Imre Lakatos: razlika između inačica

Lakatosev doprinos filozofiji znanosti bio je pokušaj da razriješi sukob između [[Karl Popper|Popperovog]] [[falsifikacionizam|falsifikacionizma]] i [[Thomas Kuhn|Kuhnove]] teorije [[znanstvena paradigma|znanstvenih paradigmi]]. Popper dokazuje da znanstvenici trebaju napustiti neku teoriju čim naiđu na dokaz koji je falsificira, i smjesta je zamijeniti novim, «odvažnijim i djelotvornijim» pretpostavkama. A prema Kuhnu, znanost se sastoji od perioda normalnosti, za vrijeme kojih znanstvenici nastavljaju podržavati svoje teorije premda otkrivaju anomalije; ti su periodi isprekidani periodima velikih konceptualnih promjena.

Lakatos je tražio [[metodologija|metodologiju]] koja bi usuglasila ta prividno proturječna gledišta, koja bi pružila racionalno objašnjenje znanstvenog napretka i bila koherentna s povijesnim činjenicama.

Prema Lakatosu, ono što obično smatramo teorijama jesu zapravo međusobno blago različite grupe teorija koje dijele neke principe, a ti se principi mogu definirati kao teorijska «jezgra». Te grupe teorija Lakatos naziva istraživačkim programima. Znanstvenici uključeni u neki program brane teorijsku jezgru od pokušaja falsifikacije podupirući je nizom «pomoćnih pretpostavki». Dok je Popper općenito diskreditirao takve mjere kao puku improvizaciju, Lakatos je kanio pokazati da postavljanje i razvijanje zaštitnih pretpostavki nije nužno loše za istraživački program. Umjesto [[istina|istinitih]] i neistinitih teorija, Lakatos pravi razliku između progresivnih i degenerativnihregresivnih istraživačkih programa. Progresivne istraživačke programe karakterizira rast i otkrivanje novih činjenica. DegenerativneRegresivne programe karakterizira izostanak rasta ili umnožavanje zaštitnih hipoteza koje ne vode novim [[činjenica]]ma.

Lakatos se nadovezuje na [[Willard Van Orman Quine|Quineovu]] i [[Paul Feyerabend|Feyerabendovu]] ideju da je uvijek moguće braniti neko ukorijenjeno uvjerenje od [[dokaz]]a koji jega pobijaju, preusmjerujući kritiku prema drugim vjerovanjima (uvjerenjima prihvaćenimakoja se prihvaćaju kao istinita) koja pobijaju našu teoriju, a koja bi i sama mogla biti falsificirana.