Kupid: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
početak uređivanja. Preuzeto sa sh.wiki. Oznake: VisualEditor dodana poveznica na razdvojbu |
||
Redak 1:
{{radovi24}}
{{dz}}
'''Kupid''' ([[Latinski jezik|lat.]]:''Cupido'', "žudnja“) bio je u [[Rimska mitologija|rimskoj mitologiji]] bog požude, erotske ljubavi, privlačnosti i naklonosti. Često je prikazivan kao sin božice ljubavi [[Venera (mitologija)|Venere]] i boga rata [[Mars (mitologija)|Marsa]]. U [[Latinski jezik|latinskome jeziku]] poznat je i kao ''Amor'' ("Ljubav"), a njegov je [[Stara Grčka|grčki]] pandan bog [[Eros]].<ref name="Lar">''Larousse Desk Reference Encyclopedia'', [[The Book People]], Haydock, 1995, str. 215.</ref> Premda je Eros u klasičnoj [[Grčka umjetnost|grčkoj umjetnosti]] općenito prikazan kao vitki mladić s krilima, tijekom [[Helenizam|helenističkog razdoblja]] sve je češće predstavljan kao bucmasti dječak. U to su mu vrijeme pridodati [[Luk (oružje)|luk i strijela]], koji predstavljaju njegov izvor moći: osoba, ili čak božanstvo, koju bi Amorova strelica pogodila, bila je ispunjena nekontroliranom žudnjom. U [[Mit|mitovima]] je Kupid sporedni lik koji uglavnom služi za pokretanje radnje. On je glavni lik samo u priči o [[Amor i Psiha|Kupidu (Amoru) i Psihi]], kada biva ranjen vlastitim oružjem te prolazi kroz iskušenje ljubavi. Iako se o njemu ne pričaju druge veće priče, njegova je tradicija bogata poetskim temama i vizualnim scenarijima, kao što su krilatica "Ljubav pobjeđuje sve" te kazne i muke koje Kupid zadaje kao odmazdu. Njegove su moći slične, premda ne i identične, moćima [[Kamadeva|Kamadeve]], [[Hinduizam|hinduističkog]] boga ljudske ljubavi.
U umjetnosti se Kupid često pojavljuje predstavljen u više likova nazvanih '''Amores''' ili, u kasnijoj terminologiji povijesti umjetnosti, kao ''amorini'', što je ekvivalent grčkim [[Eroti|erotima]]. Kupidi su čest motiv [[Umjetnost starog Rima|rimske umjetnosti]] i kasnije zapadnoeuropske [[Klasicizam|klasicističke]] umjetnosti. U 15. stoljeću ikonografija Amora počinje se razlikovati od ranijih predstava Kupida kao nagog dječaka.
Kupid je bio popularan lik i u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]], kada je pod [[Kršćanstvo|kršćanskim]] utjecajem često imao dvojaku prirodu kao Nebeska i Zemaljska ljubav. U [[Renesansa|renesansi]] mu je obnovljeni interes za [[Antička filozofija|antičku filozofiju]] dodijelio složena [[Alegorija|alegorijska]] značenja. U suvremenoj popularnoj kulturi Kupid je prikazan kako povlači [[Luk (oružje)|luk]] kako bi potaknuo romantičnu ljubav, često kao ikona [[Valentinovo|Valentinova]].<ref>Ovaj je uvod temeljen na: ''The Classical Tradition'', edited by Anthony Grafton, Glenn W. Most, and Salvatore Settis ([[Harvard University Press]], 2010), s.v. "Cupid", str. 244–246.</ref>
==Etimologija==
Ime ''Cupīdō'' ("strasna želja", "žudnja") izvedeno je iz latinskog glagola ''cupiō'', ''cupiere'' ("željeti"), koji potječe od [[Italski jezici|protoitalskog]] korijena ''*kupi'', ''*kupei'' ("željeti"), a ovo pak od [[Protoindoeuropski jezik|protoindoeuropskog]] ''*kup(e)i'' ("drhtati, željeti").{{Sfn|de Vaan|2008|loc=str. 155}}
==Porijeklo i rođenje==
[[Datoteka:Duquesnoy Cupid prewar photo.jpg|thumb|''Kupidon teše svoj luk'' (1620-ih), [[François Duquesnoy]], [[Bode Museum]], [[Berlin]].]]
[[Antički Rim|Rimljani]] su za Kupida u svojoj [[Rimska književnost|književnosti]] i [[Umjetnost starog Rima|umjetnosti]] reinterpretirali mitove i koncepte koji se odnose na grčkog boga [[Eros|Erosa]], a srednjovjekovni i renesansni mitografi slobodno povezuju ova dva božanstva. U grčkoj tradiciji, Eros je imao dvojaku, kontradiktornu genealogiju. Bio je među [[Primordijalni elementi|iskonskim bogovima]], koji su nastali nespolno; nakon njegove generacije, božanstva su rađana u muško-ženskim zajednicama.<ref>Leonard Muellner, ''The Anger of Achilles: ''Mễnis'', u: in ''Greek Epic'' (Cornell University Press, 1996), str. 57–58.</ref><ref>[[Jean-Pierre Vernant]], "One ... Two ... Three: Erōs," in ''Before Sexuality: The Construction of Erotic Experience in the Ancient Greek World'' ([[Princeton University Press]], 1990), str. 467.</ref> U [[Heziod|Heziodovoj]] ''[[Teogonija|Teogoniji]]'' stariji su samo [[Kaos (mitologija)|Kaos]] i [[Geja]] (Zemlja). Prije postojanja rodne dihotomije, Eros je funkcionirao tako što je činio da entiteti odvoje od sebe ono što su već sadržavali.<ref>[[Jean-Pierre Vernant]], "One ... Two ... Three: Erōs," u: ''Before Sexuality: The Construction of Erotic Experience in the Ancient Greek World'' (Princeton University Press, 1990), str. 465 sqq.</ref>
Istodobno, Eros, koji je prikazivan kao dječak ili vitak mladić, smatran je djetetom nekog božanskog para, čiji se identitet razlikovao ovisno o izvoru. Utjecajni renesansni mitograf [[Natale Conti]] započeo je svoje poglavlje o Kupidu/Erosu izjavivši da sami Grci nisu sigurni u njegovo porijeklo: Nebo i Zemlja <ref>[[Sapfo]], fragment 31.</ref> [[Ares]] i [[Afrodita]],<ref>[[Simonid Kejanin]], fragment 54.</ref> [[Nikta|Noć]] i [[Eter (mitologija)|Eter]],<ref>[[Akuzilaj]], ''[[Fragmente der griechischen Historiker]]'', 1A 3 frg. 6C.</ref> ili [[Erida]] i [[Zefir]].<ref>[[Alkej iz Mitilene]], fragment 13. Citati [[Antika|antičkih]] izvora iz Contija navedeni su prema: John Mulryan & Steven Brown, "Natale Conti's ''Mythologiae'' Books I–V" (Arizona Center for Medieval and Renaissance Studies, 2006), vol. 1, str. 332.</ref> Grčki putopisac [[Pauzanija (zemljopisac)|Pauzanija]], primjećuje Conti, proturječi sebi govoreći u jednom trenutku da je Eros pozdravio Afroditin dolazak na svijet, a u drugom da je Eros bio sin Afrodite i najmlađi od svih bogova.<ref>Natale Conti, ''Mythologiae'', IV, 14.</ref>
U [[Rimska književnost|rimskoj književnosti]] Kupid se obično tretira kao [[Venera (mitologija)|Venerin]] sin bez spominjanja oca. [[Senekine tragedije|Pseudo-Senekina tragedija]] ''[[Oktavija (tragedija)|Oktavija]]'' kaže da je [[Vulkan (mitologija)|Vulkan]], kao suprug Venere, otac Kupidov.<ref>''Oktavija'', stih 560.</ref> Međutim, [[Ciceron]] kaže da su postojala tri Kupida, kao i tri Venere: prvi je Kupid bio sin [[Merkur (mitologija)|Merkura]] i [[Dijana (mitologija)|Dijane]], drugi Merkura i druge Venere, a treći [[Mars (mitologija)|Marsa]] i treće Venere. Ovaj posljednji Kupid bio je ekvivalent [[Anteros|Anterosu]], "Protuljubavi", jednom od Erota, bogova koji utjelovljuju aspekte ljubavi.<ref>[[Ciceron]], ''[[O prirodi bogova]]'', III, 59-60.</ref> Ti višestruki Kupidi, koji su bogato zastupljeni na umjetničkim djelima, predstavljaju dekorativni izraz ovih sve brojnijih vrsta ljubavi i želja. Tijekom [[Engleska renesansa|engleske renesanse]] [[Christopher Marlowe]] pisao je o "deset tisuća Kupida"; u svadbenoj maskaradi [[Ben Jonson|Bena Jonsona]] ''Hymenaei'', "tisuću raznobojnih ljubavi ... poskakuje po bračnoj sobi".<ref>M.T. Jones-Davies and Ton Hoenselaars, introduction to ''Masque of Cupids'', edited and annotated by John Jowett, u: ''Thomas Middleton: The Collected Works'' ([[Oxford University Press]], 2007), str. 1031.</ref>
[[Datoteka:Amor Victorious.jpg|lijevo|mini|[[Caravaggio]]'s [[Amor Vincit Omnia]]]]▼
U kasnijoj klasičnoj tradiciji Kupid se najčešće smatrao sinom Venere i Marsa, čija je ljubavna veza predstavljala [[Alegorija|alegoriju]] [[Ljubav|Ljubavi]] i [[Rat|Rata]].<ref name="Cupid-p244">''The Classical Tradition'', s.v. "Cupid", str. 244.</ref> Dvojnost između iskonskog i spolno začetog Erosa uklapala se u [[Filozofija|filozofske]] koncepte Nebeske i Zemaljske ljubavi čak i u [[Kršćanstvo|kršćanskom]] dobu.<ref>''The Classical Tradition'', s.v. "Cupid", p. 244.</ref>
==Atributi i teme==
[[Datoteka:Piero della Francesca - Cupid Blindfolded - WGA17587.jpg|thumb|upright|left|Kupid s povezom preko očiju i naoružan lukom i strijelom (1452./66.), [[Piero della Francesca]]]]
[[Datoteka:Edme Bouchardon, Cupid, 1744, NGA 41708.jpg|thumb|right|''Cupid'' (1744.), [[Edme Bouchardon]], [[Nacionalna galerija umjetnosti]].]]
Kupid je prikazan kao krilat, navodno zato što su ljubavnici nestabilni i lako mijenjaju mišljenje, te kao dječak, jer je [[ljubav]] iracionalna. Njegovi su simboli [[strijela]] i [[baklja]], "jer ljubav ranjava i pali srce". Ti su atributi i njihova interpretacija uspostavljeni u [[Kasna antika|kasnoj antici]], kao što je sažeo [[Isidor Seviljski]] (umro 636. godine) u svojim ''[[Etimologije (Isidor Seviljski)|Etimologijama]]''.<ref>[[Isidor Seviljski]], ''Etimologije'', VIII, 11, 80.</ref> Kupid je također ponekad prikazan s povezom preko očiju i opisan kao slijep, ne toliko u smislu da ne posjeduje osjetilo [[Vid|vida]], koliko u smislu ljubavnih treptaja i proizvoljnosti. Kao što je opisao [[William Shakespeare|Shakespeare]] u ''[[San ljetne noći|Snu ljetne noći]]'' (1590-ih):<ref>Geoffrey Miles, ''Classical Mythology in English Literature: A Critical Anthology'' (Routledge, 1999), str. 24.</ref>
[[Datoteka:Bertel Thorvaldsen - Cupid.jpg|thumb|upright|Kupidov kip, [[Bertel Thorvaldsen]].]]
{{quote|<poem>Ljubav ne vidi očima, već dušom
i zato se krilati Kupid slika kao slijep.
Nit' ljubavna duša ikakvog okusa ima;
s krilima i bez očiju srlja bez zastoja.
I zato se ljubav djetetom naziva
jer u svom se izboru tako često prevari.<ref>Shakespeare, ''A Midsummer Night's Dream'', I, 1, 234. – 239.</ref></poem>}}
U [[Sandro Botticelli|Botticellijevoj]] ''[[Primavera (Botticelli)|Alegoriji proljeća]]'' (1482.), na [[Talijanski jezik|talijanskome jeziku]] poznatoj kao ''La primavera'', Kupid je predstavljen s povezom preko očiju dok ispaljuje strijelu iz svog luka iznad središnje figure, božice [[Venera (mitologija)|Venere]].<ref>Jennifer Speake and [[Thomas G. Bergin]], entry on "Cupid," ''Encyclopedia of the Renaissance and the Reformation'' (Market House Books, rev. ed. 2004), str. 129.</ref>
Osobito u [[Umjetnost starog Rima|rimskoj umjetnosti]], Kupidi su često prikazani s voćem, životinjama ili atributima godišnjih doba ili boga [[Vino|vina]] [[Dioniz]]a, čime se simbolizira reprodukcijska moć Zemlje.<ref>Jean Sorabella, "A Roman Sarcophagus and Its Patron," ''Metropolitan Museum Journal'' 36 (2001), str. 75.</ref>
S obzirom na sve ove asocijacije, smatra se da Kupid dijeli neka obilježja s [[Hinduizam|hinduističkim]] bogom [[Kamadeva|Kamadevom]].<ref>{{cite book |author=Roshen Dalal |author-link=Roshen Dalal |title=Hinduism: An Alphabetical Guide |url=https://books.google.com/books?id=zrk0AwAAQBAJ |publisher=[[Penguin Books]] |date=2014|isbn=9788184752779 }} Entry: "Kama"</ref>
===Kupidove strijele===
[[Datoteka:Roman de la Rose f. 13r (The god of love shoots an arrow at the lover).jpg|thumb|left|Bog ljubavi (Kupid) ispaljuje strijelu na zaljubljenog čovjeka. Iz srednjevjekovnog teksta ''[[Roman o Ruži|Romana o ruži]]''. 14. stoljeće.]]
Kupid nosi dvije vrste strijela ili strelica, jednu s oštrim zlatnim vrhom, a drugu s tupim olovnim vrhom. Osobu ranjenu zlatnom strelicom ispunjava nekontrolirana želja, ali ona koju pogodi olovo osjeća odbojnost i samo želi pobjeći. Upotrebu ovih strelica opisao je rimski pjesnik [[Publije Ovidije Nazon|Ovidije]] u prvoj knjizi svojih ''[[Metamorfoze|Pretvorbi]]''. Kad se [[Apolon]] izruguje Kupidu kao lošijem strijelcu, Kupid ga gađa zlatnom strelicom, ali olovom pogađa predmet Apolonove želje, [[Nimfa|nimfu]] [[Dafna (mitologija)|Dafnu]]. Bježeći od neželjene Apolonove požude, Dafna se moli svom ocu, riječnom bogu [[Penej|Peneju]], koji je pretvara u [[lovor]], drvo posvećeno Apolonu. To je prva od nekoliko Apolonovih neuspješnih ili tragičnih ljubavi.<ref>[[Ovidije]], ''[[Metamorfoze]]'', I, 463–473.</ref>
Jedna inačica ovoga mita nalazi se u ''[[The Kingis Quair]]'', pjesmi iz 15. stoljeća koja se pripisuje [[Škotska|škotskom]] kralju [[Jakov I., kralj Škotske|Jakovu I.]] i u kojoj Kupidon ima tri strelice: zlatnu, za nježno "udaranje" koje se lako izliječi, srebrnu za rađanje jače ljubavne želje i čeličnu za ljubavnu ranu koja nikad ne zaraste.<ref>''[[The Kingis Quair]]'', stihovi 92–99; [[Walter W. Skeat]], ''Chaucerian and Other Pieces'' (Oxford University Press, 1897, 1935), sup. vol., note 1315, str. 551.</ref>
===Kupid i pčele===
[[Datoteka:Cranach, Cupid Complaining to Venus.jpg|thumb|upright|''Kupid kradljivac meda'', [[Lucas Cranach stariji]].]]
U priči o Kupidu kao kradljivcu [[Med|meda]], malog boga ubole su [[Anthophila|pčele]] jer je ukrao med iz njihove košnice. On plače i trči svojoj majci Veneri,<ref>Susan Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'' (Cambridge University Press, 2004), str. 118: "Kad plačući trči majci Veneri".</ref> žaleći se da tako malo stvorenje kao što je pčela ne bi trebalo imati moć nanošenja tako bolnih rana. Venera se nasmije i ukaže na poetsku pravdu: i on je malen, a opet zadaje ubod ljubavi.
Ta je priča prvi put ispričana o Erosu u [[Teokrit|Teokritovim]] ''Idilama'' (3. stoljeće pr. Kr.).<ref>[[Teokrit]], ''Idile'', 19. Također se pojavljuje i u [[Anacreontea|anakreontskom pjesništvu]].</ref> Tijekom [[Renesansa|renesanse]] prikazana je mnogo puta i u umjetnosti i u pjesmi. Ta je tema predstavljala kraj poetskog kruga ''[[Amoretti]]ja'' (1595.) [[Edmund Spenser|Edmunda Spensera]],<ref>Jane Kingsley-Smith, ''Cupid in Early Modern Literature and Culture'' ([[Cambridge University Press]], 2010), str. 12.</ref> i dala motiv za najmanje dvadeset djela [[Lucas Cranach stariji|Lucasa Cranacha starijeg]] i njegove radionice.<ref>Charles Sterling ''et al.'', ''Fifteenth- to Eighteenth-Century European Paintings in the Robert Lehman Collection: France, Central Europe, The Netherlands, Spain, and Great Britain'' ([[Metropolitan Museum of Art]], 1998), str. 43–44.</ref> Njemački pjesnik i [[Klasična filologija|klasičar]] Karl Philipp Conz (1762. – 1827.) priču je oblikovao kao ''[[Schadenfreude]]'' ("uživanje u tuđoj boli") u pjesmi istog naslova.<ref>Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'', str. 119.</ref> U verziji [[Gotthold Ephraim Lessing|Gottholda Ephraima Lessinga]], pisca njemačkog [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], ubod pčele pretvara i samog Kupida u pčelu:
<blockquote>Ovim je ubodom Amor postao mudriji.<br>Neumorni prevarant<br>smislio je drugi plan bitke:<br>vrebao je ispod karanfila i ruža<br>i kad im je pčela radilica prišla,<br>poletio je kao pčela i ubod joj zadao.<ref>Gotthold Ephraim Lessing, ''Die Biene''; Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'', str. 119.</ref></blockquote>
Prikaz Kupida kao pčele dio je složene tradicije pjesničkih slika koja je u vezi s cvijetom mladosti, ubodom ljubavi kao defloracije i meda kao izljeva ljubavi.<ref>Youens, ''Hugo Wolf and His Mörike Songs'', str. 117–120.</ref>
[[Datoteka:Herculaneum - Lyre and Cupids.jpg|thumb|upright|Kupidi sviraju na liri, [[Umjetnost starog Rima|rimska freska]] iz [[Herkulanej]]a.]]
=== Kupid i dupini ===
I u [[Antika|antičkoj]] i u kasnijoj umjetnosti Kupid je često prikazan kako jaše na [[Oceanski dupini|dupinu]]. Na drevnim rimskim [[Sarkofag|sarkofazima]] ta slika možda predstavlja [[Metempsihoza|putovanje duše]], što je izvorno povezano s [[Dionizijske misterije|dionizijskom religijom.]]<ref>Janet Huskinson, ''Roman Children's Sarcophagi: Their Decoration and Its Social Significance'' ([[Oxford University Press]], 1996), ''passim''; Joan P. Alcock, "''Pisces in Britannia'': The Eating and Portrayal of Fish in Roman Britain," u: ''Fish: Food from the Waters. Proceedings of the Oxford Symposium on Food and Cookery 1997'' (Prospect Books, 1998), str. 25.</ref> [[Mozaik]] iz [[Britanija (rimska provincija)|kasnorimske Britanije]] prikazuje povorku dupina i morskih ptica koja izranja iz ušća morskog boga [[Neptun (mitologija)|Neptuna]] i penje se do Kupida. Jedno od tumačenja ove [[Alegorija|alegorije]] jest da Neptun predstavlja porijeklo duše u materiji od koje je nastao život, a Kupid trijumfira kao željena sudbina duše.<ref>Dominic Perring, "'Gnosticism' in Fourth-Century Britain: The Frampton Mosaics Reconsidered", ''Britannia'' 34 (2003), str. 108.</ref>
U drugim kontekstima, Kupid s dupinom ponavlja se kao razigrani motiv, kao na vrtnim kipovima u [[Pompeji|Pompejima]] koji prikazuju dupina kako spašava Kupida od krakova hobotnice ili Kupida koji drži dupina. Dupin, koji je često fantastično razrađen, često je isklesan kao izljev za [[Fontana|fontanu]].<ref>Anthony King, "Mammals: Evidence from Wall Paintings, Sculpture, Mosaics, Faunal Remains, and Ancient Literary Sources," in ''The Natural History of Pompeii'' (Cambridge University Press, 2002), str. 419–420.</ref> Na modernoj fontani u [[Palazzo Vecchio|Palazzu Vecchiu]] u talijanskom gradu [[Firenca|Firenci]] Kupid je, kako se čini, predstavljen kako davi dupina.<ref>"Archaeological News," ''American Journal of Archaeology'' 11.2 (1896), str. 304.</ref>
Dupini su u antici često bili prikazivani kao prijateljski nastrojeni prema ljudima, a sam dupin mogao bi predstavljati naklonost. [[Plinije Stariji]] bilježi priču o dupinu u [[Puteoli|Puteoliju]] koji na leđima preko jezera nosi dječaka kako bi svaki dan išao u školu. Kada je dječak umro, dupin se rastužio.<ref>Plinije Stariji, ''[[Historia Naturalis|Prirodoslovna pitanja]]'', IX, 8, 24; Alcock, ''Pisces in Britannia''," str. 25.</ref>
U [[Erotika|erotskim]] scenama iz mitologije, slika Kupida koji jaše na dupinu možda dočarava to kako se ljubav brzo kreće,<ref>Marietta Cambareri & Peter Fusco, opis kataloga za Veneru i Kupidona, ''Italian and Spanish Sculpture: Catalogue of the J. Paul Getty Museum Collection'' (Getty Publications, 2002), str. 62.</ref> ili slika Kupida koji jaše na morskoj zvijeri može predstavljati ohrabrujuću sigurnost u divljoj ljubavnoj vožnji.<ref>Thomas Puttfarken, ''Titian and Tragic Painting: Aristotle's Poetics And the Rise of the Modern Artist'' ([[Yale University Press]], 2005), str. 174.</ref> Kupid koji jaše dupine može se naći i na scenama koje prikazuju vjenčanje Neptuna i [[Amfitrita|Amfitrite]] ili Neptunov trijumf, poznat i kao morski ''[[thiasos]]''.
===Demon razvrata===
Kako bi mitove prilagodili [[Kršćanstvo|kršćanskoj]] uporabi, [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] su ih mitografi tumačili s pomoću [[moral|moralnih]] [[alegorija]]. Prema tom gledištu, Kupid bi se mogao promatrati kao "demon razvrata".<ref>''Daemon fornicationis'' kod [[Isidor Seviljski|Isidora Seviljskog]], ''moechiae daemon'' kod [[Teodulf Orleanski|Teodulfa Orleanskog]]; Jane Chance, ''Medieval Mythography: From Roman North Africa to the School of Chartres, A.D. 433–1177'' (University Press of Florida, 1994), str. 129 sqq, osobito str. 138.</ref> Inovativni [[Teodulf Orleanski]], koji je pisao za vladavine [[Karlo Veliki|Karla Velikog]], reinterpretirao je Kupida kao zavodljivu, ali zlonamjernu figuru koja iskorištava žudnju da bi ljude uvukao u alegorijski podzemni svijet poroka.<ref>[[Teodulf Orleanski]], ''De libris'', ''carmen'' 45; Chance, ''Medieval Mythography,'' str. 133.</ref> Za Teodulfa, Kupidov tobolac simbolizira izopačeni um, njegov [[Luk (oružje)|luk]] je lukavstvo, [[Strijela|strijele]] su otrov, a [[baklja]] je plamteća strast. Bilo je prikladno prikazati ga [[Nagost|nagog]], kako se ne bi prikrila njegova obmana i zlo.<ref>[[Teodulf Orleanski]], ''De libris'' 37–38; Chance, ''Medieval Mythography,'' str. 137, 156, 585. Slična su gledišta iskazivali i [[Drugi vatikanski mitograf]] (II 46/35) i [[Remigije iz Auxerrea]], ''Komentar uz [[Marcijan Kapela|Marcijana Kapelu]]'', VII,22.</ref>
===Usnuli Kupid===
[[Datoteka:WLA vanda Sleeping Cupid.jpg|thumb|upright=1.3|right|Brončani ''Usnuli Kupid'' na lavljoj koži (1635. –1640.), potpisan s ''F,'' temeljen na mramoru koji se pripisuje [[Praksitel]]u.]]
Usnuli Kupidon postao je simbol odsutne ili klonule ljubavi u [[Renesansna književnost|renesansnoj poeziji]] i [[Renesansna umjetnost|umjetnosti]], uključujući i [[Michelangelo Buonarroti|Michelangelovog]] ''[[Kupidon (Michelangelo)|Usnulog Kupida]]'' iz 1496. godine, koji je danas izgubljen.<ref>"Cupid," ''The Classical Tradition,'' str. 245; Stefania Macioe, "Caravaggio and the Role of Classical Models," u: ''The Rediscovery of Antiquity: The Role of the Artist'' (Collegium Hyperboreum, 2003), str. 437–438.</ref> Antički primjerak bio je u to doba poznat po opisima antičkih pisaca, a barem jedan sačuvani primjerak bio je izložen u vrtu kipova [[Lorenzo de' Medici|Lorenza de' Medicija]]1488. godine.<ref>Rona Goffen, ''Renaissance Rivals: Michelangelo, Leonardo, Raphael, Titian'' (Yale University Press, 2002, 2004), str. 95.</ref> U 1. stoljeću [[Plinije Stariji]] opisao je dvije [[Mramor|mramorne]] inačice Kupida (Erosa), jednu u [[Tespija|Tespijama]] i jednu nagu u [[Parium|Pariju]], gdje je taj kip bio predmetom erotske fascinacije.<ref>[[Plinije Stariji]], ''[[Naturalis historia|Prirodoslovna pitanja]]'', XXXVI, 22, opisuje ga usporedo s [[Afrodita Knidska|Knidskom Venerom]] kako u njezinoj plemenitosti, tako i u nepravdi koju je pretrpjela, jer se određeni uglednik [[Rodos|Rodosa]] u nju zaljubio i ostavio vidljivim trag svoje ljubavi ''(vestigium amoris)''; Goffen, ''Renaissance Rivals,'' str. 96.</ref>
[[Michelangelo Buonarroti|Michelangelovo]] djelo bilo je važno za uspostavljanje ugleda mladog umjetnika, koji je tada imao samo dvadeset godina. Na zahtjev svog zaštitnika, povećao je njegovu vrijednost namjerno čineći da izgleda "antikno",<ref>Deborah Parker, ''Michelangelo and the Art of Letter Writing'' ([[Cambridge University Press]], 2010), str. 11.</ref> stvarajući tako "svoju najzloglasniju laž".<ref>Goffen, ''Renaissance Rivals'', str. 95.</ref> Nakon što je priznao prevaru, ''Usnuli Kupid'' izložen je kao dokaz njegove virtuoznosti uz drevni mramor, pripisan [[Praksitel|Praksitelu]], koji prikazuje Kupida kako spava na lavljoj koži.<ref>Estelle Lingo, ''François Duquesnoy and the Greek Ideal'' (Yale University Press, 2007), str. 61.</ref>
U poeziji [[Giambattista Marino|Giambattiste Marina]] (umro 1625.) slika usnulog Kupida ili Amora predstavlja bezbrižnost ljubavi u krilu nerada. [[Madrigal]] njegovog književnog suparnika [[Gasparo Murtola|Gaspara Murtole]] poticao je umjetnike da slikaju ovu temu. Katalog djela iz antike koje je sakupila obitelj Mattei, zaštitnici [[Caravaggio|Caravaggia]], uključivao je skice usnulih kupida na temelju kipa iz [[Hram Venere Ericine|hrama Venere Ericine]] u [[Rim|Rimu]]. Caravaggio, čija je djela Murtola opisivao, prihvatio je izazov svojim ''[[Usnuli Kupidon (Caravaggio)|Usnulim Kupidom]]'' iz 1608. godine, uznemirujućim prikazom nezdravog, nepokretnog djeteta sa "žutom kožom, rumenim obrazima, plavičastim usnama i ušima, mršavim prsima i natečenim trbuhom, potrošenim mišićima i upaljenim zglobovima ". Smatra se da je model bolovao od [[Juvenilni idiopatski artritis|maloljetničkog reumatoidnog artritisa]].<ref>John L. Varriano, ''Caravaggio'' (Penn State Press, 2006), str. 57, 130.</ref> Caravaggiovog usnulog Kupidona na [[Freska|fresci]] je ponovno osmislio [[Giovanni da San Giovanni]], a tema se ponavljala tijekom rimskog i talijanskog rada tog razdoblja.<ref>Macioe, "Caravaggio and the Role of Classical Models," str. 436–438.</ref>
▲[[Datoteka:Amor
===''Ljubav pobjeđuje sve''===
Ranije u svojoj karijeri, Caravaggio je provocirao suvremenu osjetljivost svojom "seksualno provokativnom i antiintelektualnom" ''Pobjedničkom ljubavi'', poznatom i kao ''Ljubav pobjeđuje sve'' ''([[Amor vincit omnia (Caravaggio)|Amor vincit omnia]])'', u kojoj drski nagi Kupid gazi ambleme kulture i erudicije koje predstavljaju [[Glazba|glazbu]], [[Arhitektura|arhitekturu]], [[Rat|ratovanje]] i [[znanost]].<ref>Varriano, ''Caravaggio'', str. 22, 123.</ref>
Ta krilatica potječe od [[Rimska književnost|rimskog pjesnika]] [[Publije Vergilije Maron|Vergilija]], koji je pisao krajem 1. stoljeća pr. Kr. Njegova zbirka ''[[Ekloge|Ekloga]]'' završava onim što bi mogla biti njegova najpoznatija misao:<ref>David R. Slavitt, ''Eclogues and Georgics of Virgil'' (Johns Hopkins University Press, 1971, 1990), str. xvii.</ref><blockquote>''Omnia vincit Amor: et nos cedamus Amori.''<br>Ljubav pobjeđuje sve, i stoga predajmo se Ljubavi svi.<ref>[[Vergilije]], ''Ekloge'', X, 69.</ref></blockquote>
Ta je tema prikazivana i kao [[trijumf]] Kupidov, kao u [[Francesco Petrarca|Petrarcinim]] ''[[Trijumfi (Petrarka)|Trijumfima]]''.<ref>Aldo S. Bernardo, ''Petrarch, Laura, and the Triumphs'' (State University of New York, 1974), p. 102ff.; Varriano, ''Caravaggio'', str. 123.</ref>
==Izvori==
{{izvori}}
[[Kategorija:Rimski bogovi]]
| |||