Logor Krndija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV
m ispravak
Redak 16:
==Povijest==
[[Datoteka:Krndija - spomenik žrtvama logora.jpg|mini|desno|305px|Krndija: Spomenik žrtvama logora 1945. – 1946.]]
U Krndiji je najprije osnovan logor za ratne zarobljenike (njemački i hrvatski vojnici) i političke zatvorenike Hrvate. U logor za folksdojčereFolksdojčere Krndija je pretvorena kada su [[15. kolovoza]] [[1945.]] dopremljeni logoraši iz [[Velika Pisanica|Velike Pisanice]]. Logoraši su zatim sami morali ograditi logor bodljikavom žicom. Slijedi kasnije i dolazak novih logoraša. Napušteno njemačko selo Krndija kod Đakova pretvoreno je u logor za preostalo njemačko stanovništvo [[Slavonija|Slavonije]] i [[Srijem]]a, zapadne Hrvatske i [[Posavina|bosanske Posavine]]. Zapovjednik/upravnik logora bio je kapetan Ivan Tomljenović, a zatim Milan Komlenović. Logorsku upravu i stražu činilo je 12 do 14 pripadnika Narodne milicije, od kojih su četiri bile žene, koje su prema iskazima/sjećanjima logoraša bile najokrutnije. Po logoraše dolaze seljaci iz okolnih sela i koriste ih kao radnu snagu za razne poljoprivredne poslove, odnosno iznajmljuju ih za rad i to plaćaju logorskoj upravi. Mnogi seljaci, prema iskazima/sjećanjima logoraša, iskazali su razumijevanje i dali im pomoć u hrani i odjeći. Na tešku sudbinu logoraša utjecali su, osim nepovoljnih uvjeta smještaja, izrazito slaba prehrana, nedovoljna higijena, pomanjkanje lijekova i liječničke pomoći, razne bolesti, te naporni radovi na koje zatočenici nisu bili naviknuti. Umiralo se većinom od bolesti, posebice [[tifus]]a, premorenosti, zime i gladi. Od zime 1945./46., posebice od siječnja 1946., počinje harati epidemija [[Pjegavi tifus|pjegavog tifusa]] i ubrzo poprima zastrašujuće razmjere. Potkraj ožujka ili početkom travnja 1946., nakon poduzetih potrebnih mjera tifus je uklonjen. Ubijanja i smaknuća osim nekoliko slučajeva, koji su nedvojbeni, u logoru Krndija nije bilo. Logoraše su pokapali na mjesnom groblju, mnogi i bez nadgrobnih oznaka ili natpisa. Prema izvješću Ministarstva unutarnjih poslova Narodne vlade Hrvatske, u Logoru Krndija u listopadu 1945. smješteno je 3.500 logoraša, uglavnom starijih osoba, žena i djece, koji se koriste za različite radove. Procjenjuje se da je kroz logor Krndija prošlo oko 3.500 do 4.000 logoraša, te da ih je oko 500 do 1.500 u logoru smrtno stradalo, uglavnom od izgladnjelosti,dizenterije i tifusa.Prema do sada utvrđenim poimeničnim pokazateljima, u logoru Krndija stradalo je najmanje 337 osoba, pretežito starijih osoba, žena i djece. Logor Krndija raspušten je u svibnju [[1946.]] Oni logoraši koji nisu pušteni na slobodu, prebačeni su do kraja svibnja [[1946.]] u druge logore (Podunavlje u Baranji, [[Tenja]]/Tenjska Mitnica kod Osijeka, [[Gakovo]] u [[Bačka|Bačkoj]] i [[Logor Knićanin (Rudolfsgnad)|Logor Knićanin/Rudolfsgnad]] u [[Banat]]u). Odatle su, zatim, upućivani na rad i drugdje. Nakon ukidanja logora Krndija, velik broj preživjelih interniraca ostao je raditi na poljoprivrednim dobrima i u raznim radnim organizacijama.<ref>[Usp. HDA, Zagreb, CK SKH, Vojna komisija, kut. 134 -Narodna vlada Hrvatske Ministarstvo unutrašnjih poslova br. Pov. 563/45, dana 12. XI. 1945 Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske; Z. DIZDAR, V. GEIGER, M. POJIĆ, M. RUPIĆ (prir.),
Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, 292.; V.
GEIGER (prir.),Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946.Dokumenti.