Marko Vipsanije Agripa: razlika između inačica

'''Marko Vipsanije Agripa''' ([[latinski jezik|latinski]] ''Marcus Vipsanius Agrippa''; [[63. p.n.e.|63. pr. Kr.]] - [[12. p.n.e.|12. pr. Kr.]]), [[Rimsko Carstvo|rimski]] [[državnik]] i [[vojskovođa]], jedan od najznamenitijih ljudi [[August]]ova vremena i njegov zet. Najpoznatiji je po pobjedi protiv snaga [[Marko Antonije|Marka Antonija]] i [[Kleopatra VII.|Kleopatre]] u pomorskoj [[bitka kod Akcija|bitci kod Akcija]].

 

Agripa je bio iz skromnog roda. Imao je jednako godina kao i Oktavijan (kao što su onda zvali cara) te je studirao s njim u [[Apolonija|Apoloniji]] kada su stigle vijesti o [[ubojstvo|ubojstvu]] [[Julije Cezar|Julija Cezara]] ([[44. p.n.e.|44. pr. Kr.]]). Po njegovom savjetu Oktavijan je odmah krenuo u [[Rim]]. Agripa je odigrao istaknutu ulogu u ratu protiv [[Lucije Antonije|Lucija Antonija]] i [[Fulvija|Fulvije]], odnosno brata i žene Marka Antonija, koji je završio osvajanjem Peruzije ([[40. p.n.e.|40. pr. Kr.]]). Dvije godine kasnije ugušio je ustanak Akvitanaca u Galiji i prešao je [[Rajna|Rajnu]] da kazni provale Germana. Na svojem povratku odbio je proslaviti trijumf ali je prihvatio službu [[konzul]]a [[37. p.n.e.|37. pr. Kr.]]

 

U to je vrijeme [[Seksto Pompej]], s kojim je rat bio neizbježan, zapovijedao morem na obalama Italije. Kako bi ga pobijedio, Agripa je prvo trebao osigurati luke za svoje brodovlje. To je postigao presjekavši kopnene veze koje su odvojile Lacus Lucrinus od mora te stvorivši vanjsku luku. Unutrašnju luku je također stvorio povezujući jezero Avernus s Lucrinusom (Dio Cassius xlviii. 49; Plinije, ''Nat. Hist.'' xxxvi. 24). Agripa je otprilike tada oženio [[Pomponija|Pomponiju]], kćer [[Marko Tulije Ciceron|Ciceronova]] prijatelja [[Tit Pomponije Atik|Tita Pomponija Atika]]. Čim je imenovan vrhovnim pomorskim zapovjednikom, započeo je s obukom svoje posade sve dok nije bio spreman suočiti se s Pompejevom mornaricom. [[36. p.n.e.|36. pr. Kr.]] je pobijedio kod [[Mile|Mila]] i [[Nauloh]]a nakon čega je primio čast pomorskog vijenca za svoju službu. Kada je izabran za edila [[33. p.n.e.|33. pr. Kr.]] označio je razdoblje svoje službe stvarajući velike doprinose u gradu Rimu, obnavljajući i gradeći [[akvedukt|akvedukte]], povećujući i čisteći [[Cloaca Maxima|Cloacu Maximu]], gradeći kupališta i trijemove te zasađujući vrtove. Također je dao poticaj javnim izložbama umjetnina. Carevo hvalisanje da je preuzeo grad od cigli, a ostavio ga u mramoru ("marmoream se relinquere, quam latericiam accepisset", Svetonije, ''Augustov život'' 29) zapravo s velikom ispravnošću može izreći Agripa.