Ion: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
m uklanjanje izmjene suradnika 93.139.135.92 na zadnju inačicu suradnika PonoRoboT: reverting vandalism
Oznake: uklanjanje uklanjanje sekcije SWViewer [1.4]
Redak 97:
 
Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, anioni su drugi, a kationi su treći po redu razredni spojevi.<ref>[https://web.archive.org/web/20070625164600/http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=3559 E-škola], odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.</ref>
 
== Povijest ==
Riječ ion skovana je od grčkog ion, srednjeg participa prezenta od ienai (grčki ἰέναι) "ići" iz korijena PIE *ei- "ići", usp. kation je nešto što se kreće dolje (grč. kato κάτω kat-ion), a anion je nešto što se kreće prema gore (grč. ano ἄνω, an-ion). Tako se zove jer se ioni kreću prema elektrodi suprotnog naboja. Ovaj je pojam uveo (nakon prijedloga engleskog polimatičara Williama Whewella) engleski fizičar i kemičar Michael Faraday 1834. godine za tada nepoznatu vrstu koja ide od jedne elektrode do druge kroz vodeni medij. Faraday nije poznavao prirodu ovih vrsta, ali je znao da budući da se metali otapaju i ulaze u otopinu na jednoj elektrodi, a novi metal izlazi iz otopine na drugoj elektrodi; da se neka tvar kretala kroz otopinu u struji. Ovo prenosi materiju s jednog mjesta na drugo. U korespondenciji s Faradayem, Whewell je također skovao riječi anoda i katoda, kao i anion i kation kao ioni koji se privlače odgovarajućim elektrodama. Svante Arrhenius je u svojoj disertaciji iz 1884. iznio objašnjenje činjenice da se čvrste kristalne soli raspadaju u parne nabijene čestice kada se otapaju, za što će 1903. dobiti Nobelovu nagradu za kemiju. Arrheniusovo objašnjenje bilo je da se pri formiranju otopine sol disocira na Faradayeve ione, on je predložio da ioni nastaju čak i u odsutnosti električne struje.
 
== Označavajući nabijeno stanje ==
Ekvivalentne oznake za atom željeza (Fe) koji je izgubio dva elektrona, koji se naziva željezo. Prilikom pisanja kemijske formule za ion, njegov se neto naboj piše superskriptom odmah iza kemijske strukture za molekulu/atom. Neto naboj je zapisan s veličinom ispred predznaka; to jest, dvostruko nabijeni kation je označen kao 2+ umjesto +2. Međutim, veličina naboja je izostavljena za jednostruko nabijene molekule/atome; na primjer, natrijev kation je označen kao Na+, a ne Na1+.
 
Alternativni (i prihvatljiv) način prikazivanja molekule/atoma s višestrukim nabojem je izvlačenje znakova više puta, što se često vidi kod prijelaznih metala. Kemičari ponekad zaokružuju znak; ovo je samo ukrasno i ne mijenja kemijsko značenje. Sva tri prikaza Fe2+
, Fe++ i Fe⊕⊕ prikazani na slici, stoga su ekvivalentni. Mješoviti rimski brojevi i oznake naboja za uranilni ion. Oksidacijsko stanje metala prikazano je rimskim brojevima iznad natpisa, dok je naboj cijelog kompleksa prikazan simbolom kuta zajedno s veličinom i predznakom neto naboja.
Monatomski ioni se ponekad također označavaju rimskim brojevima, osobito u spektroskopiji; na primjer, Fe2+ gornji primjer se naziva Fe(II) ili FeII. Rimski broj označava formalno oksidacijsko stanje elementa, dok indoarapski brojevi koji se nalaze iznad označavaju neto naboj. Dvije oznake su, dakle, zamjenjive za jednoatomne ione, ali se rimski brojevi ne mogu primijeniti na poliatomske ione. Međutim, moguće je miješati oznake za pojedinačni metalni centar s poliatomskim kompleksom, kao što je prikazano u primjeru iona uranila.
 
== Izvori ==