Vinko Jelovac: razlika između inačica

Nema promjene veličine ,  prije 3 mjeseca
spojnica u crticu
m (→‎Oproštaj i godine nakon karijere: pravopis, replaced: posljednu → posljednju)
(spojnica u crticu)
 
{{Medalje srebro | [[OI_1976.|1976. Montreal]] | Jugoslavija}}
{{Medalje SP}}
{{Medalje zlato | [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Jugoslavija 1970.|1970. Ljubljana]] | Jugoslavija}}
{{Medalje srebro | [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Portoriko 1974.|1974. Portoriko]] | Jugoslavija}}
{{Medalje zlato | [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Filipini 1978.|1978. Filipini]] | Jugoslavija}}
}}
 
Član KK [[Pula]] postao je 1963. kada je zaigrao za mladu reprezentaciju. Za svoj rodni kraj ostao je vezan i kada su ga kao mladića spazili skauti Olimpije, nakon čega je uslijedila brza selidba u [[Ljubljana|Ljubljanu]]. Godine 1967. je tako u Tivoliju započeo svoju fantastičnu karijeru, kao dugogodišnji kapetan i standardni član jugoslavenske reprezentacije te se zlatnim slovima upisao u klupsku i reprezentativnu povijest. S 243 nastupa za izbranu vrstu, od 1967. do 1977. jedan je od rekordera bivše države. Bio je centar koji je svojim znanjem i spretnošću na muke stavljao protivnike gdje god igrao.
 
Igranje u Olimpiji donijelo mu je svjetsku slavu. Jugoslavenska reprezentacija bila je tada u usponu, u momčadi mu se pridružio i [[Krešimir Ćosić]], i nije bilo reprezentacije koja bi s njima lako izašla na kraj. Prvu medalju, od osam koliko ih je osvojio u karijeri na najvećim natjecanjima, donio je 1969. kada je u [[Napulj]]u na [[Europska košarkaška prvenstva|Europskom prvenstvu]] osvojio srebro. Ljubljana je dobila organizaciju finala [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Jugoslavija 1970.|Svjetskog prvenstva u košarci 1970]]. i Vinko je dočakao trenutak da skupa sa suigračima iz Olimpije, Aljošom Žorgom i [[Ivo Daneu|Ivom Daneuom]], zakorači na svjetsko prijestolje. Osvojili su naslov svjetskih prvaka.
 
Godine 1971. okitio se srebrom s EP u [[Essen]]u, sudjelovao u osvajanju 5. mjesta na [[Olimpijske igre|OI]] v [[München]]u 1972. i stigao na vrh Europe godinu potom u [[Barcelona|Barceloni]]. Košarkarška Europa se nije mogla načuditi njegovim čarobnim potezima, dominantnosti i lucidnosti. Tih je godina, do povratka Ćosića, bio najbolji europski centar, i teško je pronaći utakmicu u kojoj nije blistao. Veličinu je pokazao i u Kataloniji, kada je na EP bio najbolji strijelac. Europu je osvojio još dva puta: 1975. u [[Beograd]]u i 1977. u [[Liege]]u. Na [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Portoriko 1974.|SP 1974. u Portoriku]] osvojio je srebro, a dugo očekivanu olimpijsku medalju, srebrnu, svojoj zbirci dodao je na [[OI_1976.|OI u Montrealu '76]].
 
== Oproštaj i godine nakon karijere ==
137.532

uređivanja