Valerij Lobanovs'kyj: razlika između inačica

pravopisno pogrešni naslovi u wikipoveznicama
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
(pravopisno pogrešni naslovi u wikipoveznicama)
 
 
S Sovjetskim Savezom osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1976.
Nakon [[Perestrojka|perestrojke]] mnogi najbolji nogometaši napustili su [[SSSR]] i otišli igrati u [[Zapadna Europa|Zapadnu Europu]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Italija 1990.|Svjetskom prvenstvu]] 1990. godine nije mogao pozvati vlastite igrače iz Dinama da čine jezgru reprezentacije kao što je ranije činio. Reprezentacija [[Sovjetska nogometna reprezentacija|SSSR-a]] ispala je već u grupnoj fazi prvenstva.
 
Nakon debakla na Svjetskom prvenstvu Lobanovski je odlučio napustiti Dinamo Kijev i prihvatiti unosnu ponudu upravljanja [[Nogometna reprezentacija UAE-a|Ujedinjenim Arapskim Emiratima]]. Nakon četiri relativno prosječne godine dobio je otkaz te je postao trener [[Kuvajtska nogometna reprezentacija|Kuvajtske nogometne reprezentacije]].
 
U siječnju 1997. vratio se u Dinamo Kijev po treći put. Klub je tada bio u krizi, [[UEFA]] ga je izbacila klub iz europskih natjecanja zbog pokušaja podmićivanja dužnosnika. Lobanovski je međutim uspio pokrenuti Dinamo. Osim što je vodio momčad do pet uzastopnih naslova prvaka Ukrajine, Dinamo je igrao polufinale [[Liga prvaka|Lige prvaka]] 1999. godine. Postao je trener Ukrajine u ožujku 2000, ali je smijenjen nakon što je izgubio u dodatnim kvalifikacijama za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južna Koreja i Japan 2002.|Svjetsko prvenstvo 2002.]] od Njemačke.
 
Pretrpio je [[moždani udar]] 7. svibnja 2002. godine, nedugo nakon što je njegov Dinamo Kijev pobijedio [[Metalurg Donjeck|Metalurg]]. Umro je 13. svibnja za vrijeme operacije mozga. Na finalu Lige prvaka u [[Glasgow]]u dva dana kasnije održana je minuta šutnje njemu u čast.
149.332

uređivanja