Zemlja Franje Josipa: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
− 2 kategorije; ± 2 kategorije uz pomoć dodatka HotCat
m pravopis proleksis.lzmk.hr/39246/ (via JWB)
Redak 1:
[[Datoteka:Zemlja Franje Josipa.png|mini|300px|Položaj Zemlje Franje Josipa u odnosu na Rusiju]]
[[Datoteka:Айсберг в районе ЗФИ.jpg|minijatura|300px|desno|[[Ledenjak]] u Zemlji Franje Josipa.]]
'''Zemlja Franje Josipa''' ([[ruski jezik|ruski]]: Земля Франца Иосифа, ''Zemlja Franca Iosifa'') je [[Rusija|ruska]] otočna skupina smještena u [[Arktički ocean|Arktičkom oceanu]] sjeverno od [[Novaja Zemljazemlja|Novaje Zemljezemlje]] i istočno od [[Svalbard]]a, a po upravnoj podjeli pripada [[Arhangelska oblast|Arhangelskoj oblasti]]. Otočje se sastoji od 191 ledom prekrivenog otoka koji imaju ukupnu površinu od 16.134 km², a većim dijelom je nenaseljeno.
 
Otoci Zemlje Franje Josipa smješteni su između 80.0° i 81.9° sjeverne zemljopisne širine, čime je ovo otočje najsjevernija kopnena točka povezana s [[Euroazija|Euroazijom]]. Krajnja najsjevernija točka je [[rt Fligely]] <!--[[:de:August von Fligely]]~~~~--> na Rudolfovom otoku, a otočje je od [[Sjeverni pol|Sjevernog pola]] udaljeno svega 900 do 1110 kilometara. Pristup brodom moguć je samo tijekom nekoliko ljetnih tjedana i zahtijeva posebnu dozvolu.
Redak 11:
[[1931.]] [[Njemačka|njemački]] je [[cepelin]] [[LZ 127 Graf Zeppelin]] stigao do otoka Gukera, čime je označena prekretnica u istraživanju ruskih polarnih krajeva. Cepelin se susreo i s ledolomcem Maljgin, a nakon što je putovao uzduž 81. paralele do [[Severnaja Zemlja|Severnaje Zemlje]], vratio se do otoka Gukera i započeo jedno od prvih razgledavanja otočja iz zraka.
 
Tijekom godina [[hladni rat|hladnog rata]] Sovjetski Savez je polarna područja koristio kao zonu za postavljanje zaštite od [[SAD|SAD-a]] i mnogi dijelovi [[Arktik]]a postali su ključne strateške lokacije, pa je tako Zemlja Franje Josipa bila proglašena jednom od mnogih zona nacionalne sigurnosti od [[1930-ih|tridesetih]] pa sve do [[1991.]] godine. Na otoku Greemu Bellu sagrađeno je uzletište koje je služilo kao baza za ruske zrakoplove bombardere, a misije okarakterizirane kao treninzi bile su prilično česte na relaciji između Zemlje Franje Josipa i kopnene Rusije te Novaje Zemljezemlje. Iako su otoci bili vojno područje kojem nitko drugi nije imao pristup, [[1971.]] ih je posjetio brod za krstarenje.
 
== Karakteristike ==