Miafizitizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV
m pravopis i ispravci koda, replaced: mješan → miješan
Redak 1:
{{slično|Miafizitizam|Monofizitizam|Monofizitstvo}}<br>
'''Miafizitizam''' je kristološka formulacija koja drži da su u osobi Isusa Krista '''božanska priroda i ljudska priroda ujedinjene''' (μία, mia - "jedan" ili "jedinstvo") u složenu narav ("physis") pri čemu su te dvije naravi neodvojive, neizmješaneneizmiješane, bez nedoumica i nepromjenjive.
 
Povijesno gledano, Kalcedonski kršćani smatraju da je miafizitizam općenito odgovoran za ortodoksno tumačenje, za razliku od '''[[Monofizitizam|monofizitizma]]''' koji je nauk o '''samo jednoj, božanskoj, prirodi Isusa Krista koji negira njegovu ljudsku prirodu''', iz čega proizilazi da postoji bitna razlika između Miafizitizama i Monofizitizama.
Redak 6:
==Povijest==
 
Izraz "Miafizitizam" nastao je kao odgovor na [[Duofizitizam|duofizitske]] kritike monofizitizma. Kako [[Nestorijanstvo|nestorijanstvo]] ima svoje korijene u tradiciji [[Antiohija|Antiohije]] koju je osporavala aleksandrijska tradicija, kršćani u Siriji i Egiptu koji su se željeli distancirati od krajnosti nestorijanizma, te održati integritet svoja teološka stajališta, usvojili su taj naziv Miafizit kako bi izrazili svoje stajalište.
Teologija miafizitizma temelji se na razumijevanju prirode (grčki φύσις: fizis) Krista: božanske i ljudske. Nakon što se kretala između doktrina doketizma (da je Krist samo izgledao kao da je čovjek) i adoptizma (da je Krist bio čovjek izabran od Boga), Crkva je počela dublje istraživati otajstvo Kristove naravi. Dvije su pozicije posebno izazvale kontroverzu:
 
*Nestorijanizam je naglašavao razliku između božanskog i ljudskog u Kristu do te mjere da se ispostavljalo kako u istom tijelu žive dvije osobe. To stajalište su osudili na ekumenskom Saboru u [[Efeški sabor|Efezu]] 431. godine.
 
*[[Eutih]]ianizam je naglašavao jedinstvo Kristove prirode do te mjere da je Kristova božanska narav konzumirala njegovu ljudsku prirodu kao što bi ocean konzumirao kapljicu octa. I to gledište su osudili na kasnijem ekumenskom Saboru u [[Kalcedonski sabor|Kalcedonu]] 451. godine.
 
Kao odgovor na Eutihianizam, Sabor u Kalcedonu je usvojilo [[Duofizitizam|duofizitizam]], koji jasno razlikuje osobu i prirodu, ističući da je Krist jedna osoba s dvije prirode, ali naglašava da su te prirode "bez nedoumice, bez promjene, bez podjele, bez razdvajanja".
 
Monofiziti su odbacili ovu definiciju kao onu koja graniči s Nestorijanstvom i umjesto toga pridržavali se riječi Ćirila Aleksandrijskog, glavnog protivnika nestorijanstva, koji je govorio o "jednoj (mia) prirodi riječi Boga utjelovljenoga" (μία φύσις τοῦ θοο λόγου σεσαρκωμένη mía phýsis toû theoû lógou sesarkōménē) ali nisu uspjeli vidjeti razliku između naglašenog muškog oblika "Mono" i manje naglašenog ženskog oblika "Mia". Razlika između ovih stajališta bila je da utjelovljeni Krist ima jednu prirodu, ali da ta priroda i dalje ima i božanski karakter i ljudski karakter, te zadržava sva svojstva oba karaktera.