Takeshi Kitano: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
U osamdesetima Kitano glumi u mnogim filmovima, od kojih je najpoznatiji "Sretan Božić gospodine Lawrence" ("Merry Christmas Mr. Lawrence") [[Nagisha Oshima|Nagishe Oshime]]. Njegovo portretiranje narednika Hare dozirajući brutalnost i patos postat će jedan od lajtmotiva njegovih kasnijih samorežirajućih radova.
Godine 1989. Kitano se okitio još jednom profesionalnom titulom -redateljskom. Trebao je glumiti u policijskom [[triler]]u veterana gangsterskog filma [[Kinji Fukasakua]], no kad potonji odlazi s filmskog projekta, producenti redateljsku palicu nude Kitanu. On prerađuje scenarij, a rezultat je poznat kao film "Nasilni policajac" ("Violent Cop"), delirično nasilno remek-djelo koje mu donosi međunarodne pohvale. Tim filmom Kitano definira svoj redateljski stil karakteriziran dugim kadrovima, minimalnim dijalogom i čvrstom kompozicijom. Uvodi i svojevrsnog, šakama sklonog antiheroja, osobu koja će se, uz varijacije, pojavljivati u kasnijim njegovim radovima. Ta, ne baš laka mješavina komedije i brutalnosti postat će trade mark njegovih kasnijih krimića: "Boiling Point", "Sonatine" i "Vatromet" ("Hana-bi") (pobjednički film [[Venecijanski filmski festival|venecijanskog Filmskog festivala]] 1997.). Iako ponajprije poznat po svojim kriminalnim epskim pričama, Kitano je našao vremena i za laganu dramu o gluhonijemom skupljaču smeća koji uči surfati u filmu "Scene uz more" ("Scene By The Sea"), za [[slap-stick komedija|slap-stick komediju]] satiričnog pogleda na japansku kulturu u "Getting Any?" ("Jesi li šta...?") te za "
Karijera i život su mu umalo završili 2. kolovoza 1994. kad je stradao u prometnoj nesreći. Gotovo šest tjedana oporavljao se od ozljeda glave, a slijedilo je još nekoliko mjeseci fizikalne terapije. Tijekom oporavka Kitano igra malu ulogu u filmu [[Takashi Ishi|Takashi Ishiija]] "Gonin", u kojem njegov lik ima povez preko očiju, ostatak iz realnosti u kojoj zamalo nije pobjegao smrti, lako su međunarodna prikazivanja njegovih prijašnjih filmova postigla pozitivne kritičarske iskaze, naišla su na prosječan odaziv publike. Godine 2000. Kitano se našao vrlo blizu [[Hollywood|holivudskog]] uspjeha svojim prvim međunarodnim uratkom "Brother". Godine 2001. pojavljuje se u kontroverznom japanskom hitu "[[Battle Royale]]", filmu o srednjoškolcima koji su dovezeni na otok kako bi ubili jedan drugoga. Godinu poslije, prvi put u šest godina, Takeshi Kitano ostao je iza kamere. Film "Dolls" bio je njegov deseti scenarističko-redateljski uradak. U svom posljednjem uratku, "Zatoichi" Kitano potpisuje scenarij, režiju, a igra i naslovni lik. Film je klasičan samurajski ep o slijepom ubojici što se očajnički trudi ostati vjeran i dostojan strogih samurajskih pravila. Uvriježeno je pravilo da se kao Beat Takeshi potpisuje pod svoje glumačke, a s Takeshi Kitano pod svoje redateljske uratke.
| |||