Hrizip: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 0; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.9.3 |
Proširenje. Izabrani članak sa sh.wiki. |
||
Redak 13:
| utjecao_na =
}}
'''Hrizip iz Solija''' ([[Grčki jezik|grč.]]: Χρύσιππος ὁ Σολεύς, latinizirano: ''Chrysippos ho Soleus'', oko 280 – oko 207. pr. Kr.){{Efn|Prema [[Apolodor iz Atene|Apolodoru iz Atene]] (citiranog kod [[Diogen Laertije|Diogena Laertija]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 184), umro je u 73. godini života tijekom 143. [[Olimpijske igre|Olimpijskih igara]] (208–204. pr. Kr.). Stoga se njegov datum rođenja smješta između 281. i 277. pr. Kr. Manje su vjerojatni izvještaji kod [[Lukijan|Pseudo-Lukijana]] ('' Macr. '' 20) da je umro u dobi od 81 godine i kod [[Valerije Maksim|Valerija Maksima]] (''Factorum ac dictorum memorabilium libri IX, VIII, 7'') da je još uvijek pisao u dobi od 80 godina.}} bio je [[Stara Grčka|starogrčki]] [[Stoicizam|stoički]] [[filozofija|filozof]]. Rođen je u [[Soli (Kilikija)|Soliju]] u [[Cilicija|Ciliciji]], ali se kao mladić preselio u [[Atena (polis)|Atenu]], gdje je postao [[Kleant]]ov učenik u stoičkoj školi. Kada je Klant oko [[230. pr. Kr.]] umro, Hrizip ga je naslijedio kao treći po redu vođa te škole. Bio je poznat kao izuzetno plodan pisac, u je svojim radovima proširio temeljna učenja osnivača škole [[Zenon Kitijski|Zenona Kitijskoga]]. Zbog toga se smatra drugim ocem stoicizma i jednim od najzaslužnijih za to da je upravo stoicizam nekoliko stoljeća bio među najutjecajnijim filozofskim pokretima [[Stara Grčka|grčko]]-[[Antički Rim|rimskoga]] svijeta.<ref>{{harvnb|Dorandi|1999|p=40}}</ref>
Hrizip se uspješno bavio [[logika|logikom]], [[Epistemologija|teorijom spoznaje]], [[etika|etikom]] i [[fizika|fizikom]]. Stvorio je izvorni sustav [[Propozicijska logika|propozicijske logike]] kako bi bolje razumio djelovanje svemira i ulogu čovječanstva u njemu. Držao se [[Determinizam|determinističkog]] pogleda na sudbinu, ali je unatoč tome dopuštao osobnu slobodu u mislima i djelovanju. Smatrao je da ovisi o razumijevanju prirode svemira i podučavao je terapiju istrebljenja [[Stoičke strasti|neposlušnih strasti]] koje tište i slamaju dušu. Potaknuo je uspjeh stoicizma kao jednoga od najutjecajnijih filozofskih pokreta tijekom idućih stoljeća u [[Stara Grčka|grčkome]] i [[Antički Rim|rimskome]] svijetu.
Od njegovih pisanih djela, sačuvani su samo fragmenti. Nedavno su među [[papirus|papirusima]] u [[Herkulanej|Herkulaneju]] otkriveni odlomci nekih njegovih djela.<ref name="fitzgerald">"Prvo od dva ili tri djelomično sačuvana Hrizipova djela jesu njegova ''Logička pitanja'', sadržana u PHerc. 307 ... Drugo djelo je ''O proviđenju'', sačuvano in PHerc 1038 i 1421 ... A treće djelo, najvjerojatnije Hrizipovo, sačuvano je u PHerc. 1020"; {{Harvnb|Fitzgerald|2004|p=11}}</ref>
==Život==
Hrizip je bio [[Fenicija|feničkog]] podrijetla,<ref>{{cite book |last1=Woolmer |first1=Mark |title=A Short History of The Phoenicians |publisher=I.B. Tauris (2017) |isbn=9781786722171}}</ref> sin Apolonija iz [[Tars|Tarsa]], rođen u mjestu [[Soli (Kilikija)|Soliju]] u [[Cilicija|Ciliciji]].<ref>{{Harvnb|Gould|1970|p=7}}, gdje se citira Diogen Laertije, VII, 179; [[Galen]], ''Protreptik'', 7; ''De differentia pulsuum'', 10.</ref> Bio je "u tijelu neugledan"<ref name="laertius182">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 182.</ref> i navodno je trenirao kao trkač na duge staze.<ref name="laertius179">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 179.</ref> Još kao mladić izgubio je značajnu naslijeđenu imovinu, koju mu je zaplijenila kraljevska riznica.<ref name="laertius181">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 181.</ref> Hrizip se preselio u [[Atena (polis)|Atenu]], gdje je postao učenik [[Kleant|Kleanta]], koji je tada bio poglavar ([[sholarh]]) stoičke škole.<ref name="laertius179"/> Vjeruje se da je pohađao tečajeve [[Arkesilaj|Arkesilaja]] i njegovog nasljednika [[Likad iz Kirene|Likada]] u [[Platonova akademija|Platonovoj akademiji]].<ref name="laertius184">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 184.</ref>
Hrizip se svom snagom bacio na proučavanje stoičkog sustava. Među suvremenicima uživao je veliki ugled kao učenjak.<ref name="laertius179"/> Istjecao se intelektualnom odvažnošću i samopouzdanjem, a njegovo oslanjanje na vlastite sposobnosti pokazalo se, između ostalog, u zahtjevu koji je navodno uputio Kleantu: "Daj mi principe i sam ću pronaći dokaze".<ref name="laertius179"/> Naslijedio je Kleanta na mjestu voditelja stoičke škole kad je Kleant umro oko [[230. pr. Kr.]]
[[Datoteka:Chrysippus of Soli - Delle Vite de Filosofi di Diogene Laertio 1606.png|thumb|right|Posljednji trenuci Hrizipova života. Gravura iz 1606.]]Hrizip je bio plodan pisac. Navodi se da je rijetko prošao dan a da nije napisao 500 redaka,<ref name="laertius181"/> a napisao je više od 705 djela.<ref name="laertius180">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 180.</ref> Njegova želja da bude sveobuhvatan značila je to da se zauzimao za obje strane argumenta,<ref name="laertius184"/> a njegovi protivnici optuživali su ga da svoje knjige puni citatima drugih.<ref>[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 181; X, 26–27.</ref> Smatrali su da mu je govor razliven i nejasan, a stil nepažljiv, ali njegove su sposobnosti bile visoko cijenjene i postao je istaknuti autoritet stoičke škole.<ref name="davidson614">{{Harvnb|Davidson|1908|p=614}}</ref>
Umro je tijekom 143. [[Olimpijske igre|olimpijskih igara]] (208. – 204. pr. Kr.) u 73. godini života.{{sfn|Dorandi|1999|p=40}} [[Diogen Laertije]] iznosi dva različita izvještaja o njegovoj smrti.<ref name="laertius185">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 185.</ref> Prema prvom izvještaju, Hrizipa je uhvatila vrtoglavica nakon što je na gozbi popio [[Ishrana u staroj Grčkoj|nerazrijeđeno vino]] i ubrzo je umro. Prema drugom izvještaju, gledao je magarca kako jede smokvu i povikao: "A sad dajte magarcu čistog vina da spere smokve" nakon čega je umro u naletu smijeha. Točan razlog zbog kojeg je umro nalazi se u jednom rukopisu i sada je sačuvan u odjeljku br. 1388. [[Nacionalni rimski muzej|Nacionalnog rimskog muzeja]]. Njegov nećak [[Arostokreont]] podigao je kip njemu u čast u atenskoj četvrti [[Kerameik|Kerameiku]].<ref>[[Plutarh]], ''De stoicorum repugnantiis''; [[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 183.</ref> Hrizipa je na mjestu vođe stoičke škole naslijedio njegov učenik [[Zenon iz Tarsa]].<ref>[[Euzebije]], ''[[Praeparatio evangelica]]'', XV, 18; [[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 35.</ref>
Od Hrizipovih spisa nijedno nije sačuvano osim fragmenata citiranih u djelima kasnijih autora poput [[Ciceron|Cicerona]], [[Seneka Mlađi|Seneke]], [[Galen|Galena]], [[Plutarh|Plutarha]] i drugih. Nedavno su među [[Papirus|papirusima]] u [[Herkulanej|Herkulaneju]] otkriveni segmenti iz ''Logičkih pitanja'' i ''O proviđenju''.<ref name="fitzgerald"/> Među papirusima je možda još jedno Hrizipovo djelo.<ref name="fitzgerald"/>
== Filozofija==
Hrizip se dugo i uspješno odupirao napadima [[Platonska akademija|Akademije]]<ref name="ConEWP">"Chrysippus", [[J. O. Urmson]], [[Jonathan Rée]], ''The Concise Encyclopedia of Western Philosophy'', 2005, str. 73–74.</ref> i nadao se ne samo da će obraniti stoicizam od napada iz prošlosti, već i od svih mogućih napada u budućnosti. Uzeo je Zenonova i Kleantova učenja i iskristalizirao ih u ono što je postalo konačni sustav stoicizma.<ref name=ConEWP/> Razradio je stoička [[Stoička fizika|učenja o fizici]] i njihovu [[Epistemologija|teoriju spoznaje]],<ref name="davidson614"/> a stvorio je i velik dio stoičke formalne [[Logika|logike]].<ref name="barnes65">{{Harvnb|Barnes|1999|p=65}}</ref> Ukratko, Hrizip je stvorio ili dovršio stoički sustav kakav je predan potonjim naraštajima. Rečeno je: "Da nema Hrizipa, ne bi postojala ni Stoa".<ref>[[Diogen Laertije]], VII, 183 ({{lang-el|εἰ μὴ γὰρ ἦν Χρύσιππος, οὐκ ἂν ἦν στοά}}).</ref>
==Logika==
Hrizip je mnogo napisao na temu [[Logika|logike]] i stvorio sustav [[Propozicijska logika|propozicijske logike]]. [[Aristotel|Aristotelova]] se logika pojma bavila međusobnim odnosima pojmova poput "Sokrat" ili "čovjek" ("svi su ljudi smrtni, Sokrat je čovjek, dakle Sokrat je smrtnik"). Stoička se logika s druge strane bavila međusobnim odnosima propozicija (tj. tvrdnji) poput "dan je" ("ako je dan, svjetlo je; dan je: dakle, svjetlost je").<ref name="sharples24">{{Harvnb|Sharples|2014|p=24}}</ref> Premda su raniji [[Megarska škola|megarski dijalektičari]], primjerice [[Diodor Kron]] i [[Filon iz Megare|Filon]] radili na tom polju, a Aristotelovi učenici [[Teofrast]] i [[Eudem s Rodosa|Eudem]] istraživali [[Hipotetički silogizam|hipotetičke silogizme]],<ref name="johansen466">{{harvnb|Johansen|Rosenmeier|1998|p=466}}</ref> upravo je Hrizip razvio ta načela u koherentni sustav propozicijske logike.<ref name="johansen466"/><ref name="sharples2425">{{harvnb|Sharples|2014|pp=24–25}}</ref>
===Propozicije===
Hrizip je propoziciju definirao kao "ono što se može poreći ili potvrditi onim po čemu je to po sebi" i dao primjere propozicija kao što su "dan je" i "Dion hoda".<ref>{{harvnb|Gould|1970|pp=69–70}}</ref> Razlikovao je jednostavne i nejednostavne propozicije, koje su u modernoj terminologiji poznate kao atomske i molekularne propozicije.<ref name="johansen466"/> Jednostavna propozicija elementarna je izjava kao što je "dan je".<ref name="gould71">{{harvnb|Gould|1970|p=71}}</ref> Jednostavne propozicije povezane su zajedno kako bi stvorile nejednostavne propozicije korištenjem logičkih veza. Hrizip je nabrojao pet vrsta molekularnih propozicija prema vezi koja se koristi da ih spoji:<ref name="gould71"/>
{| class="wikitable" style="margin:1.0em auto;border:1px;background:white;"
!colspan=2 style="background:white;text-align:center;"| Logičke veze
|- style="background:white"
! Vrsta !! Primjer
|-
| ako || '''ako''' je dan, svjetlo je
|-
| i || dan je '''i''' svjetlo je
|-
| ili ... ili || '''ili''' je dan '''ili''' je noć
|-
| budući da || '''budući da''' je dan, svjetlo je
|-
| | više/manje vjerojatno ... nego || '''više vjerojatno''' je dan '''nego''' je noć
|}
Tako je Hrizip nabrojao nekoliko vrsta molekularnih propozicija za koje zna moderna logika, uključujući [[Logička konjunkcija|konjunkciju]], [[Disjunkcija sudova|disjunkciju]] i [[Implikacija sudova|implikaciju]],<ref name="johansen467">{{harvnb|Johansen|Rosenmeier|1998|p=467}}</ref> a Hrizip je pomno proučavao njihove kriterije [[Logička istina|istine]].<ref name="johansen467"/>
===Uvjetne propozicije===
Prvi logičari koji su raspravljali o uvjetnim izjavama bili su [[Diodor Kron]] i njegov učenik [[Filon iz Megare|Filon]]. Pišući petsto godina kasnije, [[Sekst Empirik]] poziva se na raspravu između Diodora i Filona.<ref name="sextus1">[[Sekst Empirik]], ''Postavke pironizma'', II, 110–112; ''Protiv učitelja'', VIII, 112–117.</ref> Filon je sve kondicionale (uvjete) smatrao istinitima, osim onih koji su s ispravnim [[Antecedent (logika)|antecedentom]] imali netočan [[konzekvent]], a to je značilo da je propozicija poput "ako je dan, onda govorim" istinita, osim ako nije dan i ne utihnem.<ref name="sextus2">[[Sekst Empirik]], ''Postavke pironizma'', II, 110–112.</ref> Ali Diodor je tvrdio da je pravi uvjet onaj u kojem uvjetna klauzula nikada ne bi mogla dovesti do neistinitog zaključka – stoga, jer tvrdnja "ako je dan, onda govorim" može biti lažna, ona je nevaljana.<ref name="sextus1"/> Međutim, [[Paradoksalne implikacije|paradoksalne propozicije]] i dalje su bile moguće, kao što je: "ako atomski elementi stvari ne postoje, atomski elementi postoje".<ref name="sextus2"/> Hrizip je usvojio mnogo strože stajalište u vezi s uvjetnim propozicijama, što je takve paradokse onemogućilo:<ref>Kad Sekst Empirik izvještava o različitim kriterijima koje su drevni filozofi nudili za istinitost uvjetnih propozicija, ne spominje Hrizipa po imenu, ali moderni znanstvenici vjeruju da je Hrizip autor ili barem zastupnik ovog gledišta; v. {{Harvnb|Gould|1970|pp=72–82}}</ref> za njega uvjetna je propozicija istinita ako je poricanje konzekventa logički nespojivo s antecendentom.<ref name="johansen468">{{Harvnb|Johansen|Rosenmeier|1998|p=468}}</ref> To odgovara modernoj [[Stroga implikacija|strogoj implikaciji]].<ref name="johansen468"/>
===Silogistika===
Hrizip je razvio silogistiku, tj. sustav [[dedukcija|dedukcije]] u kojem je upotrijebio pet vrsta osnovnih argumenata ili [[Logička forma|oblika argumenata]] koje se nazivaju nedokazivim silogizmima, a koje su igrale ulogu [[Aksiom|aksioma]], te četiri [[pravila zaključivanja]], nazvana temama ('themata'') pomoću kojih se složeni silogizmi mogu svesti na ove aksiome.<ref>[[Susanne Bobzien]], Stoic Syllogistic, ''Oxford Studies in Ancient Philosophy'' 14, 1996, str. 133–192.</ref> Oblici pet nedokazivih silogizama bili su:<ref>[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 79; [[Sekst Empirik]], ''Postavke pironizma'', II, 156–159; cf. ''Protiv učitelja'', VIII, 223 sqq.</ref>''
{| class="wikitable" style="margin:1.0em auto;"
!colspan=2| Naziv<ref>Ovi [[latinski]] nazivi, nepoznati Hrizipu, potječu iz [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] ({{harvnb|Sharples|2014|p=24}})</ref>
! Opis
! Primjer
|-
|colspan=2| [[Modus ponens]]
|style="white-space:nowrap;"| Ako A, onda B. A. Dakle, B.
| ''Ako je dan, onda je svjetlo. Dan je. Dakle, svjetlo je.''
|-
|colspan=2| [[Modus tollens]]
|style="white-space:nowrap;"| Ako A, onda B. Nije B. Dakle, nije A.
| ''Ako je dan, onda je svjetlo. Nije svjetlo. Dakle, nije dan.''
|-
|rowspan=2| [[Modus ponendo tollens]]
|style="width:1.5em;text-align:center;"| I
|style="white-space:nowrap;"| Nije i A i B. A. Dakle, nije B.
| ''Nije i dan i noć. Dan je. Dakle, nije noć.''
|-
|style="text-align:center;"| II
|style="white-space:nowrap;"| Ili A ili B. A. Dakle, nije B.
| ''Ili je dan ili je noć. Dan je. Dakle, nije noć.''
|-
|colspan=2| [[Modus tollendo ponens]]
|style="white-space:nowrap;"| Ili A ili B. Nije A. Dakle, B je.
| ''Ili je dan ili je noć. Nije dan. Dakle, noć je.''
|}
Od četiri pravila zaključivanja samo su dva sačuvana. Jedno, takozvana prva tema, bilo je pravilo antilogizma. Jedno, tzv. treća tema, bilo je pravilo po kojem su se lančani silogizmi mogli svesti na jednostavne silogizme.<ref>Susanne Bobzien, ''[https://plato.stanford.edu/entries/logic-ancient/#StoSyl/ Ancient Logic: Stoic Syllogistic]''. U: Zalta, Edward N. (ed.). Stanford Encyclopedia of Philosophy.</ref> Svrha stoičke silogistike nije bila samo stvaranje formalnog sustava. Ona se shvaćala i kao proučavanje djelovanja razuma, božanskog razuma ([[logos|logosa]]) koji upravlja svemirom, čiji su ljudi dio.<ref name="sharples26">{{harvnb|Sharples|2014|p=26}}</ref> Cilj je bio pronaći valjana pravila zaključivanja i oblike dokaza koji će ljudima pomoći da se snađu u životu.<ref name="johansen466"/>
===Druga proučavanja logike===
Hrizip je analizirao [[govor]] i postupanje s imenima i pojmovima.<ref name="davidson614"/> Također je uložio mnogo truda u pobijanje grešaka i [[Paradoks|paradoksa]].<ref name="davidson614"/> Prema Diogenu Laertiju, Hrizip je napisao dvanaest spisa od 23 knjige o [[Paradoks lažljivca|paradoksu lažljivca]], sedam spisa od 17 knjiga o [[Sintaktička dvoznačnost|sintaktičkoj dvoznačnosti]] i još devet djela od 26 knjiga o drugim logičkim zagonetkama.<ref name="barnes71">{{Harvnb|Barnes|1999|p=71}}</ref> Sveukupno je 28 djela ili 66 knjiga posvećeno logičkim zagonetkama ili paradoksima.<ref name="barnes71"/> Hrizip je prvi stoik za kojeg je potvrđena treća od četiri [[Stoičke kategorije|stoičke kategorije]], tj. kategorija "nekako sklon".<ref>Stephen Menn, The Stoic Theory of Categories, in ''Oxford Studies in Ancient Philosophy: Volume XVII: 1999, str. 215–47.</ref> U sačuvanim podacima, Hrizip se često koristi kategorijama ''supstancije'' (ὑποκείμενον) i ''kakvoće'' (ποιόν), ali slabo koristi druge dvije stoičke kategorije – ''nekako sklon'' (πὼς ἔχον) i ''nekako sklon u odnosu na nešto'' (πρός τί πως ἔχον).<ref name="gould107">{{Harvnb|Gould|1970|p=107}}</ref> Nije jasno jesu li ove kategorije imale neki poseban značaj za Hrizipa, a sustavno učenje o kategorijama možda je djelo kasnijih stoika.<ref name="gould107"/>
===Kasnija recepcija===
Hrizip je slovio za jednoga od najistaknutijih logičara drevne Grčke. Kad je [[Klement Aleksandrijski]] htio spomenuti onoga koji je bio učitelj među logičarima, kao što je [[Homer]] bio učitelj među pjesnicima, izabrao je Hrizipa, a ne [[Aristotel|Aristotela]].<ref>[[Klement Aleksandrijski]], ''Stromata'', VII, 16.</ref> Diogen Laertije je napisao: "Bogovi, kad bi prihvatili dijalektiku, ne bi prihvatili nijedan drugi sustav osim Hrizipov".<ref>[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 180.</ref> Hrizipov rad na logici kasnije je zanemaren i zaboravljen. Aristotelova je logika prevladala, dijelom zato što se na nju gledalo kao na praktičniju, a dijelom zato što su je preuzeli [[Novoplatonizam|novoplatonisti]].<ref name="sharples26"/> Još u 19. stoljeću na stoičku se logiku gledalo s prijezirom kao na jalovi formulativni sustav, koji je samo na Aristotelovu logiku primjenjivao novu terminologiju.<ref name="otoole403">{{Harvnb|O'Toole|Jennings|2004|p=403}}</ref> Tek u 20. stoljeću s napretkom logike i suvremenim [[Popozicijski račun|propozicijskim računom]] postalo je jasno da je stoička logika predstavljala značajno postignuće.<ref name="johansen466"/>
==Epistemologija==
Za stoike, mudrac koji posjeduje ispravan razum može razlikovati istinu od pogreške.<ref name="hicks70">{{Harvnb|Hicks|1910|p=70}}</ref> Hrizipova [[Epistemologija|teorija znanja]] bila je [[Empirizam|empirijska]].<ref name="gould90">{{Harvnb|Gould|1970|p=90}}</ref> [[Osjeti|Osjetila]] prenose poruke iz vanjskog svijeta, a njihove se poruke ne kontroliraju upućivanjem na urođene ideje, već njihovom usporedbom s prethodnim porukama pohranjenim u umu.<ref name="gould90"/> [[Zenon Kitijski|Zenon]] je dojmove osjetila definirao kao "dojam u duši",<ref name="stock22">{{Harvnb|Stock|1908|p=22}}</ref> a [[Kleant]] je to doslovno protumačio usporedivši dojam u duši s otiskom koji [[pečat]] ostavlja na vosku.<ref name="zeller77">{{Harvnb|Zeller|1880|p=77}}</ref> Hrizip je to radije smatrao prepravkom ili promjenom u duši;<ref name="stock22"/> to jest, duša prima promjenu od svakog vanjskog predmeta koji na nju djeluje, baš kao što zrak prima bezbrojne udare kad mnogi ljudi odjednom govore.<ref name="stock22"/>
Kad prima neki dojam, duša je čisto pasivna i dojam otkriva ne samo vlastito postojanje, već i svoj uzrok, baš kao što svjetlost prikazuje sebe i elemente koji se u njoj nalaze.<ref name="stock22"/> Moć imenovanja predmeta počiva u razumijevanju. Prvo mora doći dojam, a razumijevanje, koje ima moć izricanja, izražava u govoru djelovanje koje je primilo od tog predmeta.<ref name="stock23">{{Harvnb|Stock|1908|p=23}}</ref> Istinske predodžbe razlikuju lažnih korištenjem pamćenja, klasifikacijom i usporedbom.<ref name="gould90"/> Ako su osjetilni organi i um zdravi i pod uvjetom da se vanjski objekt zaista može vidjeti ili čuti, predodžba, zbog svoje jasnoće i različitosti, ima moć iznuditi pristanak koji uvijek leži u našoj moći, naime da se pristanak da ili da se odrekne.<ref>{{Harvnb|Hicks|1911|p=946}}</ref> U kontekstu u kojem se ljudi razumiju kao racionalna bića iz tih se pojmova razvija razum.<ref name="hicks66">{{Harvnb|Hicks|1910|p=66}}</ref>
==Fizika==
[[Datoteka:Chrysippus of Soli.jpg|right|thumb|Mramorna [[Poprsje|bista]] Hrizipa, rimska kopija [[Helenizam|helenističkog]] izvornika ([[Louvre]]).]]
Hrizip je inzistirao na organskom jedinstvu [[Svemir|svemira]], kao i na korelaciji i međusobnoj ovisnosti svih njegovih dijelova.<ref>[[Ciceron]], ''[[De natura deorum|O prirodi bogova]]'', II, 19.</ref> Rekao je da je svemir "duša i vodič samog sebe".<ref>[[Plutarh]], [https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A2008.01.0389%3Asection%3D41 ''De Stoicorum repugnantiis'', 41.]</ref> Slijedeći Zenona, Hrizip je vatreni dah ili [[Eter (fizika)|eter]] odredio kao temeljnu supstanciju svemira.<ref>{{Harvnb|Hicks|1911|p=944}}</ref> Predmeti se sastoje od inertne bezoblične materije, a obavještena duša, "[[Pneuma (stoicizam)|pneuma]]", daje oblik nediferenciranoj materiji.<ref name="otoole431">{{Harvnb|O'Toole|Jennings|2004|p=431}}</ref> ''Pneuma'' prožima svu supstanciju i održava jedinstvo svemira i čini [[Duša|dušu]] ljudskog bića.<ref name="otoole431"/>
[[Osnovni elementi]] međusobno se mijenjaju postupkom [[Kondenzacija|kondenzacije]] i razrjeđivanja.<ref name="stock79">{{Harvnb|Stock|1908|p=79}}</ref> [[Vatra]] se prvo učvrsti i prijeđe u [[zrak]]; zatim zrak u [[Voda|vodu]]; i na kraju, voda u [[Tlo|zemlju]]. Proces rastvaranja odvija se obrnutim redoslijedom: zemlja se razrjeđuje u vodu, voda u zrak i zrak u vatru.<ref name="stock79"/>
Hrizip je ljudsku dušu podijelio na osam sposobnosti: pet osjetila, moć [[Reprodukcija|reprodukcije]], moć [[Govor|govora]] i "vladajući dio" koji se nalazi u prsima, a ne u glavi.<ref name="sharples67">{{Harvnb|Sharples|2014|p=67}}</ref> Pojedine su duše propadljive, ali prema stajalištu koje potječe od Hrizipa, duše mudrih ljudi preživljavaju duže nakon njihove smrti.<ref name="sharples67"/> Međutim, nijedna pojedinačna duša ne može preživjeti izvan [[Ekpiroza|periodičnog požara]], kada se svemir [[Palingeneza|obnavlja]].<ref name="sharples67"/>
===Sudbina===
Za Hrizipa, sve se događa prema sudbini: ono što se čini slučajnim, uvijek ima neki skriveni uzrok.<ref name="zeller178">{{Harvnb|Zeller|1880|p=178}}</ref> Jedinstvo svijeta sastoji se u lančanoj ovisnosti uzroka o uzroku.<ref name="zeller176">{{Harvnb|Zeller|1880|p=176}}</ref> Ništa se ne može dogoditi bez dovoljnog razloga.<ref name="zeller175">{{Harvnb|Zeller|1880|p=175}}</ref> Prema Hrizipu, svaka je tvrdnja istinita ili lažna, a to se mora odnositi i na buduće događaje:<ref name="zeller174">{{Harvnb|Zeller|1880|p=174}}</ref>
{{quote|Ako bilo koji pokret postoji bez uzroka, tada neće svaka propozicija biti ili istinita ili lažna. Jer ono što nema učinkovite uzroke nije ni istina ni laž. Ali svaka je propozicija ili istinita ili lažna. Stoga nema pokreta bez uzroka. A ako je tome tako, tada svi učinci svoje postojanje duguju prethodnim uzrocima. A ako je tome tako, sve se stvari događaju sudbinom. Iz toga slijedi da sve što se događa, događa se sudbinom.|[[Ciceron]], ''O sudbini'', 20–21.}}
Stoički pogled na sudbinu u potpunosti se temelji na pogledu na svemir u cjelini. Pojedinačne stvari i osobe promatraju se samo kao ovisni dijelovi ove cjeline.<ref name="zeller177">{{Harvnb|Zeller|1880|p=177}}</ref> Sve je u svakom pogledu određeno ovim odnosom i prema tome podliježe općem poretku svijeta.<ref name="zeller176"/>
Ako su njegovi protivnici stavili primjedbu da, ako je sve određeno sudbinom, ne postoji individualna odgovornost, jer ono što je nekoć bilo unaprijed određeno mora se dogoditi, pa što bude, Hrizip je odgovorio da treba razlikovati jednostavnu i složenu predodređenost.<ref name="zeller181">{{Harvnb|Zeller|1880|p=181}}</ref> Čovjek se može razboljeti po sudbini, bez obzira na sve, ali ako je oporavak osobe povezan sa savjetovanjem s liječnikom, savjetovanje s liječnikom je suđeno da se dogodi zajedno s oporavkom te osobe, a to postaje složena činjenica.<ref name="kenny195">{{Harvnb|Kenny|2006|p=195}} gdje se citira [[Ciceron]], ''O sudbini'', 28–29.</ref> O svim ljudskim postupcima, zapravo o našoj sudbini, odlučuje naš odnos prema stvarima,<ref name="zeller182">{{Harvnb|Zeller|1880|p=182}}</ref> odnosno, kako je to rekao Hrizip, događaji se "događaju kombiniranom sudbinom" ili "suodređenjem":<ref name="kenny195"/>
{{quote|Kad se uništi nečiji ogrtač, kaže on, to nije jednostavno suđeno, već se događa kombiniranom sudbinom da se o njemu vodi briga, a nekome tko se spasi od svojih neprijatelja, to je suodređeno njegovim bijegom od tih neprijatelja; a rađanje djece istodobno je suodređeno sudbinom da se spava sa ženom. ... Jer mnoge se stvari ne mogu dogoditi bez naše volje i uistinu bez velike želje i revnosti za tim stvarima, jer je, kaže, bilo suđeno da se te stvari dogode zajedno s tim osobnim naporima. ... Ali to će biti u našoj moći, kaže on, s tim što će ono što je u našoj moći biti uključeno u sudbinu.<ref>[[Diogenijan]], citiran kod [[Euzebije|Euzebija]], ''[[Praeparatio evangelica]]'', VI, 8, naveden u {{harvnb|Inwood|Gerson|1997|p=190}}</ref>}}
Stoga su naša djelovanja unaprijed određena i povezana su uzročno-posljedično sa sveobuhvatnom mrežom sudbine, ali unatoč tome moralna odgovornost kako reagiramo na dojmove ostaje naša.<ref>{{Harvnb|Brunschwig|Sedley|2003|p=172}}</ref> Jedna moć koja sve određuje djeluje svugdje, u svakom određenom biću u skladu s njegovom prirodom, bilo u racionalnim ili iracionalnim stvorenjima ili u anorganskim predmetima.<ref name="zeller179">{{Harvnb|Zeller|1880|p=179}}</ref> Svaka radnja događa se suradnjom uzroka, ovisno o prirodi stvari i karakteru onoga što djeluje.<ref name="zeller179"/> Naša bi djelovanja bile nedobrovoljna samo ako bi ih proizveli sami vanjski uzroci, bez ikakve suradnje naše volje s vanjskim uzrocima.<ref name="zeller179"/> [[Vrlina]] i porok postavljeni su kao stvari u našoj moći i za njih smo shodno tome odgovorni.<ref name="zeller180">{{Harvnb|Zeller|1880|p=180}}</ref> Moralna odgovornost ovisi samo o [[Slobodna volja|slobodi volje]], a ono što proizlazi iz naše volje jest naše, bez obzira je li nam je moguće postupati drugačije ili ne.<ref name="zeller180"/> Ova prilično suptilna pozicija koja pokušava uskladiti determinizam s ljudskom odgovornošću poznata je pod nazivom "meki determinizam" ili [[Kompatibilizam|kompatibilizam]].<ref>{{Harvnb|Gould|1970|p=152, note 3}}</ref>
===Proricanje===
[[File:Kleromanteia.jpg|right|thumb|[[Kleromancija]] u staroj Grčkoj. Hrizip je prihvaćao [[proricanje]] kao dio [[Uzročni lanac|uzročnog lanca]] sudbine.]]
Hrizip je tvrdio da sudbina postoji i na temelju [[Proricanje|proricanja]], za koju je smatrao da postoje dobri dokazi.<ref name="gould144-5">{{Harvnb|Gould|1970|pp=144–145}}</ref> Ne bi bilo moguće da [[Prorok|proroci]] predviđaju budućnost ako je sama budućnost slučajna.<ref name="zeller175"/> Vjerovao je da su [[Omen|omeni]] i predznaci prirodni simptomi određenih pojava.<ref name="hicks947">{{Harvnb|Hicks|1911|p=947}}</ref> Mora postojati bezbroj naznaka tijeka proviđenja, većinom neopaženih, budući da su ljudi spoznali značenje tek nekoliko znakova.<ref name="hicks947"/> Onima koji tvrde da je proricanje suvišno jer su svi događaji unaprijed određeni, odgovorio je da su u lanac uzročnosti uključeni i proricanje i naše ponašanje nakon što proricanjem primimo obavijest o onome što predstoji.<ref name="hicks947"/>
===Bog===
Stoici su vjerovali da je svemir [[Bog]], a Hrizip je tvrdio da je "sam svemir Bog i sveopći izljev njegove duše".<ref name="cicerodenati15">[[Ciceron]], ''[[De natura deorum|O prirodi bogova]]'', I, 15.</ref> To je vodeće načelo svemira, "koje djeluje u umu i razumu, zajedno s čitavom prirodom i cjelinom koja obuhvaća sve postojanje".<ref name="cicerodenati15"/> Na temelju tih vjerovanja, fizičar i filozof [[Max Bernhard Weinstein]] klasificirao je Hrizipa kao [[Panteizam|panteista]].<ref>Max Bernhard Weinsten, ''Welt- und Lebensanschauungen, Hervorgegangen aus Religion, Philosophie und Naturerkenntnis'' ("Pogledi na svijet i život, nastali iz religije, filozofije i prirode") (1910), str. 233: "Taj je panteizam, za koji se kaže da potječe od Hrizipa (iz Soloija 280–208. pne.), već poveznica s [[Emanacija|emanizmom]]; Bog je svijet utoliko što je ovaj nastao i proizlazi iz njegove tvari kompresijom i hlađenjem, a on se i dalje širi kroz njega poput zraka svoje supstancije".</ref>
Hrizip je pokušao dokazati postojanje Boga koristeći se [[Teleološki argument|teleološkim argumentom]]:
{{quote|Ako postoji nešto što čovječanstvo ne može proizvesti, biće koje ga proizvede bolje je od čovječanstva. Ali čovječanstvo ne može proizvesti stvari koje se nalaze u svemiru – nebeska tijela itd. Biće, dakle, koje ih proizvede superiorno je u odnosu na čovječanstvo. Ali tko je tu superiorniji od čovječanstva, osim Boga? Prema tome, Bog postoji.<ref>[[Ciceron]], ''[[De natura deorum|O prirodi bogova]]'', III, 10; cf. II, 6 za potpuniju obradu ovog argumenta.</ref>}}
Hrizip naizmjenično govori o Bogu i o bogovima. [[Olimpski bogovi|Tradicionalne bogove]] [[Starogrčka religija|grčke religije]] promatrao je kao različite aspekte jedne stvarnosti. [[Ciceron]] nam kaže da je "nadalje tvrdio da je [[Eter (mitologija)|eter]] ono što ljudi nazivaju [[Zeus|Zeusom]], da je zrak koji prožima mora [[Posejdon]], a da je zemlja ono što je poznato kao [[Demetra]], te je u sličnom stilu tretirao imena ostalih bogova".<ref name="cicerodenati15"/> Uz to, svemir postoji na korist sveopćeg Boga:
{{quote|U slučaju lijepe kuće trebali bismo zaključiti da je izgrađena za svoje vlasnike, a ne za [[miš]]eve; stoga bismo na isti način trebali smatrati svemir staništem bogova.<ref name="cicerodenatiii10">[[Ciceron]], ''[[De natura deorum|O prirodi bogova]]'', III, 10.</ref>}}
===Teodiceja===
Kao odgovor na pitanje kako [[zlo]] može postojati u dobrom svemiru, Hrizip je odgovorio: "Zlo se ne može ukloniti niti je dobro da ga se treba ukloniti".<ref>[[Plutarh]], ''De Stoicorum repugnantiis'', 1051b.</ref> Prvo, slijedeći [[Platon|Platona]], tvrdio je da je nemoguće da dobro postoji bez zla, jer pravda se ne bi mogla spoznati bez nepravde, hrabrost bez kukavičluka, umjerenost bez neumjerenosti ili mudrost bez ludosti.<ref name="gelliusvii1">[[Aulo Gelije]], ''Atičke noći'', VII, 1.</ref> Drugo, prividna zla postoje kao posljedica dobrote prirode, pa je tako bilo potrebno da ljudska lubanja bude sastavljena od malih i tankih kostiju iz korisnih razloga, ali ova superiorna korisnost značila je da je lubanja osjetljiva na udarce.<ref name="gelliusvii1"/> Treće, zla se raspodjeljuju prema [[Zeus|Zeusovoj]] racionalnoj volji, bilo radi kažnjavanja zlih ili zato što su važna za svjetski poredak u cjelini.<ref>[[Plutarh]], ''De Stoicorum repugnantiis'', 1050e; ''De communibus notitiis'', 1065b.</ref> Dakle, zlo je prikriveno dobro i u konačnici pogoduje najboljima. Hrizip je zlo usporedio s grubom šalom u [[Grčka komedija|komediji]]; jer, kao što šala, iako uvredljiva sama po sebi, poboljšava djelo u cjelini, "tako i vi možete kritizirati ono što se po sebi samim smatra zlom, ali i dopustiti da ono, uza sve ostalo, donosi i korist".<ref>[[Plutarh]], ''De communibus notitiis'', 1065d.</ref>
==Matematika==
[[Datoteka:Kegelstumpf.png|thumb|right|[[Demokrit|Demokritova]] zagonetka. Ako se stožac presječe vodoravno, jesu li dobivene površine jednake ili nejednake?]]
Hrizip je [[Tijelo (fizika)|tijela]], površinu, [[pravac]], mjesto, prazninu i [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]] smatrao beskonačno djeljivima.<ref name="gould116">{{Harvnb|Gould|1970|p=116}}</ref> Odredio je jedno od glavnih obilježja [[Beskonačni skup|beskonačnog skupa]]: pošto čovjek i prst imaju [[Beskonačnost|beskonačan]] broj dijelova kao i svemir i čovjek, ne može se reći da čovjek ima više dijelova od prsta, niti da svemir ima više dijelova od čovjeka.<ref name="gould117">{{Harvnb|Gould|1970|p=117}}</ref>
Hrizip je odgovorio i na problem koji je prvi postavio [[Demokrit]].<ref>[[Plutarh]], ''De communibus notitiis'', 1079f.</ref> Ako se [[stožac]] podijeli [[Ravnina|ravninom]] paralelnom njezinoj bazi, jesu li površine segmenata jednake ili nejednake? Ako su jednake, tada stožac postaje [[valjak]]; ako su nejednake, tada površina stošca mora biti [[Stepenasta funkcija|stupnjevana]].<ref name="gould117"/> Hrizipov odgovor bio je da su površine i jednake i nejednake.<ref name="gould118">{{Harvnb|Gould|1970|p=118}}</ref> Hrizip je zapravo negirao [[Zakon isključenja trećeg|zakon isključenja trećeg]] s obzirom na jednako i nejednako, pa je stoga možda predvidio važan princip modernog [[Infinitezimalni račun|infinitezimalnog računa]]: [[Limes (matematika)|limes]] i proces [[Konvergentni redovi|konvergencije prema limesu]].<ref name="gould118"/>
Hrizip je značajan po tome što je tvrdio da "[[jedan]]" jest [[broj]]. Stari Grci nisu uvijek "jedan" smatrali brojem, budući da su na njega gledali kao na nešto čime se mjere stvari. [[Aristotel]] je u svojoj ''[[Metafizika (Aristotel)|Metafizici]]'' napisao: "... mjera nisu stvari koje se mjere, već je mjera ili Jedno početak broja".<ref name="heath69">{{Harvnb|Heath|1921|p=69}}</ref> Hrizip je ustvrdio da je "jedan" ima "veličinu jedan" (grčki: πλῆθος ἕν),<ref>[[Jamblih]], ''In Nicom.'', II, 8f; [[Sirijan Aleksandrijski]], ''O Aristotelovoj Metafizici'', Kroll 140. 9f.</ref> iako to Grci nisu općenito prihvatili, a [[Jamblih]] je napisao da je "veličina jedan" pojmovna proturječnost u smislu.<ref name="heath69"/>
==Etika==
[[Datoteka:Medeia child Louvre K300.jpg|right|thumb|Grčka [[amfora]] s prikazom scene iz [[Euripid]]ove ''[[Medeja (Euripid)|Medeje]]''. Hrizip je [[Medeja|Medeju]] vidio kao izvrstan primjer toga kako loše prosudbe mogu dovesti do iracionalnih strasti.<ref>[[Galen]], ''O Hipokratovom i Platonovom učenju'', III, 3, 13–22; IV, 2.27; IV, 6, 19–27; v. i [[Epiktet]], ''[[Epiktetovi razgovori|Razgovori]]'', I, 28, 6–10; II, 17, 19–23, za primjer rasprave ovoj tragediji u okviru stoičke škole.</ref>]]
Hrizip je učio da [[etika]] ovisi o fizici. U svojim ''Fizičkim tezama'' izjavio je: "jer ne postoji drugi ili prikladniji način da se pristupi temi dobra i zla u vezi s vrlinom ili srećom osim na temelju prirode svih stvari i upravljanja svemirom".<ref name="stock13">{{Harvnb|Stock|1908|p=13}}</ref> Cilj je života, rekao je Hrizip, živjeti u skladu s vlastitim iskustvom stvarnog tijeka prirode.<ref>{{Harvnb|Gould|1970|p=163}}</ref> Individualna priroda osobe dio je prirode cijelog svemira<ref name="laertius87">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 87.</ref> i stoga život treba živjeti u skladu s vlastitom ljudskom prirodom, kao i prirodom svemira.<ref name="laertius88">[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VII, 88.</ref> Ljudska je priroda etična, a čovječanstvo je slično božanskom, budući da proizlazi iz iskonske vatre ili etera, koji iako je materijalan, predstavlja tjelovljenje razuma; i ljudi bi se trebali ponašati u skladu s tim.<ref name="davidson615">{{Harvnb|Davidson|1908|p=615}}</ref> Ljudi imaju slobodu, a ta se sloboda sastoji u emancipaciji od iracionalnih želja (požude, bogatstva, položaja u životu, dominacije itd.) i u podvrgavanju volje razumu.<ref name="davidson615"/> Hrizip je najveći naglasak stavio na vrijednost i dostojanstvo pojedinca i na snagu volje.<ref name="davidson615"/>
Stoici su između dobrog i lošeg priznali treću klasu stvari: indiferentne ili ravnodušne (''[[adiaphora]]'').<ref name="kenny282">{{Harvnb|Kenny|2006|pp=282–3}}</ref> Od moralno ravnodušnih stvari, najbolje su zdravlje, bogatstvo i čast, a najgore bolest i siromaštvo.<ref name="zeller284">{{Harvnb|Zeller|1880|p=284}}</ref> Hrizip je prihvaćao da je normalno u svakodnevnoj upotrebi da se preferirane ravnodušne stvari nazivaju "dobrima",<ref name="kenny282"/> ali mudra osoba, rekao je Hrizip, takvim se stvarima koristi, ali ih ne zahtijeva.<ref name="zeller284"/> Praksa i navika su neophodne da bi se vrlina učinila savršenom kod pojedinca. Drugim riječima, postoji takva stvar kao što je moralni napredak i mora se raditi na izgradnji karaktera.<ref name="davidson615"/>
===''O strastima''===
Stoici su se nastojali osloboditi [[Stoičke strasti|neobuzdanih osjećaja]], za koje su smatrali da su u suprotnosti s prirodom. [[Strast|Strasti]] ili afekti (''pathe'') uznemirujući su element ispravne prosudbe.<ref name="davidson615"/> U djelu ''[[O strastima (Hrizip)|O strastima]]'' ([[Grčki jezik|grč.]]: Περὶ παθῶν, 4 knjige), koje nije sačuvano u cijelosti, Hrizip je objašnjavao kako [[Strast|strasti]] proizlaze iz pogrešnog mišljenja o tome što je dobro a što je loše.<ref name="gould186">{{Harvnb|Gould|1970|p=186}}</ref> Strast je kao bolest koja pritišće i slama dušu, pa ih je stoga nastojao ukloniti i postići "apatiju" (''[[apatheia]]'').<ref name="gould186"/> Strasti, neposlušne razumu, Hrizip je usporedio s trkačem koji je izvan kontrole.<ref name="sharples68">{{Harvnb|Sharples|2014|p=68}}</ref> Osoba obuzeta strašću odbacila je razum, a terapija je medicinsko umijeće potrebno za liječenje uma. Tretman koji je opisao Hrizip bio je uglavnom preventivan i pokazivao je teorijski da strasti nisu ni prirodne ni potrebne te kroz primjere i praksu da se um može uvježbati da takve strasti odbaci. U prvoj knjizi Hrizip raspravlja o definicijama strasti koje je postavio [[Zenon Kitijski|Zenon]] i analizira njezine različite vrste.<ref name="tielman91"/> U drugoj knjizi ispituje poteškoće svakodnevnog iskustva.<ref name="tielman91">{{Harvnb|Tieleman|2003|p=91}}</ref> Četvrta knjiga obrađuje terapiju strasti, iako i ona sadrži teoriju, koja rezimira neke postavke iz prve knjige.<ref name="tielman91"/> Sama teorija igra važnu ulogu u stoičkoj terapiji.<ref name="tielman92">{{Harvnb|Tieleman|2003|p=92}}</ref>
==Bilješke==
<references group="lower-alpha"/>
==Izvori==
{{izvori|30em}}
==Literatura==
* {{Citation |last=Barnes |first=Jonathan |author-link=Jonathan Barnes |year=1999 |contribution=The History of Hellenistic Logic |editor-last=Algra |editor-first=Keimpe |editor-link=Keimpe Algra |editor2-last=Barnes |editor2-first=Jonathan |editor3-last=Mansfeld |editor3-first=Jaap |editor4-last=Schofield |editor4-first=Malcolm |title=The Cambridge History of Hellenistic Philosophy |publisher=Cambridge University Press |isbn=0-521-61670-0}}
* {{Citation |last1=Brunschwig |first1=Jacques |last2=Sedley |first2=David |author2-link=David Sedley |year=2003 |contribution=Hellenistic philosophy |editor-last=Sedley |editor-first=David |title=The Cambridge Companion to Greek and Roman Philosophy |publisher=Cambridge University Press |isbn=0-521-77503-5}}
* {{Citation |last=Davidson |first=William Leslie |year=1908 |contribution=Chrysippus |editor-last=Hastings |editor-first=James |editor-link=James Hastings |title=Encyclopaedia of Religion and Ethics |volume=3 |url=https://archive.org/details/encyclopaediaofr03hastuoft |publisher=T. & T. Clark }}
* {{Citation |last=Dorandi |first=Tiziano |year=1999 |contribution=Chronology |editor-last=Algra |editor-first=Keimpe |editor2-last=Barnes |editor2-first=Jonathan |editor3-last=Mansfeld |editor3-first=Jaap |editor4-last=Schofield |editor4-first=Malcolm |title=The Cambridge History of Hellenistic Philosophy |publisher=Cambridge University Press |isbn=0-521-61670-0}}
* {{Citation |last=Fitzgerald |first=John T. |year=2004 |contribution=Philodemus and the Papyri from Herculaneum |editor-last=Fitzgerald |editor-first=John T. |editor2-last=Obbink |editor2-first=Dirk |editor3-last=Holland |editor3-first=Glenn Stanfield |title=Philodemus and the New Testament world Philosophy |publisher=BRILL |isbn=90-04-11460-2}}
* {{Citation |last=Gould |first=Josiah |year=1970 |title=The Philosophy of Chrysippus |publisher=SUNY |isbn=0-87395-064-X}}
* {{Citation |last=Green |first=Peter |author-link=Peter Green (historian) |year=1993 |title=Alexander to Actium: the historical evolution of the Hellenistic age |publisher=University of California Press |isbn=0-520-08349-0 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/alexandertoactiu0000gree }}
* {{Citation |last=Heath |first=Thomas Little |author-link=T. L. Heath |year=1921 |title=A History of Greek Mathematics, Vol 1: From Thales to Euclid |url=https://archive.org/details/cu31924008704219 |publisher=Oxford}}
* {{Citation |last=Hicks |first=Robert Drew |author-link=Robert Drew Hicks |year=1910 |title=Stoic and Epicurean |url=https://archive.org/details/stoicandepicurea00colluoft |publisher=C. Scribner}}
* {{Cite EB1911 |last=Hicks |first=Robert Drew |wstitle=Stoics |volume=25 |pages=942–951}}
* {{Citation |last1=Inwood |first1=Brad |last2=Gerson |first2=Lloyd P. |year=1997 |title=Hellenistic Philosophy: Introductory Readings |publisher=Hackett |isbn=0-87220-378-6}}
* {{Citation |author-last=Johansen |author-first=Karsten Friis |author-link=Karsten Friis Johansen|last2=Rosenmeier |first2=Henrik |year=1998 |title=A History of Ancient Philosophy: From the Beginnings to Augustine |publisher=Routledge |isbn=0-415-12738-6}}
* {{Citation |last=Kenny |first=Anthony |author-link=Anthony Kenny |year=2006 |title=Ancient Philosophy |publisher=Oxford University Press |isbn=0-19-875273-3}}
* {{Citation |last1=O'Toole |first1=Robert R. |last2=Jennings |first2=Raymond E. |year=2004 |contribution=The Megarians and the Stoics |editor-last=Gabbay |editor-first=Dov |editor2-last=Woods |editor2-first=John |title=Handbook of the History of Logic: Greek, Indian, and Arabic logic |publisher=North Holland |isbn=0-444-50466-4}}
* {{Citation |last=Sharples |first=R. W. |year=2014 |url=https://books.google.com/books?id=KlmKAgAAQBAJ&q=Chrysippus+%22eight+faculties%22&pg=PA67 |title=Stoics, Epicureans and Sceptics: An Introduction to Hellenistic Philosophy |publisher=Routledge |isbn=978-1134836390 |pages=67–68}}
* {{Citation |last=Stock |first=St. George William Joseph |year=1908 |title=Stoicism |url=https://archive.org/details/stoicism00stocuoft |publisher=Constable}}
*{{Citation|last=Tieleman|first=Teun|title=Chrysippus' On Affections: Reconstruction and Interpretation|year=2003|publisher=Brill|isbn=9004129987}}
* {{Citation |last=Zeller |first=Eduard |author-link=Eduard Zeller |year=1880 |title=The Stoics, Epicureans, and Sceptics |url=https://archive.org/details/stoicsepicureans00zelluoft |publisher=Longmans}}
==Bibliografija==
* {{Citation |last=Bobzien |first=Susanne |author-link=Susanne Bobzien |year=1998 |title=Determinism and Freedom in Stoic Philosophy |publisher=Oxford University Press |isbn=0-199-24767-6}}
* Susanne Bobzien, (1999), ''Chrysippus' Theory of Causes''. In K. Ierodiakonou (ed.), ''Topics in Stoic Philosophy'', Oxford: OUP, 196-242. {{ISBN|0-19924-880-X}}
* [[Émile Bréhier]], (1951), ''Chrysippe et l'ancien stoicisme''. Paris. {{ISBN|2-903925-06-2}}
* Richard Dufour, (2004), ''Chrysippe. Oeuvre philosophique''. Textes traduits et commentés par Richard Dufour, Paris: Les Belles Lettres, 2 volumes (logic and physics), {{ISBN|2-251-74203-4}}
* D. E. Hahm, ''Chrysippus' solution to the Democritean dilemma of the cone'', Isis 63 (217) (1972), 205–220.
* H. A. Ide, ''Chrysippus's response to Diodorus's Master Argument'', History and Philosophy Logic 13 (2) (1992), 133–148.
* Christoph Jedan (2009) ''Stoic Virtues: Chrysippus and the Theological Foundations of Stoic Ethics''. Continuum Studies in Ancient Philosophy. {{ISBN|1-4411-1252-9}}
* Teun L. Tieleman (1996) ''Galen and Chrysippus on the Soul: Argument and Refutation in the "De Placitis" Books II–III''. Philosophia Antiqua. Brill. {{ISBN|90-04-10520-4}}
==Vanjske poveznice==
{{Commonscat|Chrysippus of Soli}}
* [http://classicpersuasion.org/pw/diogenes/dlchrysippus.htm Diogenes Laertius, ''Life of Chrysippus''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080514121259/http://classicpersuasion.org/pw/diogenes/dlchrysippus.htm |date=2008-05-14 }}
* [http://www.formalontology.it/stoic-logicians.htm Stoic Logicians: Diodorus Cronus, Philo of Megara, Chrysippus] an annotated bibliography on the logic of Chrysippus
== Vidi još ==
| |||