Oliver Dragojević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
'''Oliver Dragojević''' ([[Vela Luka]], [[7. prosinca]] [[1947]]. - ), [[Hrvatska|hrvatski]] glazbenik
==Biografija==
Rođen u Veloj Luci na otoku [[Korčula|Korčuli]]. U [[Split]]u pohađa glazbenu školu. Najprije uči [[glasovir]], a potom [[klarinet]] i [[Gitara|gitaru]]. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobiva [[Usna harmonika|usnu harmoniku]] kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice
Festivalski debut imao je na Splitu [[1967]]. na nagovor [[Zdenko Runjić|Zdenka Runjića]] s njegovim ''Picaferajem'', skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će - povampirena - u sedamdestima - postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do [[1972]]. g. Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima posvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkodahe epizode s [[Dubrovački trubaduri|Dubrovačkim trubadurima]] koja je trajala manje od godinu dana i sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe ''More'' u ljeto [[1974]]. ponovo se priključio ''Batalima''. Na [[Prokurative]] se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom ''Ča će mi Copacabana''. Nakon toga ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu [[1975]]. pjeva šansonu ''Galeb i ja'', ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko - izvodačkog dvojca.▼
==Glazbena karijera==
===Počeci===
Već [[1963]]. g. okušava se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturista kultnog splitskog banda ''Batali''. Na takmičenju amatera pjevača Hrvatske, osvaja prvo mjesto pjevajući ''[[Yesterday]]'' ([[John Lennon|J. Lennon]] - [[Paul McCartney| P. McCartney]]).
▲Festivalski debut imao je na Splitu [[1967]]. na nagovor [[Zdenko Runjić|Zdenka Runjića]] s njegovim ''Picaferajem'', skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će - povampirena - u sedamdestima - postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do [[1972]]. g. Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima posvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkodahe epizode s [[Dubrovački trubaduri|Dubrovačkim trubadurima]] koja je trajala manje od godinu dana i sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe ''More'' u ljeto [[1974]]. ponovo se priključio ''Batalima''.
===Uspjesi do današnjih dana===
Pobravši naramak najprestižnijih festivalskih i diskografskih nagrada, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade [[Porin]] koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe [[Zlatan Stipišić Gibonni|Gibonnijeve]] ''Cesarice''. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.▼
Na [[Prokurative]] se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom ''Ča će mi Copacabana''. Nakon toga ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu [[1975]]. pjeva šansonu ''Galeb i ja'', ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko-izvođačkog dvojca.
▲Pobravši
I njegov album ''Dvi, tri riči'' ([[2000]]. g.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka.▼
▲I njegov album ''Dvi, tri riči'' ([[2000]]. g.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice rada Zdenka Runjića [[8. srpnja]] [[2001]]. godine.
Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, [[25. kolovoza]] [[2001]]. g. u [[Pulska arena|pulskoj areni]] dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Gibonnija, [[Vanna|Vanne]], [[Otto Pestner|Otta Pestnera]], [[Tedi Spalato| Tedija Spalata]], klape Fortunal i [[Tony Cetinsky|Tony Cetinskog]], samo su dokaz počasti koju zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta išao za pomoc Općoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta, objavljen je krajem 2001. g. pod imenom ''Oliver u Areni'' i to kao dvostruki CD i kazeta.
| |||