Razlika između inačica stranice »Dušan Bilandžić«

Obrisano 5.019 bajtova ,  prije 14 godina
Uklonjena recenzija knjige - prepisano i irelevantno
(Uklonjena recenzija knjige - prepisano i irelevantno)
 
Glavna područje Bilandžićeva povjesničarskoga interesa ostaje komunistička Jugoslavija i položaj Hrvatske i Hrvata u njoj. Osim brojnih članaka u stručnim časopisima, te niza lakših feljtona u novinama, autorova glavna djela ostaju "Historija SFRJ", 1978. g. i "Hrvatska moderna povijest", 1999. g. Dok je prvo djelo, unatoč mnoštvu vrijednih dijelova, ipak zastarjelo zbog neslobode u ozračju u kojem je pisano i objavljeno (SFRJ), Bilandžić je u ''Hrvatskoj modernoj povijesti'' inkorporirao obilje materijala iz prijašnjega djela, no u drugačijoj vizuri i slobodnom diskursu.
 
=== ''"Hrvatska moderna povijest"'' ===
{{copyright?
|1=http://www.hercegbosna.org/ostalo/drugi_svj.html
|datum=06. svibnja}}
 
Bilandžićeva ''"Hrvatska moderna povijest"'' spada u najbolja djela suvremene hrvatske historiografije i po modernosti pristupa, i po obuhvatnosti i temeljitosti raščlane, kao i po monumentalnosti ostvarenja. Radi se o knjizi većega formata od preko 800 stranica, s obiljem podataka, tablica, brojki, citata i statistika. Pokriveno je razdoblje od 1848. g. do 1999. g., no, na nejednak način. Doba od 1848. g. do 1941. g. zauzima svega oko 120 stranica (cijela [[Kraljevina Jugoslavija]] je "dobila" odjeljak od 68. do 120. stranice). Nakon izvrsnog prikaza [[2.svjetski rat|2.svjetskoga rata]] na tlu bivše Jugoslavije (vjerojatno najboljega sustavnoga opisa u modernoj historiografiji koji se nije rasplinuo u nevažnim detaljima), Bilandžić se bacio na obradbu svoje "uže specijalnosti": komunistička Jugoslavija se rastegla od 204. do 779. stranice (sam je [[Velika Srbija|velikosrpski]] projekt, koji je u konačnici srušio [[SFRJ]], prikazan na 30 stranica). Knjiga završava epilogom koji, nakon izričitoga autorova iskaza da je vremenska distanca premala e da bi se dao povjesničarski mjerodavan prikaz, daje kratki oris Bilandžićeva poimanja ratova na području propale Jugoslavije od 1991. g. do 1999. g. Tako je u 17 poglavlja i epilogu autor ocrtao posljednje stoljeće i pol u povijesti hrvatskoga naroda, istodobno pokrivši dobar dio onoga što bi se, u nedostatku boljega imena, moglo nazvati "povijest Jugoslavije".
 
Bilandžićev je svjetonazor razvidan već nakon čitanja prva dva-tri poglavlja: auktor drži zapadnu liberalnu kapitalističku civilizaciju za "najbolji od svih svjetova" (ili "najmanje loš"), [[Hrvati|Hrvate]] pak kao integralni dio te i takve uljudbe, i u svojoj knjizi prati putove i stranputice hrvatskoga naroda u borbi za nacionalnu individualizaciju i samobitnost. Katkada su piščevi iskazi protuslovni: npr., nije jasno koliko je komunistički pokret "dobar", "zao" ili, jednostavno, "nužno zlo" za Hrvate u 2. svjetskom ratu- ima li se na umu da se u konačnici komunizam pokazao ne samo kao sterilan, nego i maligni društvenopovijesni projekt. Čini se da je Bilandžićeva komunistička prošlost utjecala na to da sam autor, možda i nesvjesno, mijenja vrijednosne procjene tijekom pisanja. Također, vidljiva je značajka Bilandžića kao povjesničara "nevjera" u mogućnost malih naroda da ostvare svoje nacionalne ciljeve ako nisu u skladu s interesima velesila (doduše, tu se mora priznati da je autor izrijekom nekoliko puta naglasio da postoje povijesni trenutci kada je moguće, smjelošću i mudrošću, aktivno uobličiti vlastitu budućnost-pa i kada se radi o "malim" narodima. Nije baš jasno da li u takvim situacijama "veliki" ionako provedu svoju volju, ili, što se može protumačiti iz dijelova knjige o 2. svjetskom ratu i poraću, "veliki" nekad ustuknu ili jednostavno "dignu ruke" suočeni s odlučnošću "malih".)
 
Osebujnosti (a i slabosti) ''"Hrvatske moderne povijesti"'' su u trajnoj Bilandžićevoj fascinaciji životom i djelom [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], što nerijetko daje iskrivljenu sliku zbivanja. Autor nije prešutio negativne pojave Titove diktature, [[Masakr u Bleiburgu|bleiburških zločina]] i [[kult ličnosti|kulta ličnosti]], ali ih je, uzmu li se u obzir ostala povijesna vrela i živo ljudsko iskustvo, u priličnoj mjeri umanjio. Još je vidljivija druga glavna "mana" knjige: nerazmjer u kojemu razdoblje komunističke Jugoslavije (oko trećine opisanoga perioda) "dobija" skoro četiri petine cijele knjige. Dobar dio knjige i nije povijest Hrvata u Jugoslaviji, nego prije povijest Jugoslavije iz hrvatskoga motrišta.
 
No, usprkos navedenim dubiozama, neprijeporno je da ''"Hrvatska moderna povijest"'' ostaje do sada jedinstvenim pothvatom: tako cjelovit opis novije hrvatske historije još nitko nije dao. Knjiga obiluje svježim idejama i propitivanjima: npr. nasuprot prevladavajućim stavovima o nezrelosti hrvatske političke elite u razdoblju [[1. svjetski rat|1. svjetskoga rata]], Bilandžić argumentirano obrazlaže da "jugoslavenska opcija" i nije bila baš lutanje "gusaka u magli", nego možda najmanje loš potez. Isto tako, doba [[NDH]] i sudjelovanje Hrvata u različitim sukobljenim vojskama obrađeni su najsustavnije i bez premca u dosadašnjoj literaturi, auktor je eruditski, a opet vrlo pregledno prikazao sraz nacionalnih stremljenja i ideologija postavljenih na šire platno svjetskopovijesnog vrtloga događaja. Bilo koji "ljubitelj" komunističkih spletkara i njihovih ideoloških sukobljavanja koja su imali dugotrajne posljedice po budućnost naroda na jugoistoku Europe, može u ovoj knjizi naći pravo obilje materijala i dosad neobjavljivanih dokumenata. Uzme li se sve to u obzir, ''"Hrvatska moderna povijest"'' ostaje najambicioznijim hrvatskim suvremenim historiografskim prikazom s najviše vrlina i najmanje mana.
 
== Vanjska poveznica ==