijem ekumenskom Saboru u [[Kalcedonski sabor|Kalcedonu]] 451. godine.
Kao odgovor na Eutihianizam, Sabor u Kalcedonu je usvojilo [[
Monofiziti su odbacili ovu definiciju kao onu koja graniči s Nestorijanstvom i umjesto toga pridržavali se riječi Ćirila Aleksandrijskog, glavnog protivnika nestorijanstva, koji je govorio o "jednoj (mia) prirodi riječi Boga utjelovljenoga" (μία φύσις τοῦ θοο λόγου σεσαρκωμένη mía phýsis toû theoû lógou sesarkōménē) ali nisu uspjeli vidjeti razliku između naglašenog muškog oblika "Mono" i manje naglašenog ženskog oblika "Mia". Razlika između ovih stajališta bila je da utjelovljeni Krist ima jednu prirodu, ali da ta priroda i dalje ima i božanski karakter i ljudski karakter, te zadržava sva svojstva oba karaktera.
|