Povijest engleskog jezika: razlika između inačica

[[Engleski|Engleski jezik]] je zapadnonjemački jezik koji potječe od [[Anglofrizijski dijalekt|anglofrizijskog dijalekta]] koji je [[Velika Britanija|Britaniji]] donio sredinom [[5. vijekstoljeće|5.]] do [[7. vijekstoljeće|7. stoljeća]]a nove [[Anglosaksoni|anglosaksonske]] migrante iz sadašnje sjeverozapadne Njemačke, južne [[Danska|Danske]] i [[Nizozemska|Nizozemske]]. [[Anglosaksoni]] su se naselili na [[Britanski otoci|britanskim otocima]] od sredine [[5. vijek|5. stoljeć]]a i došli su da dominiraju većim dijelom južne [[UK|Velike Britanije]]. Njihov jezik, koji se danas naziva stari engleski, nastao je kao grupa anglofrizijskih dijalekata koja suse, barem doseljenicimeđu doseljenicima, govorila u Engleskoj i južnoj i istočnoj Škotskoj u ranom srednjem vijeku, premještajući keltske jezike (i, možda, britanski [[Latinski jezik|Latinski]]) koji je prije bio dominantan. Stari engleski suodražavao odražavalije različito podrijetlo anglosaksonskih kraljevstava uspostavljenih u različitim dijelovima Britanije. Kasno zapadni saksonski dijalekt s vremenom je postao dominantan. Značajan naknadni utjecaj na oblikovanje staroengleskog jezika imao je kontakt sa sjevernonjemačkim jezicima koje su govorili skandinavski vikinzi koji su osvajali i kolonizirali dijelove Britanije tijekom [[8. vijekstoljeće|8.]] i [[9. vijekstoljeće|9. stoljeća]]a, što je dovelo do mnogo leksičkog posuđivanja i gramatičkog pojednostavljenja. Anglijski dijalekti imali su veći utjecaj na srednji engleski jezik.

[[Engleski jezik]] ima svoje korijene u jezicima njemačkih naroda sjeverne [[Europa|Europe]]. Tijekom [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]], veći dio germanskoggermanskih naselja ([[Germanija]]) ostao je neovisan od Rima, iako su neki jugozapadni dijelovi bili unutar carstva. Neki su NijemciGermani služili u rimskoj vojsci, a trupe iz njemačkihgermanskih plemena poput Tungrija, Batavija, Menapija i Frisija služili su u Britaniji ([[UKBritanija (rimska provincija)|Britanija]]) pod rimskim zapovjedništvom. NjemačkoGermansko naseljavanje i moć proširile su se tijekom migracijskog razdoblja, koje je doživjelo pad zapadnog Rimskog carstva. NjemačkoGermansko naseljenaseljavanje Britanije odvijalo se od [[5. vijekstoljeće|5.]] do [[7. vijekstoljeće|7. stoljeća]], nakon završetka rimske vladavine otokaotokom. Anglosaksonska kronika navodi da je oko [[449.]] godine Vortigern, kralj Britanaca, pozvao "kutnog srodnika [[Angli|Angla]]" (Angle kojikoje su navodno predvodili germanska braća Hengist i Horsa) kako bi pomogli odbiti invaziju na Pictsu[[Pikti|Pikta]], u zamjenu za zemlje na jugoistoku zemlje. BritanijaBritanije. To je dovelo do valova doseljenika koji su na kraju uspostavili sedam kraljevstava, poznata kao heptarhija. (Kronika, međutim, nije suvremeno djelo i ne može se smatrati točnim zapisom o takvim ranim događajima.) [[Bede]],<ref>Oppenheimer, Stephen, 2006. ''The Origins of the British'' London, Robinson, pp. 364-374.</ref> koji je svoju crkvenu povijest napisao u godini [[731.]], piše o invaziji AnglamaAngla, SaksonimaSaksona i Jutama, iako precizna priroda invazije i naseljavanja i doprinosi tih određenih skupina predmet su mnogih rasprava među povjesničarima.<ref>Baugh, Albert and Cable, Thomas. 2002. ''The History of the English Language''. Upper Saddle River, New Jersey: Prentice Hall. pp. 79-81.</ref>

[[Nijemci|NaseljeniciGermanski Njemačke]]naseljenici na [[Britanski otoci|Britanskim otocima]] u početku su govorili raznim [[dijalekt]]ima, koji će se razviti u jezik koji se počeo nazivati anglosaksonskim, ili danas češćim staroengleskim.<ref name="OriginOfAngloSaxon">{{Citation |first=Thomas William |last=Shore |author-link=Thomas William Shore |title=Origin of the Anglo-Saxon Race - A Study of the Settlement of England and the Tribal Origin of the Old English People |place=London |edition=1st |year=1906 |pages=3, 393}}</ref> Ona je istisnula takozvane autohtone britanskebritanski keltskekeltski (i latinskelatinski jezik od bivših rimskih vladara) u dijelove područja Britanije koja su kasnije formirala Kraljevinu Englesku, dok su keltski jezici ostali u većem dijelu Škotske, Walesa i Cornwall-a, i mnogi Keltski-germanski nazivi mjesta opstaju, nagovještavajući rano miješanje jezika. Stari engleski jezik nastavio je iskazivati lokalne varijacije, čiji se ostaci nalaze u dijalektima modernog engleskog jezika. Četiri glavna narječja bila su mercianskimercijanski, sjevernjački, kentiski i zapadni Saksonski; posljednji od njih stvorio je temelj za književni standard kasnijeg staroengleskog razdoblja, iako bi se dominantni oblici srednjeg i [[Engleski jezik|modernog engleskog]] razvijali uglavnom iz mercijskogmercijanskog.<ref>Crystal, David. 2004. ''The Stories of English''. London: Penguin. pp. 24-26.</ref>

Danas većina izvornih govornika engleskog smatra stari engleski jezik nerazumljivim, iako otprilike polovica najčešćih riječi na modernom engleskom imaju staroengleske korijene. Gramatika starog engleskog bila je mnogo sklonija od modernog engleskog, u kombinaciji sa slobodnijim redoslijedom riječi i gramatički je bila poprilično slična modernom njemačkom. Jezik je imao demonstrativne zamjenice (ekvivalentne ovom i onom), ali nije imao određeni članak the. Smatra se da se staroameričkostaroenglesko razdoblje razvilo u srednjoameričkisrednjoengleski period neko vrijeme nakon [[Normani|normanskih]] osvajanja [[1066.]] godine, kada je na jezik znatno utjecao stari normanski, jezik nove vladajuće klase, stari normanski.

<!-- do ovdje pregledano -->Srednji engleski je oblik [[Engleski jezik|engleskog jezika]] koji se govori otprilike od vremena Normanskih osvajanja [[1066.]] godine do kraja [[15. vijek|15. stoljeća.]]

=== Rani moderni engleski jezik ===

=== Moderni engleski jezik ===