Inačica od 19. travnja 2007. u 22:26 uredi EmxBot (razgovor \| doprinosi) 32.865 edits m robot Dodaje: ro:Alberto Moravia ← Starija izmjena		Inačica od 26. travnja 2007. u 12:53 uredi ukloni ovu izmjenu Ygraine (razgovor \| doprinosi) 2.987 edits Biografija proširena Novija izmjena →
Redak 1: '''Alberto Moravia''' ([[Rim]], [[28. studenog]] [[1907]]. - [[Rim]], [[26. rujna]] [[1990]].), pravim imenom Alberto Pincherle, [[Italija\|talijanski]] je književnik (pripovjedač, dramaturg, esejist), podrijetlom [[Židovi\|Židov]] iz [[Moravska\|Moravske]] == Život == Moravia se rodio u Rimu 1907. S devet godina obolio je od [[tuberkuloza\|tuberkuloze kostiju]] koju je, uz poboljšanja i pogoršanja zdravstvenog stanja, konačno prebolio 1925. Zbog bolesti školovao se neredovito i jedva završio gimnaziju. Bolest je, kaže Moravia, bila prva najvažnija činjenica u njegovom životu. Druga najvažnija činjenica bio je [[fašizam]] <!-- citat -->. Bolesti i fašizmu Moravia pripisuje toliku važnost, jer je zbog njih i pretrpio i sam učinio ono što inače nikada ne bi. «Ono što oblikuje naš karakter jesu stvari koje smo primorani činiti, a ne one koje činimo svojom voljom». <!-- citat --> Nakon izlaska iz sanatorija Moravia se posvetio pisanju svog prvog [[roman]]a, ''Ravnodušni ljudi'', istodobno surađujući u časopisima [[književna avangarda\|književne avangarde]] – "900" i "Pegaso". Godine 1929. Moravia dijelom sam financira objavljivanje ''Ravnodušnih ljudi''. Roman je izazvao kontroverze: fašistički orijentirana javnost osudila ga je. Tridesetih je godina Moravia nastavio objavljivati, putovati [[Europa\|Europom]] ([[London]], [[Pariz]], [[Grčka]]), posjetio je [[SAD]] ([[New York]]), [[Meksiko]], [[Kina\|Kinu]]. Istodobno se pogoršao njegov odnos s fašizmom. Optužen je da je «nemoralan pisac»; ministarstvo kulture zabranjuje novinama da govore o njegovom romanu ''Le ambizioni sbagliate'' (objavljenom 1935), a po objavljivanju romana ''Maskarada'' (satira na temu [[diktatura\|diktature]] u imaginarnoj srednjeameričkoj zemlji) zabranjuje mu se da se u novinama potpisuje svojim imenom. Ugled jednog od najboljih i najčitanijih predstavnika novije talijanske [[proza\|proze]] Moravia je stekao već prvim romanom ''"Ravnodušni ljudi"'' iz 1929. u kojem je dao nesmiljenu analizu moralnog raspadanja višeg građanskog sloja. Godine od dolaska [[Hitler]]a na vlast pa do pada fašizma u Italiji (1933-1943) bile su, po Moravijinim riječima, najgore u njegovom životu, a putovanja su, piše on dalje, možda bila način da umakne «ozračju zatrovanom lažima, strahom i [[konformizam\|konformizmom]]». <!-- citat --> Četrdesetih i pedesetih godina intenzivno je objavljivao romane, pripovijetke, drame, pisao u novinama i časopisima: pripovijetke i putopisnu prozu objavljuje mu ''Corriere della Sera'', a filmsku kritiku ''L'Espresso''. Djela su mu prevedena na sve glavne jezike. Nastavio je putovati, posjetio je još [[Srednji Istok]], [[Turska\|Tursku]], [[Egipat]], [[Španjolska\|Španjolsku]], [[Rusija\|Rusiju]], [[Indija\|Indiju]]. Nakon rata Moravia je velik uspjeh postigao romanom ''"Rimljanka"'' iz 1947., o mladoj djevojci iz puka, koja poslije prvih ljubavnih iskustava, potaknuta bijedom i nezdravom društvenom sredinom, postaje bludnica, stječe mučna životna iskustva i na kraju se izmiruje sa životom u očekivanju djeteta kojemu je otac zločinac. Tipičan predstavnik Moravijina književnog svijeta je i konformist iz istoimenog romana, ništavan mladić s perverznim i zločinačkim sklonostima u službi totalitarnog režima. Godine 1952. sve su mu knjige stavljene na [[Indeks zabranjenih knjiga]]. Godinu dana kasnije, s Albertom Caroccijem utemeljio je književni časopis «Nuovi argomenti». Nastavio je intenzivno objavljivati. I ostala Moravijina djela, primjerice [[roman]]i ''"Prezir", "Dosada"'', kao i pripovijetke ''"Rimske priče"'', doživjela su velik uspjeh u svijetu. O suvremenim društvenim i moralnim problemima Moravia je pisao i kao publicist i urednik časopisa. Prisutnošću ne više samo u tiskanim medijima, nego i na radiju i televiziji, potpisivanjem desetaka manifesta, davanjem i vođenjem intervjua, gradi se kult oko Moravije, koji se ne libi javno istupati. Tako se on angažira i 1968., u godini studentskih prosvjeda; u vrijeme rasprave o seksualnom oslobođenju čovjeka, Moravia objavljuje roman u cijelosti posvećen toj temi (''Ja i on'', ''Io e lui'', 1971; svojim zbirkama pripovijedaka iz istog razdoblja (''Raj'', <!-- Un'altra vita -->) stječe, kao «muški šovinist», nesklonost predstavnika [[feminizam\|feminističkog pokreta]]. '''Odabrana djela prevedena na hrvatski:'''▼ Novije Moravijino stvaralaštvo obilježeno je upravo njegovim javnim djelovanjem. Moravia se javno izjašnjava o pitanjima od književne avangarde, preko studentskih zahtjeva, [[Kineska kulturna revolucija\|kineske kulturne revolucije]], ženskih pitanja, pa do seksualne revolucije, smatrajući da je jedna od društvenih funkcija suvremenog pisca izreći svoj stav o svim [[Ideologija\|ideološkim]] temama koje karakteriziraju epohu. Takav stav, tvrdi kritičar Roberto Tessari, ima svoju cijenu: kapitalističko društvo daje piscu privilegij riječi, no pod uvjetom da ta riječ bude lišena svakog autentičnog značenja i težine. <!-- citat --> Godine 1952. Moravia je dobio talijansku književnu nagradu ''Strega'' (za zbirku pripovijedaka ''I racconti''). Književnu nagradu ''Viareggio'' dobio je 1961. (za roman ''Dosada''). Od 1941. do 1962. bio je u braku sa spisateljicom [[Elsa Morante\|Elsom Morante]]. Od 1962. do 1983. bio je u braku sa spisateljicom [[Dacia Maraini\|Daciom Maraini]]. Godine 1986. oženio je 45 godina mlađu Carmen Llera, s kojom je ostao do smrti. <!-- RADOVI --> == Ideje == == Djela == <!-- RADOVI --> ▲~~'''Odabrana~~== ~~djela~~Djela prevedena na hrvatski~~:'''~~ == *''Ravnodušni ljudi'' (''Gli indifferenti'', 1929) Line 27 ⟶ 46: [[Kategorija:Talijanski književnici\|~~Moravio~~Moravia, Alberto]]▼ ▲[[Kategorija:Talijanski književnici\|Moravio, Alberto]] [[ar:ألبرتو مورافيا]]

Alberto Moravia: razlika između inačica