Inačica od 26. ožujka 2007. u 00:05 uredi EmxBot (razgovor \| doprinosi) 32.865 edits m Bot: ispravka HTML koda i wiki sintakse ← Starija izmjena		Inačica od 3. svibnja 2007. u 16:02 uredi ukloni ovu izmjenu Tomsak (razgovor \| doprinosi) 436 edits m Ispravak tipfelera i par stilskih dorada Novija izmjena →
Redak 3: == Životopis == Petar Kanavelić je bio je posljednji muški potomak stare, vrlo bogate i ugledne korčulanske plemićke obitelji. U Korčuli je pohađao mjesnu i kleričku školu, a pretpostavlja se da je studirao pravo u Padovi, kao i većina onodobnih dalmatinskih intelektualaca. Obavljao je niz gradskih dužnosti - većinom sudskih - te se bavio trgovinom i upravljanjem svojih posjeda. Bio je i učitelj, odvjetnik, a 1665. je postao član Velikoga vijeća. U [[Zadar\|Zadru]] je bio kancelar [[Mletačka Republika\|mletačkih]] generalnih providura za [[Dalmacija\|Dalmaciju]] C. Cornara i A. Priulija (1665-68). 1673. je bio izaslanik korčulanske komune u [[Venecija\|Mlecima]]. Iz Korčule je, uz naknadu, obavljao obavještajne usluge za [[Dubrovačka Republika\|Dubrovačku Republiku]]. == Književna djelatnost == Redak 13: Najveći dio Kanavelićeva opusa nastao je nekim povodom te je stoga najčešće u žanru ''pohvalnice''. * ''Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji'' je odulja je pjesma nastala povodom razaranja Dubrovnika u potresu [[1667]]. godine. Tiskana je u Anconi 1667. s istoimenim pjesmama N. Bunića i B. Bettere. ([http://knjiznica.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=066549&Baza=1 Knjižnica HAZU - kataloški listić i naslovnica]) * ''Ban Petar Zrinski, knez, doveden gdje mu se imaše glava odsjeći po zapovijedi Leopolda Prvoga, česara rimskoga, može biti ovako govoraše'' je monološka pjesma o pogubljenju [[Petar Zrinski\|Petra Zrinskog]] 1671. godine, napisana u prvome licu * 1683. je opjevao oslobođenje [[Beč]]a od [[Osmansko Carstvo\|Turaka]] trima pjesmama: ''Pjesan slavnomu kralju poljačkomu [[Poljaci\|Ivanu Sobjeski]] Turaka predobitniku i Beča obranitelju'' (koja ima proznu posvetu na latinskome) i ''Pjesan II u pohvale istoga kralja Ivana Sobjeski'', te na talijanskome ''S'invita L'Illustrissimo Signor Benedetto Staij pitore eruditissimo in Ragusa...'', u kojoj nagovara dubrovačkoga slikara [[Benko Stay\|Benka Staya]] da slikom obilježi bitku. Ivan III. Sobieski se 1687. pismom zahvalio Kanaveliću. Redak 21: * od pjesama sa šaljivom poantom i dosjetkom ističu se ''Jednoj mladici, kojom je bio obraz oteko '' i ''Pjesan jednoj gospođi, koja reče ne umjet cjelivat'' * u kasnim godinama pisao je refleksivne pjesme prožete arkadijskim tonovima, npr. ''Stojka pokojna'' (1708), što je slobodan prepjev fragmenta iz drugoga čina djela ''Pastor fido'' Giovannija Battiste Guarinija * napisao je niz pirnih pjesama (tzv. "začinke"), većinom za svadbe svojih poznanika * pripisivale su mu se mnoge satirične pjesme, ~~no to autorstvo nije potvrđeno. Npr~~npr. ''Manduša kupuje u ribara gruje'' ili ''Plač Marka Kočine u izgubljenju svoga tovara u Zavalaticu'', no ta autorstva nisu potvrđena. Na talijanskome je napisao ~~pjesmu o proljevu~~ ''L'inimitabile poema di cacarella'', pjesmu o proljevu * sačuvano mu je dvadesetak religioznih pjesama, većinom didaktične namjene, prepjeva i parafraza psalama, te talijanskih i crkvenih pisaca * 1689. je u Anconi tiskao zbirku ''Korunica na čas od imena prislavne od neba i svieta česarice djevice Marije'', prepjev pobožnoga zbornika blaženog Jordana s kraja 13. stoljeća * od religioznih refleksivnijih pjesama ističu se prepjev F. Testija ''Nije pokoja neg na nebu'', ''Nemoćnik na času od smrti'' te stihovana parafraza biblijske priče o pravedniku Tobiji -, ''Život Tobije'' -, u 14 dijelova == Ep == Kanavelićevo je najveće i najvažnije književno djelo je ep religiozno-povijesne tematike '''''Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman''''', nastao između 1705. i 1718. godine, a tiskan tek 1858. u Osijeku. Djelo povezuje realnu povijest o [[Koloman]]u s kršćanskom legendom o [[Trogir\|trogirskome]] biskupu svetom Ivanu Orsiniju (zapisanoj 1203. godine). Ep je nastao u baroknoj tradiciji 17. stoljeća, kao sklop sečentističke tradicije, kronikalnoga pripovijedanja, uzvišene retorike i romantičnih epizoda. Od Kanavelićeva planirana epa o opsadi Beča 1683., nazvanoga ''Kara Mustafa i vezijer Azem'', sačuvano je samo nekoliko uvodnih stihova. == Dramska djela == Dramska ~~djela~~ su djela vrlo istaknut dio Kanavelićeva opusa, pogotovo drama ''Vučistrah'' koja je, po suvremenim uvidima, iznimno utjecala na razvoj hrvatske drame i kazališta. * 1678. na Korčuli je prikazana najranija znana Kanavelićeva drama ''Muka i smrt Gospodina našega Isusa Isukrsta'', koja se bavi Pilatovim unutarnjim dvojbama oko Isusove osude * '''''Vučistrah''''' (ili ''Krunoslava'') je tragikomedija u četiri čina, prikazana u Dubrovniku 1682. godine na otvaranju prvoga javnog teatra, Orsan. Temeljena je na dvama talijanskim [[libreto\|libretističkim]] predlošcima - ''Orontea'' G. A. Cicogninija i Cicognijevoj talijanskoj preradbi drame ''Život je san'' [[Pedro Calderón de la Barca\|Calderona de la Barce]], čime je ta slavna drama ostvarila neobičan utjecaj na hrvatsku književnost preko talijanskog posrednika. Kritičko izdanje drame priredio je [[Slobodan Prosperov Novak]] za izdanje Matice hrvatske 2004. godine. * u Dubrovniku je 1688. prikazana Kanavelićeva pastoralna drama ''Vjerni pastijer'', slobodni ~~preprjev~~prepjev drame ''Pastor fido'' G. B. Guarinija * ''Sužanjstvo srećno'' je tragikomedija izvedena oko 1700. godine, nastala prema libretu ''Schiavitu fortunata'' P. Podalinija * ''Zorislava'' je nedovršena drama, a od ostalih naslova ističu se ''Cantata Venere, Kupido, Marte, Elena i Paride'' te komedije ''Ljubovnici'' i ''Mada''

Petar Kanavelić: razlika između inačica