|
[[Datoteka:Piero della Francesca - Cupid Blindfolded - WGA17587.jpg|thumb|upright|left|Kupid s povezom preko očiju i naoružan lukom i strijelom (1452./66.), [[Piero della Francesca]]]]
[[Datoteka:Edme Bouchardon, Cupid, 1744, NGA 41708.jpg|thumb|right|220px|''Cupid'' (1744.), [[Edme Bouchardon]], [[Nacionalna galerija umjetnosti]].]]
Kupid je prikazan kao krilat, navodno zato što su ljubavnici nestabilni i lako mijenjaju mišljenje, te kao dječak, jer je [[ljubav]] iracionalna. Njegovi su simboli [[strijela]] i [[baklja]], "jer ljubav ranjava i pali srce". Ti su atributi i njihova interpretacija uspostavljeni u [[Kasna antika|kasnoj antici]], kao što je sažeo [[IsidorIzidor Seviljski]] (umro 636. godine) u svojim ''[[Etimologije (IsidorIzidor Seviljski)|Etimologijama]]''.<ref>[[IsidorIzidor Seviljski]], ''Etimologije'', VIII, 11, 80.</ref> Kupid je također ponekad prikazan s povezom preko očiju i opisan kao slijep, ne toliko u smislu da ne posjeduje osjetilo [[Vid|vida]], koliko u smislu ljubavnih treptaja i proizvoljnosti. Kao što je opisao [[William Shakespeare|Shakespeare]] u ''[[San ljetne noći|Snu ljetne noći]]'' (1590-ih):<ref>Geoffrey Miles, ''Classical Mythology in English Literature: A Critical Anthology'' (Routledge, 1999), str. 24.</ref>
[[Datoteka:Bertel Thorvaldsen - Cupid.jpg|thumb|upright|220px|Kupidov kip, [[Bertel Thorvaldsen]].]]
{{quote|<poem>Ljubav ne vidi očima, već dušom
===Demon razvrata===
Kako bi mitove prilagodili [[Kršćanstvo|kršćanskoj]] uporabi, [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] su ih mitografi tumačili s pomoću [[moral|moralnih]] [[alegorija]]. Prema tom gledištu, Kupid bi se mogao promatrati kao "demon razvrata".<ref>''Daemon fornicationis'' kod [[IsidorIzidor Seviljski|IsidoraIzidora Seviljskog]], ''moechiae daemon'' kod [[Teodulf Orleanski|Teodulfa Orleanskog]]; Jane Chance, ''Medieval Mythography: From Roman North Africa to the School of Chartres, A.D. 433–1177'' (University Press of Florida, 1994), str. 129 sqq, osobito str. 138.</ref> Inovativni [[Teodulf Orleanski]], koji je pisao za vladavine [[Karlo Veliki|Karla Velikog]], reinterpretirao je Kupida kao zavodljivu, ali zlonamjernu figuru koja iskorištava žudnju da bi ljude uvukao u alegorijski podzemni svijet poroka.<ref>[[Teodulf Orleanski]], ''De libris'', ''carmen'' 45; Chance, ''Medieval Mythography,'' str. 133.</ref> Za Teodulfa, Kupidov tobolac simbolizira izopačeni um, njegov [[Luk (oružje)|luk]] je lukavstvo, [[Strijela|strijele]] su otrov, a [[baklja]] je plamteća strast. Bilo je prikladno prikazati ga [[Nagost|nagog]], kako se ne bi prikrila njegova obmana i zlo.<ref>[[Teodulf Orleanski]], ''De libris'' 37–38; Chance, ''Medieval Mythography,'' str. 137, 156, 585. Slična su gledišta iskazivali i [[Drugi vatikanski mitograf]] (II 46/35) i [[Remigije iz Auxerrea]], ''Komentar uz [[Marcijan Kapela|Marcijana Kapelu]]'', VII,22.</ref>
===Usnuli Kupid===
|
