Katoličanstvo u Hrvata: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Novije doba: Minimalne intervencije, članak je više nego dobro i ISTINITO prikazao sustavno uništavanje Hrvata, čak i primjerice, prvoboraca, zakletih članova HSS-a koji su tek krajem rata mogli shvatiti namjere nove vlasti na ukidanju višestranačja, a one grupe ljudi koji bi rekle da su ih u partizane privukli obećanjima "o poštenom demokratskom sustavu," samo bi noću bili odvođeni i jednostavno - nestali. Nemamo sreće, a SDS je nakon operacije ozvučenja kompletne Raškovićeve vile došao... Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika Mario Anušić — pišemo enciklopediju, nismo forum Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 20:
=== Novije doba ===
Krajem 19. stoljeća u Hrvatskoj, koja je do [[1918.]] bila u sklopu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], organiziraju se hrvatski katolički đaci, studenti i intelektualci te stvaraju svoj pokret da bi u društvo unosili katolička načela i vrijednosti. Između dva svjetska rata Crkva je uglavnom slobodno djelovala. Za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] manji dio katoličkog klera je podržavao vlast ustaškog režima
U [[SFRJ|socijalističkoj Jugoslaviji]], komunistička vlast provodi opću nacionalizaciju, čime i Katolička Crkva gubi brojne posjede, bolnice, škole, domove. Oduzeti su ne samo posjedi nego i pojedini samostani, a nekima ([[trapisti]] kod Banje Luke) su oduzeti svi gospodarski objekti od kojih je samostan živio i koji su praktički bili dio samostana. Dogodio se i jedan paradoks: časne sestre koje su radile u bolnicama kao medicinske sestre otpuštane su iz ljubljanskih i zagrebačkih bolnica, a primale su ih i čak pozivale bolnice u Srbiji i Crnoj Gori. [[Vjeronauk]] je izbačen iz škole, laičke organizacije morale su biti raspuštene, vjera je proglašena privatnom stvari čovjeka i zabranjen je bilo kakav način njenog javnog očitovanja, te je provođena sustavna ateizacija. Članstvo u [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističkoj partiji]] uvjetuje se ograđivanjem od religioznosti. Budući da se većina položaja u politici i gospodarstvu dobivala upravo kroz Partiju, vjernici (a i osobe koji su bili nepodobne po drugim kriterijima) su u pravilu bili diskriminirani ili potpuno isključeni iz javnog života.
|