Vjekoslav Bastl: razlika između inačica

Arhitekt Vjekoslav ( Alojz) Bastl rođen je 13. kolovoza 1872. u [[Češka|češkom]] gradu Přibramu. Pod još nepoznatim okolnostima i motivima seli se u Zagreb gdje će od 1892., u prvoj generaciji polaznika [http://www.muo.hr/3_omuzeju.htm Kraljevske zemaljske obrtne škole], skupa s [[Stjepan Podhorsky|Stjepanom Podhorskim]], također jednim od utemeljitelja Kluba hrvatskih arhitekta. Nakon što je 1896. apsolvirao i diplomirao, iako još nije zasigurno potvrđeno radi izgubljene dokumentacije, Bastl najvjerojatnije odmah počinje raditi u arhitektonskom atelieru Hönigsberg & Deutsch. Arhitektonski biro Hönigsberg & Deutsch jedan je od vodećih u Zagrebu na prijelomu stoljeća, obuhvačajući posljednje desetljeće devetnaestog stoljeća i prva dva desetljeća dvadesetog stoljeća. Arhitekti [[Leo Hönigsberg]] i [[Julio Deutsch]], jedni od predstavnika prve generacije akademskih arhitekata, izravni su izdanci bečke arhitektonske škole historijskih stilova, budući da su obojica završila studij na bečkoj [http://www.tuwien.ac.at/dienstleister/weitere/universitaetsarchiv/geschichte_der_tu_wien/Visokoj tehničkoj školi] kod jednog od, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina devetnaestog stoljeća najutjecajnijih bečkih historicističkih arhitekata [http://de.wikipedia.org/wiki/Heinrich_Ferstel Heinricha von Ferstela], autora glasovite bečke neogotičke crkve “ [http://www.votivkirche.at/ Votivkirche] ”. Kao što je rečeno, arhitekt Alojz Bastl najvjerojatnije dolazi u atelier Hönigsberg & Deutsch oko 1896. godine, u vremenu kada promjenom ustrojstva ovog poduzeća dolazi do drugog razdoblja, kojim dolazi do značajne prekretnice u njegovom djelovanju. '''Kuću apotekara Pečića „K Svetome Trojstvu” (Ilica 43)''' Bastl za atelier Hönigsberg & Deutsch realizira 1899. godine Ova zgrada od izuzetne je važnosti za povijest domaće arhitekture, budući da predstavlja jednu od prvih manifestacija wagnerijanske secesije u Zagrebu. Smjele konstrukcije s otvorenim i ostakljenim pročeljem prizemlja, te naglašenom vertikalom dvije gornje etaže, osobito u središnjoj zoni, pročelje ove zgrade zaključuje se sa po dvijema bočnim atikama te kvadratnim zabatom između, skrivajući tako od pogleda s ulice konstrukciju krova. Pročelje je bilo u potpunosti urešeno bogatim secesijskim ukrasima. Osobito valja istaknuti središnji zabat drugog kata koji je ukrašavao natkriveni reljef [[Sveto Trojstvo|Svetog Trojstva]], rad kipara [[Rudolf Valdec|Rudolfa Valdeca]]. Nažalost, krajem dvadesetih godina pročelje je u potpunosti preoblikovano, a reljef uklonjen, te nam dragocjene podatke o njegovom izvornom izgledu daje tek nekoliko sačuvanih crteža i fotografija. Kuća Pečić postaje najranije datirano Bastlovo ostvarenje vezano za atelier Hönigsberg & Deutsch. Godinu poslije realizacije, kuća Pečić će biti predstavljena i u tada utjecajnoj bečkoj arhitektonskoj reviji Der Architekt. U to vrijeme Bastl je već na školovanju kod wagnera. U izrazito liberalnoj atmosferi wagnerove škole Bastl je izradio nekoliko, zbog svoje originalnosti zapaženih idejnih projekata. Najraniji je projekt stambene zgrade s fotoatelierom koji nosi duhoviti Bastlov natpis : ”''U radu je spas ipak nije kod svakoga/ocijeni valjano ne strančari''”. Drugi zapaženi projekt je studija pod naslovom “''Studie fur eine Villa in Agram''”. Tema završnog Bastlovog rada na bečkoj akademiji je studija [[Crkva sv. Blaža|crkve svetog Blaža]] u Zagrebu. Ovaj projekt je rađen pod izravnim utjecajem arhitekata [http://de.wikipedia.org/wiki/Leo_von_Klenze Lea von Klenzea] i Ludviga Langea, čije će aksijalno arhitektonsko oblikovanje tlocrta i valjkastih volumena s polukružnom kupolom Wagner prenijeti i na svoje đake. Ovaj se utjecaj osobito odrazio i na Bastlovom diplomskom radu, na projektu palače Znanstvenih zavoda za okultne znanosti u Parizu, za koji će mu biti dodijeljena i prestižna Gundelova nagrada. Kada je 1902. diplomirao, Arhitekt Bastl se vraća u Zagreb u atelier Hönigsberg & Deutsch, no neposredno prije povratka sudjeluje i na dva natjećaja u Beču i [[Prag|Pragu]]. Pod okriljem Hönigsberga i Deutscha Bastl ostaje sve do 1906.godine, kada postaje samostalni projektant, ostvarivši do tada u Zagrebu čitav niz važnih realizacija. Među najvažnijim su zgrada Trgovačko obrtničke komore na Trgu maršala Tita i Trgovačko-obrtničkog muzeja na Mažuranićevom trgu (1902./3.), trgovačko-stambena kuća Josipa Kalline u Gundulićevoj 20 (1903./4.), stambena zgrada Mirovinskog zavoda Hrvatskog zemaljskog kazališta na Mažuranićevom trgu, kuća Desiderija i Eugenie Rozsay u Kurelčevoj 3 i trgovačko-stambena zgrada Eugena Rada na trgu Bana Jelačića (1904./5.) te trgovačko-stambena zgrada Eugena Fellera-poznata i kao “Elsa-Fluid dom” u Jurišićevoj 1 i zgrada Hrvatsko-slavonske centralne zemaljske štedionice u Ilici 25 (1905./6.). '''Zgrada Trgovačko obrtnog muzeja ( danas [[Etnološkihttp://www.mdc.hr/etno/ Etnografski muzej]], Mažuraničev trg 3 )''' jedna je od najreprezentativnijih realizacija u Zagrebu s početka stoljeća. Rađena pod utjecajem Wagnerovog projekta iz 1896. za Muzej gipsanih odljeva, ova zgrada svojom rasčlambom horizontale glavnog pročelja s ortogonalnim rasporedom prozorskih osi, tipičan je primjer izgradnje s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Glavni naglasak dat je vertikali središnjeg rizalita s portalnom zonom i kupolom u obliku nebeske polukugle s dvijema žarama između kojih je alegorijska skupina Hrvatice koja štiti trgovinu i obrt, također rad kipara Valdeca. No uz opće [[Ikonografija|ikonografsko]] tumaćenje, temu središnjeg rizalita s kupolom i [[Alegorija|alegorijskom]] skupinom možemo isčitavati i kao alegorijski odraz samoga autora, arhitekta Bastla. I to iz slijedećeg razloga . Naime poznato nam je da se Bastl uz svoj arhitektonski rad bavio intenzivno astrologijom i spiritizmom, objavivši pod pseudonimom [[Uran|Uranus]] više zapaženih studija na tu temu. Bastlove skice za centralnu zonu muzeja u mnogim su detaljima bliska naslovnoj ilustraciji [[Astrologija|astrološkog]] i [[Okultizam|okultističkog]] časopisa "Novo sunce", “mjesečnika za znanstveno proučavanje supernormalnih psihičkih fenomena”, a u kome je on bio i jedan od aktivnih suradnika. '''Kuća Josipa Kalline (Gundulićeva 20/ Masarykova 21-23)''', građena 1903. - 1904. ima jednak značaj za povijest secesijske arhitekture u Hrvatskoj kao i kuća Pečić. Ono što ovu stambenu uglovnicu čini izuzetnom je to da je pročelje prema uzoru na Wagnerovu glasovitu stambenu kuću na [http://de.wikipedia.org/wiki/Wienzeile Linke Wienzeile 38] u Beču, poznatiju pod nazivom " [http://de.wikipedia.org/wiki/Wienzeilenh%C3%A4user_von_Otto_Wagner Majolikhaus] " u potpunosti obloženo keramičkim pločicama ( 1898. - 1899.). Bastlovo žuto/modro pročelje, smješteno između dviju Kovačićevih gradnji (Gundulićeva 23, Masarykova 21-23) znatno je jednostavnije od svog bečkog uzora. Na stilsku bliskost s kućom Kallina, ukazuje uglovnica Mihelić (Petrinjska/Hatzova), koju večina stručnjaka pripisuje također Bastlu. '''Kuća zubara dr. Eugena Rada (Trg bana Jelačića 5),''' građena je 1904. - 1905. Uz uglovnicu Popović arhitekta [[Aladar Baranyai|Aladara Baranyaja]] ona započinje sjeverni niz pročelja Trga bana Jelačića. Jedno od najznačajnijih Bastlovih ostvarenja je '''Kuća Feller ( tzv. Elza - Fluid dom, Jurišićeva1/ Trg bana Jelačića)'''. Kuća je izvedena 1905. - 1906. U oblikovanju njenog uličnog pročelja Bastl dostiže svoj potpuni vrhunac umjetničke imaginacije. Uglom ove zgrade dominira sasvim neočekivan i grotesktan detalj- dvokatna boca Fellerova univerzalnog tonikuma. Naime jednako kao što će Josip Kallina majolikim pročeljem svoje kuće ukazivati na vrijednosti građevne keramike koju je proizvodio, tako će i Feller na taj naćin, sasvim transparentno reklamirati svoj proizvod. Svojom likovnom atraktivnošću, s uglovnom kupolom koju su s obje strane pridržavale ljudske figure, pročeljima neujednačenih visina, te balkonima, istakama i brojnim dekoracijama, a čemu je najviše pridonijla upravo transparentnost boce na uglu zgrade, Elsa-fluid sama je po sebi predstavljala spomenik izrazitih plastičkih vrijednosti.