Pamćenje: razlika između inačica

*'''Semantičko pamćenje''' – informacije koje su pohranjene u epizodičko pamćenje dalje sele u semantičko pamćenje. Za semantičko pamćenje možemo reći da se odnosi na opće znanje za razliku od epizodičkog. Dok smo u epizodičkom pamćenju događaje doživjeli, u semantičkom ih nismo doživjeli, ali ih znamo kao neke opće činjenice (npr. da je [[Shakespeare]] napisao "[[HamletaHamlet]]a"). Semantičko pamćenje je nužno za uporabu jezika, odnosi se na pamćenje značenja riječi i pojmova, gramatičkih pravila za slaganje rečenica itd. To je čisto znanje!

*'''Proceduralno pamćenje''' – proceduralno pamćenje ili pamćenje [[vještina]] sadrži znanje o tome kako se nešto radi ili izvodi. Neke vještine poput vožnje bicikla[[bicikl]]a, [[plivanje|plivanja]], gašenja svjetla i si.sličnog ne zaboravljamo nikako tijekom života[[život]]a.

*'''Kodiranje''' – informacije koje želimo zadržati u pamćenju se kodiraju u kratkoročnom pamćenju. Te informacije se moraju promijeniti tako da budu smislene i da imaju [[logika|logički]] slijed, kako bi se mogle pohraniti i poslije pronaći. Ta promjena [[informacija]] pri pamćenju u oblik koji se može pohraniti i poslije pronaći zove se kodiranje. Na takav način se informacije pripreme za pohranu u dugoročno pamćenje. Kodiranjem nastojimo smanjiti količinu informacija odbacujući nevažno i redundantno, te time olakšavamo buduće pronalaženje informacija.

[[Kodiranje]] je jedinstveno za svaku osobu, svaka [[osoba]] će različito kodirati određenu informaciju na svoj način (npr. istu priču pet ljudi ispričat će po sjećanju na pet različitih načina). Postoji i semantičko kodiranje, a to je pohranjivanje podražaja na temelju njihova značenja.

*'''Pohranjivanje''' – druga faza procesiranja informacija je pohranjivanje, a to je održavanje informacija tijekom vremena. Da bismo što bolje zadržali informacije u pamćenju dobro je ponavljati. Naše znanje o funkcioniranju našeg pamćenja [[psihologija|psiholozi]] nazivaju [[metamemorija]]. Ona omogućava učinkovito kodiranje, pohranjivanje i dosjećanje informacija.

*'''Pronalaženje''' – treći proces pamćenja je pronalaženje ili lociranje pohranjenih informacija i njihovo vraćanje u [[svijest]]. Pronaći informaciju će biti lakše ako smo je kodirali na što kvalitetniji način (npr. koristeći semantičko kodiranje).

*'''Senzoričko pamćenje''' – senzoričko pamćenje vrlo kratko zadržava dolazeće informacije u nepromijenjenom obliku. Za [[vid]] to vrijeme iznosi približno pola sekunde, a za [[sluh]] oko dvije sekunde. Postoji vidno senzoričko pamćenje, to je tzv. ikoničko pamćenje (npr. ako u mraku[[mrak]]u vrtimo upaljenu [[cigareta|cigaretu]] percipiramo [[krug]] i to vrlo kratko), i slušno senzoričko pamćenje, to je tzv. ehoičko pamćenje. Slušno senzoričko pamćenje traje duže od vidnog pa ćemo npr. zadnju [[riječ]] koju čujemo lakše zapamtitzapamtiti nego ako je vidimo. Senzoričko pamćenje još se zove i perceptivno pamćenje jer se informacije prenose i na temelju samog podražaja. Istodobnim radom senzoričkog i dugoročnog pamćenja uspješno se provodi prepoznavanje oblika. Senzoričko pamćenje je važno jer ono omogućuje da se percipiraju podražaji koji traju vrlo kratko, a koji su bitni za [[život]] (npr. zvuk slomljene grančice koji upozorava na bljesak munje u mraku koji na vrlo kratko vrijeme osvjetljava okolinu).

*'''Kratkoročno pamćenje''' – Nakon što je informacija došla u senzorno pamćenje, ona odlazi u kratkoročno pamćenje. Kratkoročno pamćenje je faza pamćenja koja zadržava podatke u trajanju od po prilici jedne minute nakon nastanka tragova podražaja. Naziva se i radno pamćenje ili radna memorija. Informacije koje želimo zadržati u pamćenju se kodiraju u kratkoročnom pamćenju. Na takav način se informacije pripreme za pohranu u dugoročno pamćenje. Kad neku informaciju iz dugoročnog pamćenja vratimo u kratkoročno, onda kratkoročno pamćenje ima ulogu tzv. radnog pamćenja. Za čovjeka[[čovjek]]a je kratkoročno pamćenje od iznimne važnosti jer ono služi da bismo razumjeli ljudski govor formiran u [[rečenica|rečenice]]. Ako bi kratkoročno pamćenje bilo oštećeno onda ne bismo mogli zapamtiti početak rečenice i zatim ga povezati sa sredinom i krajem rečenice u logičku cjelinu. Kapacitet kratkoročnog pamćenja u prosjeku iznosi između pet i devet nepovezanih čestica, a to znači da se može odjednom zapamtiti toliki broj nepovezanih brojeva (npr. 1492 izgovaramo kao jedan broj, ili npr. broj 124315 rastavimo na 124 i 315 i sl.).

*'''Dugoročno pamćenje''' – Dugoročno pamćenje ima neograničen kapacitet, veliki broj informacija u dugoročnom pamćenju ostaju cijeli život. Da bismo se dosjetili neke informacije koja je zapisana u dugoročno pamćenje služimo se znacima za dosjećanje (npr. znak je slovo -o, a zadatak je pronaći u svojoj memoriji neko voće na -o), zatim znacima za kodiranje (npr. osoba, [[miris ]]). Pri pamćenju čovjek obično zapamti više konkretnih pojmova nego apstraktnih, jer stvara likovne predodžbe tih konkretnih pojmova, tako da možemo reći da se stvaraju dvostruki tragovi pamćenja: [[slika|slikovni]] i [[zvuk|verbalni]]. Za apstraktne pojmove se obično stvara samo verbalni trag pa ih je teže zapamtiti. U dugoročnom pamćenju neku informaciju možemo koristiti u razne svrhe pa je važno da postoji više dobrih putova za njeno pronalaženje. Budući da su u dugoročnom pamćenju pohranjene informacije iz [[osjetila]] ono se još naziva i perceptivno dugoročno pamćenje. Postoji niz podjela dugoročnog pamćenja. Postoji slušno, vidno, okusno pamćenje, te vizualno i auditivno pamćenje. Postoji eksplicitno (ako se namjerno želimo nečega sjetiti) i implicitno pamćenje (ako se nenamjerno sjetimo...).

Pri podjeli dugoročnog pamćenja možemo istaknuti jedan fenomen, a to je tzv. "[[blic pamćenje]]" (flashbulb memory). Blic pamćenje je izuzetno dobro pamćenje detalja neposredno prije, za vrijeme i nakon iznenađujućeg događaja značajnog za osobu. Za blic pamćenje je specifična potpunost, točnost, živost i otpornost na zaboravljanje.

Često se koristi podjela dugoročnog pamćenja na automatsko pamćenje i pamćenje koje zahtjeva napor. Automatsko pamćenje je pamćenje onih događaja na koje ne moramo obraćati pažnju, oni su jednostavno dio našeg [[biologija|biološkog]] nasljeđa (npr. kad neku osobu u danu vidimo dva puta to smo automatski zapamtili, a da pri tom nismo uložili nikakav napor). Pamćenje koje zahtjeva napor je pamćenje nekih [[pojam|pojmova]] ili brojeva[[broj]]eva koje u sebi sadržavaju neki određeni napor pri pamćenju.

* Prema nazivu bolesti[[bolest]]i

* Prema mjestu mozgovnog oštećenja

* Prema funkcionalnom oštećenju mozga

Općenito smanjena mogućnost pamćenja zove se [[hipomnezija]], a poremećaj koji se očituje u pamćenju svih informacija koje se percipiraju zove se [[hipermnezija]]. Kod starijih ljudi mogu se pojavljivati lažna sjećanja ili [[paramnezija|paramnezije]], koje nastaju tako što se praznine u sjećanju popunjavaju izmišljenim podacima. Tu se ubraja i fenomen „deja„[[deja vu“vu]]“ pri čemu imamo dojam da se odvija ono što smo već doživjeli.

Znamo da se nakon potresa [[mozak|mozga]] ne možemo sjetiti događaja koji su se zbili neposredno prije i to se naziva retrogradna [[amnezija]]. No znatno veći problem je anterogradna amnezija – nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja. Ova se bolest može javiti i kao posljedica dugotrajnog konzumiranja alkohola[[alkohol]]a (nedostatak [[vitamin B|vitamina B]]).

Baddeley razlikuje primarnu i sekundarnu amneziju. Primarna amnezija se odnosi na jak deficit u dugoročnom pamćenju bez manjkavosti u ostalim aspektima, dok se sekundarna amnezija odnosi na probleme s dugoročnim pamćenjem koji se pojavljuju kao posljedica deficita ostalih procesa (npr. smanjena ili potpuno izgubljena mogućnost razumijevanja govora[[govor]]a ili smetnja pažnje).

Postoje i normalne promjene pamćenja uzrokovane starenjem[[starenj]]em i patološke promjene poput senilne demencije ([[skleroza]]).

Osim amnezija poznata je i [[alzheimerovaAlzheimerova bolest]] koja se očituje smetnjama u semantičkom pamćenju, te korsakovljev[[Korsakovljev sindrom]] čiji je simptom anterogradna amnezija, a veže se uz oštećenja limbičkog sustava.