Frankapani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Povijest: Prepravljeno i dodan sadrzaj.
Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj m.wiki
m uklonjena promjena suradnika 46.188.141.71 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Silverije
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 31:
Do sredine [[15. stoljeće|15. stoljeća]], osim otoka [[Krk]]a, stekli su posjede u županiji [[Gacka (pokrajina)|Gackoj]] s [[Otočac|Otočcem]], do [[Slunj]]a i [[Cetingrad]]a, [[Pounje|Pounja]], [[Vrlika|Vrlike]], Ostrovice i [[Skradin]]a. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama s [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijama]]. U 17. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od [[Bosiljevo|Bosiljeva]] i [[Severin na Kupi|Severina na Kupi]] do [[Novi Vinodolski|Novoga]] u [[Vinodol]]u. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: [[ban]]ova, književnika i ratnika. Među poznatijima su knez [[Bernardin Frankopan|Bernardin Ozaljski]], sudionik [[Krbavska bitka|bitke na Krbavskom polju]] [[1493.]], poznati branitelj Hrvatske i osobito poznat po protuosmanlijskom govoru koji je kao starac održao pred njemačkim staležima [[1522.]] u [[Nürnberg]]u te njegov sin [[Krsto I. Frankapan Brinjski|Krsto I. Brinjski]] (1482. – 1527.), poznati ratnik protiv Osmanlija, Mlečana i [[Habsburg]]ovaca, hrvatski ban, "skrbnik i zaštitnik kraljevstva" kojeg je kao hrvatske zaslužnike poznati književnik [[Milutin Cihlar Nehajev]] prikazao u romanu "Vuci", primorski i karlovački general i ogulinski kapetan [[Vuk Krsto Frankopan|Vuk Krsto Tržački]] (oko 1589. – 1652.), njegova djeca književnica [[Katarina Zrinski|Katarina ud. Zrinski]] (1625. – 1673.) i pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan [[Fran Krsto Frankapan]] (1643. – 1671.) koji se je svom puninom pridružio svomu šurjaku u borbi protiv bečkog apsolutizma.
 
Knezovi Frankapani omogućili su franjevcima dolazak na otočić [[Košljun]] na [[Krk]]u. Ivan VII. i [[Martin Frankopan]] dobili su od pape [[Nikola V.|Nikole V.]] dozvolu (bulu – koja se danas nalazi u samostanu) da franjevci preuzmu “MOSTIR” – Košljun [[1447.]] Godine. Uz pomoć 1000 dukata Ivana Frankapana zapocetaobnovio jese gradnja crkve i samostana na Kosljunu godine 1486. a dovrsena donacijom njegove kcerke Marije Katarine od dodatnih 1000 dukata godine 1523. gdje je i pronasla svoje posljednje počivalište godine 1529-e za razliku od njena oca koji je preminuo na ugarsko-hrvatskoj granici godine 1486. ne dospijevsi niti posmrtnosamostan na KosljunKošljunu.
 
[[Ivan Frankapan]] – pjesnik, usadio je ljubav za otok i svojoj kćerci [[Katarina Frankapan|Katarini Frankapan]]. Iako udana u Veneciji i u izgnanstvu, ona oporučno ostavlja drugih 1000 dukata (u ono vrijeme veliku svotu) samostanu na Košljunu – uz uvjet da bude pokopana “u zemlji svojih otaca”. Kod ulaza u crkvu i danas se nalazi njen grob s originalnom nadgrobnom pločom. Katarina je prenesena na Košljun devet godina iza svoje smrti [[1529.]] Godine.