Transseksualnost: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m →‎Neurobiologija transseksualnosti: pravopis, replaced: dijetet → djetet
Redak 15:
1966. godine dr. Harry Benjamin, osobni prijatelj Christine Jorgensen, objavljuje knjigu ˝Transseksualni fenomen˝ koja opisuje prirodu stanja, razliku između transseksualaca i transvestita te rezultate liječenja hormonima i kirurškim zahvatom.
 
Prof. Dick Swaab ukazao je na zanimljiv problem, koji dovodi transseksualnost u odnos s interseksualnošću. Naime, po rođenju djeteta s nedefiniranim genitalnim aparatom, roditelji donose odluku o tome kojeg će spola dijete biti. Potom se može dogoditi da se mozak dijetetadjeteta razvije prema modelu suprotnog spola, pa to dijete postaje transseksualno. Da bi se spriječio ponovni postupak promijene spola, Swaab sugerira da se odluka o spolu djeteta ne donese odmah po njegovu rođenju, već da se ta odluka odgodi na otprilike 4 do 6 godina, dok dijete ne bude moglo pokazati u kojem je smjeru krenuo razvoj mozga. Svjestan kritike da bi nedefiniran spol djeteta u prvim godinama njegova života mogao stresno utjecati na samo dijete i na njegovu okolinu, Swaab i dalje ističe kako će mnogo stresnije biti odrasloj transseksualnoj osobi i njegovoj okolini kada odluči promijeniti svoj spol. Ovaj fenomen se danas naziva [[cisrodnost]].
 
Mogućnost na koju ukazuje Swaab možemo naći u biografiji transseksualnog američkog pisca imenom Pat Califia (afirmiran u području erotske, osobito sado - mazo literature): s obzirom na to da nije imao razvijene spolne organe, roditelji su u suglasnosti s liječnicima odredili da bude odgajan u ženskom spolu; u adolescensciji se on najprije definirao kao [[Lezbijka|lezbijka]], a naposljetku kao muško. S obzirom na to da ovakvi ishodi operacija određivanja spola nisu rijetki (ali su uglavnom intimni, rijetke su osobe koje o tome javno progovore poput Pata Califie), kritičari se zalažu da se kod djece s nerazvijenim spolnim organima uvijek određuje spol koji odgovara genetskom (XX ili XY) spolu, a ne onome što je kirurškom operacijom lakše "izgraditi" - što su skoro uvijek intimni dijelovi koji odgovaraju ženskima.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.lifesitenews.com/news/archive//ldn/2008/apr/08042107 |title=LifeSiteNews |journal= |access-date=10. lipnja 2013. |archive-date=9. ožujka 2021. |archive-url=https://web.archive.org/web/20210309161944/https://www.lifesitenews.com/news/childrens-hospital-boston-offers-sex-change-to-adolescents |url-status=dead }}</ref><ref>[http://www.catholic.org/diocese/diocese_story.php?id=27890 "Diocese Story"]</ref> Prema mišljenju kritičara - među njima Johna R. McHugh, profesora i dugogodišnjeg šefa psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, na kojem su obavljani pionirski zahvati izbora spola na maloj djeci - takav bi postupak stvarao manje problema: za muškarca je manji problem da nema muške genitalije, nego da se osjeća stranim ženskom identitetu kojega su mu odabrali roditelji i liječnici.