Đakon: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
RpA: WP:NI, WP:HRV
m brza dorada
 
Redak 1:
[[Datoteka:Giotto - Legend of St Francis - -13- - Institution of the Crib at Greccio.jpg|mini|150px|desno|Sv. [[Franjo Asiški]] prikazan u đakonskom odijelu ([[Giotto]], 13. – 14–14. st.)]]
'''Đakon''' ([[grčki jezik|grč.]] ''diákonos'' = poslužitelj) osoba je prvog od tri stupnja [[Sveti red|svećeničkog reda]].
 
== Najranija povijest ==
 
[[Datoteka:Giotto - Legend of St Francis - -13- - Institution of the Crib at Greccio.jpg|mini|150px|desno|Sv. [[Franjo Asiški]] prikazan u đakonskom odijelu ([[Giotto]], 13. – 14. st.)]]
Prema [[Novi zavjet|Novom zavjetu]] već se u [[apostoli|apostolsko]] doba spominju đakoni koji imaju dužnost dijeliti milostinju.To je bio i sada je najniži red.U [[Djela apostolska|Djelima apostolskim]] spominju se sedmorica muževa koji su se trebali brinuti za milostinju i zbrinjavanje siromašnijih u zajednici: Stjepan, Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola (Dj 6,5). Ipak, njihova se služba tek kasnije naziva đakonskom, a i znatno se razlikuje od one koju će đakoni obavljati u kasnije doba. U prvim stoljećima [[kršćanstvo|kršćanstva]] đakoni upravljaju materijalnim dobrima Crkve, čuvaju sveto posuđe i sveti knjige. U kasnijim se stoljećima opseg njihovih dužnosti proširuje - tako da oni čitaju [[evanđelje]] na misi, uz dozvolu [[biskup]]a [[propovijed]]aju, dijele [[pričest]], a u nekim slučajevima i [[krštenje]].
 
Line 10 ⟶ 11:
 
== U Rimokatoličkoj Crkvi ==
[[Datoteka:Dalmatic.jpg|mini|150px|Đakon rimskoga obreda (Rimokatolička Crkva) u [[dalmatika|dalmatici]].]]
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] u Rimokatoličkoj Crkvi važnost đakonata opada, te on postaje drugi od 3 „viša reda“ (subđakonat, đakonat i [[Svećenstvo|svećeništvo]]). Đakon je od toga razdoblja samo pomoćnik pri svečanoj liturgiji. No na [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadu]], za razliku od [[Istočne katoličke Crkve|istočnih Crkava]], đakon može redovito krstiti, a i nazočiti vjenčanju. [[Drugi vatikanski sabor]] daje [[biskup]]ima mogućnost da obnove instituciju trajnog đakonata. U mnogim Crkvama Zapada trajni đakonat je već odavna prihvaćena stvarnost. Usto, ukinut je subđakonat, pa đakonat postaje prvi red za koji se može biti zaređen.
 
Line 20 ⟶ 21:
 
== U istočnim Crkvama ==
[[Datoteka:Orthodox Deacon.jpg|mini|150px|Đakon bizantskoga obreda (pravoslavci i grkokatolici) u svom liturgijskom odijelu.]]
U [[Pravoslavna crkva|pravoslavnim Crkvama]] đakon je najniži, početni stupanj svećeničkog čina (ne može sam obavljati [[bogoslužje]], već samo pomaže [[svećenik]]u). Ipak, u samoj liturgiji njegova je uloga mnogo veća nego u liturgiji Rimokatoličke Crkve. Đakonsko ređenje naziva se rukopoloženje, a obavlja ga [[episkop (pravoslavlje)|episkop]].
 
Line 27 ⟶ 28:
 
== Pitanje đakonisa ==
U prvoj su Crkvi bile poznate i đakonise, no njihova uloga nije sasvim jasna i nije se održala u tradiciji Crkve. Čini se da su pomagale svećenstvu te bivale posvećene polaganjem ruku, koje je praćeno molitvom. Imale su sljedeće dužnosti: 1) pripremale su žene za krštenje, poučavajući ih postupcima i odgovorima za vrijeme krštenja i ponašanju poslije krštenja; 2) pomagale su svećenstvu pri samom krštenju žena; 3) izvršavale su naloge biskupa prema ženama, posjećujući bolesne i siromašne; 4) stojeći kraj vrata crkve razmještale su žene koje dolaze i pratile njihovo ponašanje za vrijeme bogoslužja. Od 11. stoljeća u Istočnoj Crkvi đakonise su ukinute i potisnute dolaskom [[monah]]inja. U [[Ruska pravoslavna Crkva|Ruskoj Crkvi]] đakonise nisu postojale. U posljednje vrijeme čine se pokušaji da se u život te Crkve uvedu đakonise. Kao primjer služi Marto-Marijski [[manastir]] milosrdnih sestara u [[Moskva|Moskvi]], koji je utemeljila velika kneginja [[Jelisaveta Fjodorovna]]. Na hrvatskom ih se može nazivati i „đakonicama“ (Biblijski leksikon, Zagreb 1988). Kod protestanata, đakonise su žene koja se posvećuju vjerskoj promidžbi i karitativnom radu.
 
== Izvedenice ==
Line 40 ⟶ 41:
* Jovan Nedić: Oko i uho prezvitera i episkopa, "Novosti sedam dana", VI, 252, 19 - Zagreb, 14. X. 2004.
 
[[Kategorija:Pravoslavlje]]
[[Kategorija:Crkvene službe]]
[[Kategorija:Grecizmi]]