Razlika između inačica stranice »Hrvoje Šarinić«

Obrisana 3 bajta ,  prije 14 godina
bez sažetka
m (slika)
Rođen je na Sušaku od oca Marijana i majke Vile. Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog Šarinićeva kava, član [[HSS]]-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku [[Talijani|Talijana]]. Krajem [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] izvršava samoubojstvo (službeno izvješće). Majka mu se kasnije udaje za uglednog [[arhitekt]]a Lea Babića.
 
Nakon završetka gimnazije, u [[Zagreb]]u upisuje Arhitektonsko- građevinsko- geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga [[1962]]. šalju na specijalizaciju u [[Francuska|Francusku]]. Umjesto tri mjeseca, koliko je planiranoplanirao da provedeprovesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja [[nuklearna elektrana|nuklearne elektrane]] u [[Bordeaux]]u, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od [[1974]]. do [[1980]]., unatoč ekonomskim sankcijam protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici [[Cape Town]]a ([[Južnoafrička Republika]]). U međuvremenu je od [[1980]]. do [[1984]]. u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, [[1984.]] godine zapošljava se u [[Casablanca|Casablanci]] kao direktor najveće [[Maroko|marokanske]] građevinske tvrtke. U [[1987]]. godine, cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.
 
Krajem 1989. ušao je u politiku. Jedan je od osnivača [[HDZ]]-a i bliski suradnik [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s [[Ivo Latin|Ivom Latinom]] oko prijenosa vlasti i ustrojava [[Franjo Tuđman|Tuđmanov]] kabinet po francuskom modelu. Dana [[7. kolovoza]] [[1992]]. godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav [[Vlada RH|Vlade]] i na tom mjestu ostaje do travnja [[1993]]. godine, kad ga je Tuđman odučio zamjeniti [[Nikica Valentić|Nikicom Valentićem]]. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu premijera kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijema Hrvatske u [[Međunarodni monetarni fond]] i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranskoj županiji]]) podnosi ostavku i postaje šef [[Sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj|Ureda za nacionalnu sigurnost]]. Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim [[Srbi]]ma, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]]. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] za odnose s [[UNPROFOR]]-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika [[Predsjednik Republike Hrvatske#Ured predsjednika Republike|Ureda predsjednika Republike Hrvatske]]. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse potpuno nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u [[Istra|Istri]]. Krajem 1990-tih gurnut je iz kruga bliskih Tuđmanovih suradnika (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje [[Ivica Kostović]], koji na toj dužnosti ostaje do Tuđmanove smrti). Nakon smrti Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" [[2000]]. godine zajedno s [[Mate Granić|Matom Granićem]], [[Vesna Škare-Ožbolt|Vesnom Škare-Ožbolt]] i [[Joško Morić|Joškom Morićem]] izlazi iz HDZ i osniva [[Demokratski centar]].
Anonimni suradnik