Vinko Jelovac: razlika između inačica

{{Medalje zlato | [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Jugoslavija 1970.|1970. Ljubljana]] | Jugoslavija}}

{{Medalje srebro | [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Portoriko 1974.|1974. Portoriko]] | Jugoslavija}}

{{Medalje zlato | [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Filipini 1978.|1978. Filipini]] | Jugoslavija}}

Igranje u Olimpiji donijelo mu je svjetsku slavu. Jugoslavenska reprezentacija bila je tada u usponu, u momčadi mu se pridružio i [[Krešimir Ćosić]], i nije bilo reprezentacije koja bi s njima lako izašla na kraj. Prvu medalju, od osam koliko ih je osvojio u karijeri na najvećim natjecanjima, donio je 1969. kada je u [[Napulj]]u na [[Europska košarkaška prvenstva|Europskom prvenstvu]] osvojio srebro. Ljubljana je dobila organizaciju finala [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Jugoslavija 1970.|Svjetskog prvenstva u košarci 1970]]. i Vinko je dočakao trenutak da skupa sa suigračima iz Olimpije, Aljošom Žorgom i [[Ivo Daneu|Ivom Daneuom]], zakorači na svjetsko prijestolje. Osvojili su naslov svjetskih prvaka.

Godine 1971. okitio se srebrom s EP u [[Essen]]u, sudjelovao u osvajanju 5. mjesta na [[Olimpijske igre|OI]] v [[München]]u 1972. i stigao na vrh Europe godinu potom u [[Barcelona|Barceloni]]. Košarkarška Europa se nije mogla načuditi njegovim čarobnim potezima, dominantnosti i lucidnosti. Tih je godina, do povratka Ćosića, bio najbolji europski centar, i teško je pronaći utakmicu u kojoj nije blistao. Veličinu je pokazao i u Kataloniji, kada je na EP bio najbolji strijelac. Europu je osvojio još dva puta: 1975. u [[Beograd]]u i 1977. u [[Liege]]u. Na [[Svjetsko košarkaško prvenstvo -u košarci – Portoriko 1974.|SP 1974. u Portoriku]] osvojio je srebro, a dugo očekivanu olimpijsku medalju, srebrnu, svojoj zbirci dodao je na [[OI_1976.|OI u Montrealu '76]].