Dijak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Thijs!bot (razgovor | doprinosi)
dopuna
Redak 1:
[[Slika:Diac.svg|thumb|Oznaka]]
'''Dijak''' je [[poluvodič]]ki [[elektronički element]] koji ima namjenu dvosmjerne okidne [[dioda|diode]], a pretežno se upotrebljava za generiranje pobudnog impulsa za [[trijak]] ili [[tiristor]].
 
Dijak ne vodi [[električna struja|struju]] sve dok [[napon]] ne dostigne probojnu vrijednost, koja je tipično oko 32 [[volt|V]]. Nakon proboja napon potreban za održavanje vođenja struje zbog lavinskog efekta pada na vrijednost od oko 20 V, s time da se povećavanjem jakosti struje napon smanjuje, tj. postoji [[negativni dinamički otpor]], slično izboju u plinu kod [[tinjalica|tinjalice]]. Klasični dijak je izveden od tri sloja poluvodiča (N-P-N), pa je sličan [[tranzistor]]u, ali bez izvoda za bazu.
Dijak ne vodi struju sve dok napon ne pređe probojnu vrijednost (tipično 32 V), a tada zbog
lavinskog efekta ima negativni dinamički otpor (s porastom struje napon pada) - karakteristika
slična [[tinjalica|tinjalici]].
Konstrukcija dijaka je N-P-N, pa je slična [[tranzistor]]u, ali bez izvoda za bazu.
 
Za veće napone i struje upotrebljava se '''sidac''' koji se ponašamože prikazati kao dvosmjernadvije tiristorskaantiparalelno spojene tiristorske (Shockley-evaShockleyeve) diodadiode. -Sidac nakon štoproboja naponprelazi prijeđeu probojnuvodljivo vrijednoststanje ostajes umalim vodljivompadom stanjunapona (oko 1,5 V) sve dok kroz njega teče dovoljna struja. Konstrukcija sidacaIzveden je od pet slojeva poluvodiča (npr. P-N-P-N-P), pa je sličnasličan trijaku, ali bez izvoda za upravljačku elektrodu.
 
[[Kategorija: Elektronika]]