|
Novogrčki jezik jedini je jezik koji vuče porijeklo iz [[starogrčki jezik|starogrčkog]].
== Grčko jezično pitanje od prosvjetiteljstva do danas ==
[[Diglosija]] je stoljećima bila obilježje grčkog jezika.
=== Arhaisti, dimotikisti i koraisti ===
U kontroverziji koja se rasplamsala u vrijeme novogrčkog [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], krajem 18. st., s jedne su se strane angažirali «arhaisti», intelektualci koji su smatrali da je grčki kulturni preporod moguć samo povratkom [[starogrčki jezik|starogrčkom jeziku]] i kulturi, te su smatrali neophodnim da Grci kroz nekoliko generacija nauče ne samo čitati, nego i pisati i govoriti grčki kakav je bio u 5. st. pr.n.e.
«Dimotikisti», njihovi oponenti, držali su da grčki narod može biti prosvijetljen samo kroz upotrebu govornog jezika i u književnosti i službenim prigodama, te da je, uz nužno normiranje, narodni jezik u stanju izraziti i vrijedne, uzvišene i dostojanstvene ideje.
Te dvije suprotstavljene grupe nisu bile i jedine: većina grčkih prosvjetitelja uviđala je, poput [[Adamandios Korais|Adamandiosa Koraisa]], da je starogrčki jezik većini nerazumljiv, te da se ne može vratiti u upotrebu. Koraisti nisu podupirali upotrebu klasičnog grčkog u formalnim prilikama, ali su smatrali neophodnom standardizaciju jezika čišćenjem od [[arhaizmi|arhaizama]], dijalektizama i [[tuđice|tuđica]]. Predlagali su varijantu jezika koja bi se temeljila na strukturi govornog jezika, ali bi i sadržavala velik broj elemenata klasičnog i helenističkog grčkog.
[[Slika:Adamantios Korais.jpg|thumb|Adamantios Korais (1748-1833)]]
=== Katarevusa i dimotiki ===
U vrijeme spora među prosvjetiteljima još se nisu bili koristili termini ''katarevusa'' («pročišćeni jezik»), ni ''dimotiki'' («narodni jezik»). Oni su se ustalili tek krajem 19. st.
Ono što danas zovemo katarevusom jest varijanta jezika koju su predlagali koraisti, zagovornici trećeg puta. Katarevusa, pročišćeni grčki, u odnosu na starogrčki imala je jednostavniju gramatiku, sadržavala je arhaizirane oblike modernih riječi, sa što manje stranih utjecaja. Svrha njezinog stvaranja bilo je posredovanje između arhaista i dimotikista.
Grecist André Mirambel konstatirao je da je, više nego što je pomlađivala stare, katarevusa postaravala nove riječi.
Uspostavom suvremene grčke države, oko 1830., ustanovljena je i katarevusa kao službeni jezik. Katarevusa se potvrdila kao jezik državnih institucija, uprave, školstva, pravosuđa, tiska, dijelom književnosti, premda nikad nije dobila odgovarajuću normativnu ni deskriptivnu [[gramatika|gramatiku]].
Sredinom 19. st. se kretanje prema arhaičnijem jeziku općenito smatralo progresivnim, dok su se Koraisove ideje držale staromodnima. Između 1830. i 1880. jezik se postupno sve više udaljavao od govornoga.
Protiv sve većeg arhaiziranja katarevuse prvo su reagirali pjesnici, kojima je bilo nemoguće pisati dobru poeziju na tako umjetnom jeziku, a potom su im se pridružili i pripovjedači i dramski pisci, koji su pak shvatili da je pisanje o životnim temama na katarevusi neautentično.
Konverzija grčke književnosti iz katarevuse na dimotiki dogodila se naglo. Na valu tog uspjeha, pobornici narodnog jezika su od početka 20. st. nadalje nastavili zahtijevati da se katarevusa sasvim ukine. Inzistirali su da dimotiki postane službenim jezikom školstva, pri čemu su nailazili na grub otpor. Jezično je pitanje postalo otvoreno politička, [[ideologija|ideologizirana]] tema.
Premda je Ustavom iz 1911. katarevusa proglašena službenim jezikom, udžbenici na narodnom jeziku uskoro su ušli u osnovnoškolski program.
Godine 1941. g. dimotiki je napravila povijesni korak naprijed, objavljivanjem gramatike modernog grčkog jezika (autori Manolis Triandaphyllidis i dr.).
== Standardni novogrčki jezik ==
Godine 1976. dimotiki je proglašena službenim jezikom.
Osamdesetih godina katarevusa se još donekle koristila jedino u vojsci, pravosuđu i crkvi.
Jezičnom reformom iz 1982. i uvođenjem monotonskog sustava pojednostavljen je pravopis (ukinuti su [[spiritus]]i; naglasak se označava [[akut]]om) (iako i danas mnogi pisci pišu politonskim sustavom).
Diglosija je danas dobrim dijelom nestala i za većinu komunikacijskih svrha postoji jedan, jedinstven grčki jezik.
Premda je danas katarevusa zastarjela, mnogi elementi starogrčkog leksika i gramatike što ih je ona nametala kroz 2 stoljeća svoga postojanja prodrli su u dimotiki i ostavili zamjetan trag u standardnom novogrčkom jeziku.
{{Audio-nohelp|Dimotiki.ogg|Kako zvuči novogrčki}}
=== Opće karakteristike ===
Neka svoja [[sintaksa|sintaktička svojstva]] novogrčki dijeli s još nekim balkanskim jezicima, koji zajedno s njime tvore [[balkanska jezična zajednica|balkansku jezičnu zajednicu]]:
* nepostojanje [[infinitiv]]a
* stapanje [[dativ]]a i [[genitiv]]a. U novogrčkom indirektni se [[objekt]] izražava dijelom kroz genitiv, a dijelom prijedlog '''σε''' + [[akuzativ]]
* za tvorbu [[futur]]a koristi se konstrukcija potekla od glagola ''htjeti'' (''θέλω να'' > '''θα''')
* tendencija da se izrečeni direktni objekt redundantno stavi i ispred [[predikat]]a, u vidu odgovarajuće nenaglašene lične [[zamjenica|zamjenice]] (npr. ''το'' είδα ''το αυτοκίνητο'')
* za razliku od drugih jezika balkanske jezične zajednice, u novogrčkom, kao i u starogrčkom, [[član]] dolazi ispred imenice.
Novogrčki jezik ima brojne kategorije [[deklinacija]] i [[konjugacija]], premda se njihova raznolikost smanjila u odnosu na starogrčki. Imenske su riječi izgubile dativ. Glagoli su izgubili [[infinitiv]], a također su prisutnije analitičke konstrukcije, na štetu sintetičkih, karakterističnih za starogrčki.
=== Alfabet ===
{{main|Grčko pismo}}
Novogrčki alfabet ima 25 slova:
{| class="wikitable"
|-
|- valign="top"
|-
! Slovo
! Ime (gr. i hr.)
! Izgovor
|-
| Α α
| άλφα, alfa
| /a/
|-
| Β β
| βήτα, beta
| /v/
|-
| Γ γ
| γάμμα, gama
| /γ/
|-
| Δ δ
| δέλτα, delta
| /δ/
|-
| Ε ε
| έψιλον, epsilon
| /e/
|-
| Ζ ζ
| ζήτα, zeta
| /z/
|-
| Η η
| ήτα, eta
| /i/
|-
| Θ θ
| θήτα, theta
| /θ/
|-
| Ι ι
| γιώτα, jota
| /i/
|-
| Κ κ
| κάπα, kapa
| /k/
|-
| Λ λ
| λάμδα, lambda
| /l/
|-
| Μ μ
| μι, mi
| /m/
|-
| Ν ν
| νι, ni
| /n/
|-
| Ξ ξ
| ξι, ksi
| /ks/
|-
| Ο ο
| όμικρον, omikron
| /o/
|-
| Π π
| πι, pi
| /p/
|-
| Ρ ρ
| ρω, ro
| /r/
|-
| Σ σ, ς
| σίγμα, sigma
| /s/
|-
| Τ τ
| ταυ, tau
| /t/
|-
| Υ υ
| ύψιλον, ipsilon
| /i/
|-
| Φ φ
| φι, fi
| /f/
|-
| Χ χ
| χι, hi
| /h/
|-
| Ψ ψ
| ψι, psi
| /ps/
|-
| Ω ω
| ωμέγα, omega
| /o/
|}
Napomena: '''ς''' je varijanta koja se, umjesto '''σ''', koristi na kraju riječi.
=== Grafički akcenti, dijakritici, interpunkcija ===
'''[[Akut]]''' se stavlja na naglašeni samoglasnik unutar svake dvosložne ili višesložne riječi. Ako riječ počinje velikim slovom, stavlja se ispred početnog slova: ''Ώμηρος''. Ako je čitava riječ pisana tiskanim slovima, grafički se akcent ne bilježi. Ako se naglašeni samoglasnik bilježi s dva slova, akut se stavlja iznad drugog slova: ''τοίχος'' /'tihos/. U kombinacijama ''–αυ-'' i ''–ευ-'' također se stavlja iznad drugog slova: ''παύω'' /'pavo/. Ako riječ ima dva naglaska zbog [[enkliza|enklize]], grafički se akcent piše na oba mjesta: ''ο εξάδελφός μου''.
Grafički se akcent bilježi na sljedećim jednosložnim riječima:
* '''ή''' (veznik) – za razliku od '''η''' (član)
** ''Η αδελφή σου είναι ψηλή ή κοντή;''
* '''πού''' (prilog) – za razliku od '''που''' (veznik).
** ''Από πού είσαι;''
** ''Ήταν την ημέρα που σε είδα.''
* '''πώς''' (prilog) – za razliku od '''πως''' (veznik)
** ''Δεν ξέρω πώς ήρθε.''
** ''Είπε πως θα πήγαινε.''
* također se bilježi u onim jednosložnim riječima kojima otpadne završni samoglasnik. ''Φέρ' το.''
'''[[Dijereza]]''' označava zaseban izgovor dvaju susjednih samoglasnika, koji se inače izgovaraju kao jedan glas: ''γκέϊσα''.
'''[[Apostrof]]''' označava gubitak samoglasnika na početku ili na kraju riječi. ''Θ' ανέβω, θα 'ρθω.''
'''Interpunkcijski znakovi''' i njihova upotreba slični su hrvatskom. Važne su razlike:
* znak pitanja nije upitnik (?) nego semikolon (''';''')
* stanku značajniju od zareza, no manju od točke označava gornja točka ('''˙''')
=== Izgovor ===
'''Samoglasnici'''
* '''αι''' se izgovara kao '''/e/''': γυναίκα /γi'neka/
* '''ει''' se izgovara kao '''/i/''': γείτονας /'jitonas/
* '''οι''' se izgovara kao '''/i/''': άνοιξη /’aniksi/
* '''ου''' se izgovara kao '''/u/''': μάγουλο /’maγulo/
* '''υι''' se izgovara kao '''/i/''': υιοθετώ /ioθe'to/
* '''αυ''' se izgovara '''/af/''' na kraju riječi i ispred bezvučnih suglasnika: αυτός /af'tos/
Ispred zvučnih suglasnika i ispred samoglasnika izgovara se '''/av/''': αύριο /’avrio/
* Analogno se ponaša i '''ευ''': ελευθερία /elefθe'ria/; Ευρώπη /ev'ropi/
'''Suglasnici'''
* Glas '''/b/''' u pismu se bilježi '''μπ''': μπαίνω /'beno/
* Glas '''/d/''' u pismu se bilježi '''ντ''': ντύνω /’dino/
* Glas '''/c/''' u pismu se bilježi '''τσ''': τσέπη /’cepi/
* '''/γ/''' označava izgovor glasa koji je zvučni parnjak glasa [h]
* '''/δ/''' označava izgovor glasa kakav je engleski 'th' u ''this''
* '''/θ/''' označava izgovor glasa kakav je engleski 'th' u ''thin''
* Suglasnik '''γ''' se ispred '''/e/''' i '''/i/''' izgovara /j/: γιατρός /ja’tros/
* Suglasnik '''σ''' ('''ς''') izgovara se '''/s/'''; ako iza njega slijedi suglasnik '''μ''', '''β''' ili '''γ''', izgovara se zvučno ('''/z/'''): δρόμος /’δromos/, στόμα /'stoma/; σβήνω /'zvino/, πείσμα /'pizma/
* Suglasnička skupina '''γγ''' izgovara se '''/ŋg/''': φεγγάρι /feŋ'gari/
* Suglasnička skupina '''γκ''' izgovara se također '''/ŋg/''': ανάγκη /a’naŋgi/
* Suglasnička skupina '''γχ''' izgovara se '''/ŋh/''': άγχος /'aŋhos/
* Suglasnička skupina '''τζ''' izgovara se '''/dz/''' (zvučni parnjak glasu /c/): τζατζίκι /dza’dziki/
=== Imenske riječi ===
Imenske su riječi one koje imaju deklinaciju (imenice, pridjevi, članovi, zamjenice).
Gramatički rod imenica, kao u mnogim drugim indoeuropskim jezicima, većinom je arbitraran, i ne poklapa se nužno s prirodnim rodom.
Novogrčki jezik ima:
* dva gramatička broja ([[jednina|jedninu]] i [[množina|množinu]])
* tri [[gramatički rod|gramatička roda]] (muški, ženski i srednji)
* četiri [[padež]]a ([[nominativ]], [[genitiv]], [[akuzativ]] i [[vokativ]]).
==== Član ====
Član je promjenjiva vrsta riječi koja prati rod, broj i padež imenice uz koju stoji.
Novogrčki jezik ima određeni i neodređeni član. Određeni član ima oba broja, a neodređeni samo jedninu.
===== Određeni član =====
{|class="wikitable"
!colspan="7" | Deklinacija
|-
!rowspan="2" |
!colspan="3" | Jednina
!colspan="3" | Množina
|-
! Muški rod
! Ženski rod
! Srednji rod
! Muški rod
! Ženski rod
! Srednji rod
|-
! Nominativ
| ο
| η
| το
| οι
| οι
| τα
|-
! Genitiv
| του
| της
| του
| των
| των
| των
|-
! Akuzativ
| το
| τη(ν)
| το
| τους
| τις
| τα
|-
! Vokativ
| -
| -
| -
| -
| -
| -
|}
'''Napomena.''' Ženski oblik određenog člana u akuzativu jednine obavezno ima oblik '''την''' ako riječ koja neposredno slijedi počinje samoglasnikom, ili nekim od sljedećih suglasnika: '''κ''', '''π''', '''γκ''', '''μπ''', '''ντ''', '''ξ''' i '''ψ''': ''την άνοιξη''.
===== Neodređeni član =====
Neodređeni član oblikom je sličan oblicima broja ''jedan'' ('''ένας''', '''μία''', '''ένα''').
{|class="wikitable"
!rowspan="2" |
!colspan="3" | Jednina
|-
! Muški rod
! Ženski rod
! Srednji rod
|-
! Nominativ
| ένας
| μια
| ένα
|-
! Genitiv
| ενός
| μιας
| ενός
|-
! Akuzativ
| ένα(ν)
| μια(ν)
| ένα
|-
! Vokativ
| -
| -
| -
|}
'''Napomena.''' Oblici '''έναν''' i '''μιαν''' su fakultativni: mogući su ako sljedeća riječ počinje samoglasnikom, ili nekim od sljedećih suglasnika: '''κ''', '''π''', '''τ''', '''ξ''' i '''ψ''': ''σ'έναν κύριο''.
==== Imenice ====
===== Imenice muškog roda =====
U tablici su prikazane paradigme triju najčešćih klasa imenica. Povijesno gledano, klasa na '''-ος''' odgovara starogrčkoj ο-deklinaciji.
{|class="wikitable"
!colspan="3" |
! 1. klasa: -ος/-οι<br />φίλος
! 2. klasa: -ας/-ες<br />άνδρας
! 3. klasa: -ης/-ες<br />χάρτης
|-
! Sg.
!N<br />G<br />A<br />V
|ο<br />του<br />το(ν)<br />
|φίλος<br />φίλου<br />φίλο<br />φίλε
|άνδρας<br />άνδρα<br />άνδρα<br />άνδρα
|χάρτης<br />χάρτη<br />χάρτη<br />χάρτη
|-
! Pl.
! N<br />G<br />A<br />V
|οι<br />των<br />τους<br />
|φίλοι<br />φίλων<br />φίλους<br />φίλοι
|άνδρες<br />ανδρών<br />άνδρες<br />άνδρες
|χάρτες<br />χαρτών<br />χάρτες<br />χάρτες
|}
Druga i treća klasa imaju i potklase tzv. nejednakosložnih imenica, kod kojih se množina tvori produživanjem osnove, dodatkom '''-αδ-''' odnosno '''-ηδ-'''. Primjeri: ''παππάς, παππάδες''; ''μανάβης, μανάβηδες''.
===== Imenice ženskog roda =====
Prva i druga klasa iz donje tablice (s nekim neprikazanim potklasama) daleko su najčešće. Obje povijesno pripadaju starogrčkoj α-deklinaciji. Treća klasa odgovara starogrčkim imenicama na '''-ις'''. Njihova je jednina analogna onima iz druge grupe, dok je množina zadržala staru paradigmu. Četvrta klasa odgovara starogrčkoj o-deklinaciji imenica ženskog roda, i danas je rijetka.
{|class="wikitable"
!colspan="3" |
! 1. klasa: -α/-ες<br />ώρα
! 2. klasa: -η/-ες<br />εποχή
! 3. klasa: -η/-εις<br />πόλη
! 4. klasa: -ος/-οι<br />μέθοδος
|-
!Sg.
!N<br />G<br />A<br />V
|η<br />της<br />τη(ν)<br />
|ώρα<br />ώρας<br />ώρα<br />ώρα
|εποχή<br />εποχής<br />εποχή<br />εποχή
|πόλη<br />πόλης<br />πόλη<br />πόλη
|μέθοδος<br />μεθόδου<br />μέθοδο<br />μέθοδος
|-
!Pl.
!N<br />G<br />A<br />V
|οι<br />των<br />τις<br />
|ώρες<br />ωρών<br />ώρες<br />ώρες
|εποχές<br />εποχών<br />εποχές<br />εποχές
|πόλεις<br />πόλεων<br />πόλεις<br />πόλεις
|μέθοδοι<br />μεθόδων<br />μεθόδους<br />μέθοδοι
|}
===== Imenice srednjeg roda =====
Sve imenice srednjeg roda imaju jednake oblike u nominativu, akuzativu i vokativu. Prva i druga klasa iz donje tablice su daleko najučestalije.
{|class="wikitable"
!colspan="3" |
! 1. klasa: -ο/-α<br />βιβλίο
! 2. klasa: -ι/-ια<br />παιδί
! 3. klasa: -μα/-ματα<br />πρόβλημα
! 4. klasa: -ος/-η<br />λάθος
|-
!Sg.
!N/A/V<br />G
|το<br />του
|βιβλίο<br />βιβλίου
|παιδί<br />παιδιού
|πρόβλημα<br />προβλήματος
|λάθος<br />λάθους
|-
!Pl.
!N/A/V<br />G
|τα<br />των
|βιβλία<br />βιβλίων
|παιδιά<br />παιδιών
|προβλήματα<br />προβλημάτων
|λάθη<br />λαθών
|}
==== Pridjevi ====
Velika većina pridjeva u nominativu jednine završava na:
* '''-ος''' u muškom rodu. Deklinacija im je jednaka kao za imenice muškog roda 1. klase, v. gore
* '''-ο''' u srednjem rodu, jednako kao imenice srednjeg roda 1. klase, v. gore
* '''-η''', '''-α''', ili '''-ια''' u ženskom rodu, poput imenica ženskog roda 1. odn. 2. klase, v. gore
* osim ovih, postoje i manje zastupljene potklase pridjeva.
Pridjevi se slažu s imenicom uz koju stoje u rodu, broju i padežu, što ne znači da će se njihovi nastavci i u konkretnim slučajevima nužno biti identični - svaka vrsta riječi slijedi svoju paradigmu: ''η καλή μέθοδος'', ''τα νέα λάθη''.
Donja tablica pokazuje oblike za pridjeve ''νέος, -α, -ο'', ''καλός, -η, -ο'' i ''γλυκός, -ιά, -ό''.
{|class="wikitable"
!
!
!M
!colspan="3"|F
!N
|-
!
!
!
! 1. klasa
! 2. klasa
! 3. klasa
!
|-
!Sg.
!N<br />G<br />A<br />V
|νέος<br />νέου<br />νέο<br />νέε
|νέα<br />νέας<br />νέα<br />νέα
|καλή<br />καλής<br />καλή<br />καλή
|γλυκιά<br />γλυκιάς<br />γλυκιά<br />γλυκιά
|νέο<br />νέου<br />νέο<br />νέο
|-
! Pl.
!N<br />G<br />A<br />V
|νέοι<br />νέων<br />νέους<br />νέοι
|νέες<br />νέων<br />νέες<br />νέες
|καλές<br />καλών<br />καλές<br />καλές
|γλυκές<br />γλυκών<br />γλυκές<br />γλυκές
|νέα<br />νέων<br />νέα<br />νέα
|-
|
|
|''analogno:''<br />καλός, <br />γλυκός
|colspan="3"|
|''analogno:''<br />καλό, <br />γλυκό
|}
Manje zastupljene klase pridjeva su sljedeće:
* pridjevi (obično označavaju ljudske osobine) na '''-ης, -α, -ικο''':
** ''τεμπέλης, τεμπέλα, τεμπέλικο''
*** m.r. slijedi paradigmu imenica m.r. 3. klase ('''-ης/-ηδες''')
*** ž.r. slijedi paradigmu imenica ž.r. 1. klase ('''-α''')
*** s.r. slijedi paradigmu imenica s.r. na '''-ο'''
* pridjevi (iz učene tradicije) na '''-ης, -ης, -ες''':
** ''ακριβής, -ής, -ές''
*** u pravilu nemaju vokativ
*** m.r. i ž.r. imaju iste oblike u jednini i množini:
{| class="wikitable"
! !! !!M / F!!N
|-
!'''Sg.'''
!N<br>G<br>A
|συνεπής<br>συνεπούς<br>συνεπή||συνεπές<br>συνεπούς<br>συνεπές
|-
!'''Pl.'''
!N<br>G<br>A<br>
|συνεπείς<br>συνεπών<br>συνεπείς||συνεπή<br>συνεπών<br>συνεπή
|}
* malena klasa pridjeva na '''-ύς, -ιά, -ύ'''
** ''βαρύς, -ιά, -ύ''
*** naglasak je uvijek na prvom slogu odostraga
*** u m.r. i s.r. jednine imaju ''υ'', drugdje ''ι'':
{|class="wikitable"
!
!
!M
!F
!N
|-
!Sg.
!N<br />G<br />A<br />V
|βαρύς<br />βαριού / βαρύ<br />βαρύ<br />βαρύ
|βαριά<br />βαριάς<br />βαριά<br />βαριά
|βαρύ<br />βαριού / βαρύ<br />βαρύ<br />βαρύ
|-
! Pl.
!N<br />G<br />A<br />V
|βαριοί<br />βαριών<br />βαριούς<br />βαριοί
|βαριές<br />βαριών<br />βαριές<br />βαριές
|βαριά<br />βαριών<br />βαριά<br />βαριά
|-
|}
* klasa pridjeva na '''-ής, -ιά, -ί'''
** ''ουρανής, -ιά, -ί'', ''χρυσαφής, -ιά, -ί''
*** većinom su to pridjevi koji označavaju boju ili tvar
*** u deklinaciji su slični pridjevima na ''-ύς, -ιά -ύ'', jedina je razlika u pisanju nastavaka: u jednini, m.r. ima '''-ή-''' (umjesto ''-ύ-''), a s.r. '''-ί''' (umjesto ''-ύ'')
==== Lične zamjenice ====
Novogrčki jezik poznaje naglašene i nenaglašene oblike ličnih zamjenica. Lične zamjenice promjenjive su u licu, broju, padežu i rodu.
Upotreba lične zamjenice u funkciji subjekta (u '''nominativu''') nije obavezna, jer glagol uvijek nedvosmisleno ukazuje na lice i broj subjekta. Ipak, može se koristiti radi naglašavanja.
Zamjenice u nominativu imaju samo naglašeni oblik.
Nenaglašene zamjenice u '''genitivu''' koriste se:
* kao indirektni objekt, što odgovara hrvatskom dativu: ''του μίλησα''
* u posvojnom značenju, iza imenice (posvojni genitiv): ''οι φίλοι του''
* iza brojeva: οι δύο μας
* iza nekih zamjenica: όλοι σας
* iza nekih priloga: δίπλα μας
Naglašene zamjenice u genitivu rjeđe su i koriste se samo radi posebnog naglašavanja ili isticanja.
Zamjenice u '''akuzativu''' imaju funkciju direktnog objekta; posjeduju nenaglašene i naglašene oblike. Nenaglašeni oblik obavezno neposredno prethodi glagolu, osim u imperativu i gerundu. Nenaglašene zamjenice u trećem licu jednine i množine oblikom su jednake oblicima određenog člana.
'''Združene zamjenice''' su dvije nenaglašene korištene neposredno jedna uz drugu. Indirektna pritom dolazi ispred direktne, osim u imperativu i gerundu, gdje je redoslijed fleksibilan: ''σου το είπα'', ali ''πες του το'' i ''πες το του''.
{|class="wikitable"
!colspan="7" | Nenaglašene lične zamjenice
|-
!rowspan="2" |
!colspan="3" | Sg.
!colspan="3" | Pl.
|-
! 1. lice
! 2. lice
! 3. lice
! 1. lice
! 2. lice
! 3. lice
|-
! G
| μου
| σου
| του / της / του
| μας
| σας
| τους (sva 3 roda)
|-
! A
| με
| σε
| τον / τη(ν) / το
| μας
| σας
| τους / τις / τα
|-
|}
{|class="wikitable"
!colspan="7" | Naglašene lične zamjenice
|-
!rowspan="2" |
!colspan="2" | Sg.
!colspan="2" | Pl.
|-
! 1. lice
! 2. lice
! 1. lice
! 2. lice
|-
! N
| εγώ
| εσύ
| εμείς
| εσείς
|-
! G / A
| εμένα
| εσένα
| εμάς
| εσάς
|-
|}
U trećem licu naglašena lična zamjenica glasi ''αυτός, -ή, -ό'' (u množini ''αυτοί, -ές, -ά''). Ti se oblici dekliniraju kao imenice 1. klase muškog i srednjeg roda, odnosno kao imenice druge klase ženskog roda.
== Vanjske poveznice ==
* Vesna Cvjetković Kurelec: ''Standardizacija novogrčkoga u razdoblju prosvjetiteljstva'', u: "Suvremena lingvistika", 23 (1997) ( [http://suvlin.ffzg.hr/index.php/suvlin/article/viewFile/120/58 ])
== Bibliografija ==
* David Holton, Peter Mackridge, Irene Philippaki-Warburton: ''Greek. An Essential Grammar of the Modern Language'', London-New York, Routledge, 2004.
| 