Okcitanski jezik: razlika između inačica

'''Okcitanski jezik''' (provansalski, ''langue d'oc''; ISO 639-3: [http://www.sil.org/ISO639-3/documentation.asp?id=oci oci] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080924170438/http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=oci |date=24. rujna 2008. }}) jedan od [[okcitanski jezici|okcitanskih]] jezika, [[iberoromanski jezici|iberoromanski]] ogranak, koji se govore u departmanima južne [[Francuska|Francuske]], te u nekim dijelovima [[Španjolska|Španjolske]] i [[Italija|Italije]], i u [[Monako|Monaku]]. Postoji 6 dijalekata [[overnjanski]], [[gaskonjski]], [[langedoški]], [[limuzinski]], provansalski i alpski ili alpinski. Uz okcitanski u oksitanske jezike pripadao je i danas izumrli [[Judeoprovansalski jezik]],<ref>[{{Citiranje weba |url=http://linguistlist.org/forms/langs/LLDescription.cfm?code=sdt |title=The Shuadit Language] |access-date=21. studenoga 2008. |archive-date=24. listopada 2008. |archive-url=https://web.archive.org/web/20081024034558/http://linguistlist.org/forms/langs/LLDescription.cfm?code=sdt |url-status=dead }}</ref> kojim su govorili [[Židovi]]. Poznat je kao jezik trubadura, a svoj procvat doživljava u razdoblju od 11. do 13. stoljeća kada se razvija u književni jezik. Nakon toga slijedi razdoblje propasti i odumiranja, ali unatoč svemu, i danas se uspio održati u govoru stanovnika ruralnih područja i visoko obrazovanih ljudi. Najpoznatiji trubadur koji ga je koristio je Viljam IX akvitanski.