Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 237 bajtova ,  prije 12 godina
→‎Kritika formalizma u matematici: Dotjerivanje poglavlja.
Poteškoće falsifikacionizma priznao je i sam Popper.
== Kritika formalizma u matematici ==
Lakatosevo povećanje opsega [[činjenica]], teorija i tvrdnji za procjenu racionalnosti i nova norma za usklađivanje racionalnog postupanja i realno-historijskog zbivanja nisu njegovi jedini doprinosi [[filozofija znanosti|filozofiji znanosti]]. Unutar kritičkog racionalizma, jednanjegova je od njegovih najvećihznatna zasluga uključivanje [[matematika|matematičkih]] teorija u falsifikacionistički program. Naime, [[metoda]] nagađanja i odbacivanja prema Popperu vrijedi prvenstveno za [[znanost#prirodne znanosti|empirijske znanosti]]. [[Filozofija|Filozofske]] i matematičke se [[teorija|teorije]] uglavnom ne mogu opovrgnuti već samo kritizirati, jer su "[[aksiom]]i" matematike i filozofije od kojih se krećeopet u dokazivanjuopoziciji [[metafizika|metafizički]],spram tjPoppera. nedokazivi a time i neoborivi.
 
Prema Popperu, naime, [[metoda]] nagađanja i odbacivanja vrijedi prvenstveno za [[znanost#prirodne znanosti|empirijske znanosti]], a [[Filozofija|filozofske]] se i matematičke [[teorija|teorije]] uglavnom ne mogu opovrgnuti, već samo kritizirati, jer su "[[aksiom]]i" matematike i filozofije od kojih se kreće u dokazivanju [[metafizika|metafizički]], tj. nedokazivi, a time i neoborivi.
Lakatos je međutim dokazao kako falsifikacionistički program i Popperova anti-utemeljiteljska filozofija ne isključuje matematiku. Matematički način izlaganja stvorio je privid da su prva načela izvođenja dokaza neoboriva. Tako "[[Dedukcija|deduktivistički način]] skriva borbu, sakriva pustolovinu. Iščezava cijela priča, uzastopne pokusne formulacije teorema u tijeku dokaznog postupka osuđene su na zaborav, a krajnji je rezultat uzvišen do svete nepogrešivosti" <!-- (DO, 189) -->. Ali na čemu se temelji nepogrešivost aksioma? Na [[intuiciji]]? Smijemo li takve intuicije smatrati nepogrešivima? "Student matematike obvezan je prema [[Euklid|euklidovskom]] ritualu, slijediti taj čarobnjački čin bez postavljanja pitanja o pozadini ili o tome kako je izveden taj hokus-pokus. Ako slučajno otkrije da su neke od tih neuglednih definicija proizvedene dokazima, ako ga jednostavno zanima kako te definicije, [[lema|leme]] i teoremi ikako mogu prethoditi dokazu, opsjenar će ga zbog toga pokazivanja matematičke nezrelosti izopćiti" <!-- (DO 188) -->. Prava opasnost za matematiku stoga leži u formaliziranju dokaza, jer se time zamagljuju pretpostavke na kojima on počiva. Stoga se "prava priča", priča o nagađanju i opovrgavanju vidi tek kada se niz dokaza i opovrgavanja izloži neformalno.
 
Lakatos je međutim zastupao tezu kako falsifikacionistički program i Popperova anti-utemeljiteljska filozofija ne isključuje matematiku. Matematički način izlaganja stvorio je privid da su prva načela izvođenja dokaza neoboriva. Tako, kaže Lakatos,
"Formalizam" je branik filozofije [[logički pozitivizam|logičkog pozitivizma]]. Prema logičkom pozitivizmu rečenica je smislena samo ako je [[tautologija|tautologijska]] ili [[iskustvo|empirijska]]. Budući da neformalna matematika nije ni "tautologijska" ni empirijska, mora biti besmislena, krajnja glupost. Te dogme logičkog pozitivizma bile su štetne za povijest i filozofiju matematike. Prema formalistima, matematika je identična s formaliziranom matematikom. Ali što se može otkriti u formaliziranoj teoriji? Dvije vrste stvari. Prvo, može se otkriti rješenje problema što ih primjereno programiran [[Turingov stroj]] može riješiti u konačnom vremenu... Nijednog matematičara ne zanima slijeđenje jednolične mehaničke "metode" propisane takvim procedurama odluke. Drugo, mogu se otkriti rješenja problema (na pr. je li određena formula u neodlučivoj teoriji teorem ili nije) u kojima smo vođeni samo "metodom" "neupravljenog uvida i dobre sreće". No, ta tmurna alternativa između racionalnosti stroja i iracionalnosti slijepog nagađanja ne vrijedi za živu matematiku. Povijest matematike i logika matematičkog otkrića... ne mogu biti razvijene bez kritike i konačna odbacivanja formalizma. Ali formalistička filozofija matematike ima vrlo duboko korijenje. Ona je zadnja karika dugog lanca dogmatskih filozofija matematike. <!-- (DO, 12-15) -->
:: ''[[Dedukcija|deduktivistički način]] skriva borbu, sakriva pustolovinu. Iščezava cijela priča, uzastopne pokusne formulacije teorema u tijeku dokaznog postupka osuđene su na zaborav, a krajnji je rezultat uzvišen do svete nepogrešivosti.'' <!-- (DO, 189) -->
Nameće se pitanje na čemu se temelji nepogrešivost aksioma te, ako se ona temelji na [[intuicija|intuiciji]], smijemo li intuiciju smatrati nepogrešivom.
:: ''Student matematike obvezan je, prema [[Euklid|euklidovskom]] ritualu, slijediti taj čarobnjački čin bez postavljanja pitanja o pozadini ili o tome kako je izveden taj hokus-pokus. Ako slučajno otkrije da su neke od tih neuglednih [[definicija]] proizvedene dokazima, ako ga jednostavno zanima kako te definicije, [[lema|leme]] i teoremi ikako mogu prethoditi dokazu, opsjenar će ga zbog toga pokazivanja matematičke nezrelosti izopćiti.'' <!-- (DO 188) -->
Prava opasnost za matematiku stoga leži u formaliziranju dokaza, jer se time zamagljuju pretpostavke na kojima on počiva. Stoga se "prava priča", priča o nagađanju i opovrgavanju vidi tek kada se niz dokaza i opovrgavanja izloži neformalno.
 
Formalizam je branik filozofije [[logički pozitivizam|logičkog pozitivizma]]. Prema logičkom pozitivizmu, [[rečenica]] je smislena samo ako je [[tautologija|tautologijska]] ili [[iskustvo|empirijska]]. Budući da neformalna matematika nije ni "tautologijska" ni empirijska, mora biti besmislena, krajnja glupost. Te dogme logičkog pozitivizma bile su štetne za povijest i filozofiju matematike. Prema formalistima, matematika je identična s formaliziranom matematikom. Na pitanje što se može otkriti u formaliziranoj teoriji, Lakatos odgovara da su to dvije vrste stvari:
"Formalizam" je branik filozofije:: ''[[logički pozitivizam|logičkog pozitivizmap]]. Prema logičkom pozitivizmu rečenica je smislena samo ako je [[tautologija|tautologijska]] ili [[iskustvo|empirijska]]. Budući da neformalna matematika nije ni "tautologijska" ni empirijska, mora biti besmislena, krajnja glupost. Te dogme logičkog pozitivizma bile su štetne za povijest i filozofiju matematike. Prema formalistima, matematika je identična s formaliziranom matematikom. Ali što se može otkriti u formaliziranoj teoriji? Dvije vrste stvari. Prvorvo, može se otkriti rješenje problema što ih primjereno programiran [[Turingov stroj]] može riješiti u konačnom vremenu... […] Nijednog matematičara ne zanima slijeđenje jednolične mehaničke "'metode"' propisane takvim procedurama odluke. Drugo, mogu se otkriti rješenja problema (na pr. je li određena formula u neodlučivoj teoriji teorem ili nije) u kojima smo vođeni samo "'metodom"' "'neupravljenog uvida i dobre sreće"'. No, ta tmurna alternativa između racionalnosti stroja i iracionalnosti slijepog nagađanja ne vrijedi za živu matematiku. Povijest matematike i logika matematičkog otkrića... […] ne mogu biti razvijene bez kritike i konačnakonačnoga odbacivanja formalizma. Ali formalistička filozofija matematike ima vrlo duboko korijenje. Ona je zadnja karika dugog lanca dogmatskih[[dogma]]tskih filozofija matematike.'' <!-- (DO, 12-15, provjeriti početak citata, precizno!) -->
 
Na drugom mjestu Lakatos je prema formalizmu još kritičniji:
:: ''Tužno je vidjeti koliko mnogo "'logičara"' slijedi ovaj savjet i brzo zaboravlja da je predmet [[logika|logike]] prenošenje [[istina|istine]] a ne nizovi [[simbol]]a... […] Njihovim je radom tehnika logike nadjačala svoj predmet i započela svoj izopačeni život.'' <!-- (Beskonačni regres...95 ff. -->
 
== Interna i eksterna povijest ==
{{wikipedizirati}} {{wikipoveznice}}
2.987

uređivanja