Tunel (roman): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Dodaci i manje izmjene. |
||
Redak 1:
'''Tunel''' (špa.: ''El Túnel'') je [[roman]] [[Argentina|argentinskog]] pisca [[Ernesto Sábato|Ernesta Sábata]]
Roman odiše mračnom atmosferom i teškim [[Pesimizam|pesimizmom]]. Sabato ga je napisao u fazi duboke depresije za vrijeme boravka u Parizu nakon dužeg razdoblja koje je proveo u argentinskim planinama gdje je u samoći razmišljao o svijetu i smislu života. U domovini je jedva uspio pronaći izdavača, a mnogi tamošnji intelektualci bili su sumnjičavi spram kvalitete [[Književnost|književnog]] djela koje piše jedan [[Fizika|fizičar]]. No odmah po objavljivanju je naišao na pozitivne kritike i bio rasprodan, a privukao je i pažnju [[Albert Camus|Alberta Camusa]] koji ga je zatim popularizirao u Europi. Nakon toga, Sabato je napisao još dva romana'': [[O junacima i grobovima]]'' i ''[[Abadon, anđeo uništenja]]''.
== Radnja ==
'''Juan Pablo Castel''' je 38-godišnji [[slikar]], razočaran
{{spoiler}}
Na jednoj od svojih izložbi Castel opaža djevojku koja se zagledala u detalj njegove slike na koji nitko drugi nije obraćao pažnju. Detalj je neodređeni izraz njegove tjeskobe i samoće;
Nakon nekoliko mjeseci je doista susreće na ulici i prati u poslovnu zgradu. Otvoreno joj iznosi svoje misli na što se ona preplaši i pobjegne. Prije mu ipak priznaje da je često razmišljala o detalju sa slike pa je Castel želi opet vidjeti. Toga, i sljedećeg dana nadzire ulaz u zgradu ne bi li ju ugledao; opet ju susreće i ovaj put razgovaraju. Saznaje da se zove Maria Iribarne Hunter i da
Na imanju izvan grada upoznaje se s njenim rođakom Hunterom; Castel ga od početka prezire i smatra Marijinim ljubavnikom. Iako s Marijom ima sličnih osobina i stavova, njezino nerazumljivo ponašanje ga izluđuje;.
<blockquote>"''Barem mogu slikati, premda slutim da mi se liječnici smiju iza leđa, kao što slutim da su se smijali i tijekom suđenja kada sam spomenuo scenu s prozorom. Postojalo je samo jedno biće koje je razumjelo moje slikarstvo.
▲Saznaje da se zove Maria Iribarne Hunter i da ima slijepog muža Allendea s kojim živi. Unatoč tome upuštaju se u [[ljubav]]nu vezu. Castel je u početku sretan jer mu se čini da se s Marijom dobro razumije. No postupno prevladava mračna strana njegove ličnosti i hvataju ga sve veća [[ljubomora]] i [[paranoja]]. Razlog njegove sumnjičavosti su nepoznati detalji Marijinog života koji ga navode na pomisao da ona samo glumi ljubav prema njemu te da viđa i mnoge druge muškarce.
Budući da je roman ispričan u prvom licu, od strane subjektivnog pripovjedača Castela, ne možemo sa sigurnošću znati je li njegovo viđenje situacije ispravno; obične detalje on često razvija do nevjerojatnih razmjera, a konačni postupci su mu suludi. No, iako je
▲Iako s Marijom ima sličnih osobina i stavova, njezino ponašanje ga izluđuje. Ona, već potpuno očajnom Castelu, zadaje konačni udarac ne došavši na dogovoreni sastanak. On saznaje da je otišla Hunteru i to smatra potvrdom svoje teorije da su ljubavnici. To ga je konačno slomio; osjeća se prevarenim i hvata ga napadaj ludila uzrokovan mržnjom prema Mariji – naziva ju ''kurvom''. Uzima nož i odlazi na Hunterovo imanje; skriva se i čeka da Marija ostane sama, a zatim ju ubija. Odlazi njezinom mužu da bi mu objasnio kako ga je Marija varala s drugim muškarcima, na što se ovaj neobično razbjesni na njega (kasnije saznajemo da je Allende počinio samoubojstvo!). Zatim se Castel predaje policiji i završava u zatvoru.
== Teme i tumačenja ==
▲''Postojalo je samo jedno biće koje je razumjelo moje slikarstvo.'' ''Ove slike, međutim, zacijelo svaki put potvrđuju njihovo glupo gledište. A zidovi ovog pakla bit će utoliko svakog dana sve nepropusniji."''</blockquote>
▲Budući da je roman ispričan u prvom licu, od strane subjektivnog pripovjedača Castela, ne možemo sa sigurnošću znati je li njegovo viđenje situacije ispravno; obične detalje on često razvija do nevjerojatnih razmjera, a konačni postupci su mu suludi. No, iako je često paranoičan i pod dojmom jakih osjećaja, njegovo hladno, analitičko sagledavanje situacije i logika ipak se čine razumnima. Prava istina u vezi Marije i neobičnih detalja iz njezinog života koji muče Castela na kraju ostaje nepoznata.
{{spoiler}}
<blockquote>''"I bilo je kao da smo nas dvoje živjeli u usporednim prolazima ili tunelima… (…) No jesu li se prolazi doista sjedinili i naše duše spojile? Kako li je sve to bila moja glupa tlapnja! (…) … u svakom slučaju postoji samo jedan tunel, mračan i samotan: moj, tunel u kojemu je proteklo moje djetinjstvo, moja mladost, cijeli moj život."'' (XXXVI)</blockquote>
Željka Lovrenčić u svojoj knjizi "Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu" iznosi sljedeće objašnjenje ubojstva Marije: "''Castel mora ubiti Mariju jer se ne može suočiti s [[Apsolut]]om, s [[Ideal]]om. On je želi u potpunosti posjedovati''. Poput očajnika želi povratiti smisao Apsoluta, a kad mu to ne uspije, mora usmrtiti Mariju. Za Castela, Marija je simbol težnje k nečemu nemogućem i zato će umrijeti."▼
Uočljiva je i tema [[Logika|logike]]: Castel kroz cijeli roman nastoji analitički sagledati i razumjeti situaciju, no njegovi naizgled [[razum]]ni zaključci ga redovito vode do suludih radnji koje na kraju rezultiraju tragedijom.
▲Željka Lovrenčić u svojoj knjizi "Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu" iznosi sljedeće objašnjenje ubojstva Marije: "''Castel mora ubiti Mariju jer se ne može suočiti s [[Apsolut]]om, s [[Ideal]]om. On je želi u potpunosti posjedovati''. Poput očajnika želi povratiti smisao Apsoluta, a kad mu to ne uspije, mora usmrtiti Mariju. Za Castela, Marija je simbol težnje k nečemu nemogućem i zato će umrijeti."
== Citati ==
| |||