Vetranio: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
dodane poveznice i kategorizirano |
||
Redak 1:
{{stilska dorada}}<!-- tko, što, gdje, kako -->
[[Konstancije II.]] izvukao bi deblji kraj u ratu
Čuvši što se dogodilo
Uslijed veće blizine Magnencijevih vojnih snaga Vetranije je silom prilika morao
Konstancije je potaknuo [[Germani|Germane]] da provale u Galiju. Zbog toga je Magnencije proglasio svojeg rođaka Magna Decencija za cezara zapada sa zadatkom obrane granica od upada barbara. Za to vrijeme Konstancije je teško porazio [[Perzijanci|Perzijance]] prilikom opsade pograničnog grada Niziba poslije tri mjeseca opsade i nanio mu teške gubitke i natjerao ga na povlačenje. Osiguravši se na istoku Konstancije sa svojim legijama kreće na [[zapad]] i krajem 350. godine dolazi do Serdika (Sofije).
Stigavši u Traciju Konstancije II se susreće sa ambasadorima Magnencija i Vetranija. Rekao je ambasadorima da uzima jedan dan da se posavjetuje sa svojim savjetnicima. Znao je da građanski rat protiv oba uzurpatora vodi u propast. Stoga je trebalo razjediniti suparnike. Sutradan je odbacio zahtjeve uzurpatora uz riječi -Noćas u snu mi se pojavila sjena moga oca Konstantina koja je dršala tijelo mog ubijenog brata. poznati glas me je pozvao na osvetu, zabranio mi da očajavam i obećao mi uspjeh i besmrtnu slavu u tom činu.▼
▲Stigavši u [[Tracija|Traciju]] Konstancije II se susreće
Magnencijev ambasador je grubo otjeran, a sa Vetranijevim je znatno bolje postupano. Uskoro je diplomatskim manevarima Konstancije II pridobio Vetranija na svoju stranu. Stari general dojahao je u grad [[Sofija|Sardicu]], blizu današnje Sofije u Bugarskoj na čelu 20 000 konjanika i još brojnijeg pješaštva da se pridruši pravom caru. Konstancije II uspio je pridobiti moćne ilirske legije na svoju stranu. Vetraniova vojska je bila brojnija od Konstancijeve. Nakon susreta u Serdici (Sofija) kreću oba cara zajedno prema zapadu i stižu u [[Naissus]] (Niš). Konstancije nije šelio dijeliti vlast sa Vetranijem, te je odlučio pokušati na elegantan način riješiti taj problem. Po dolasku ilirskih legija pripremljena je predstava. Ujedinjenoj vojsci naređeno je da se okupi na oblišnjoj ravnici na kojoj je postavljen tribunal. Rimljani i barbari u slušbi cara, svaka jedinica pod svojim stijegom, stvorili su ogroman krug oko tribunala. ▼
▲Magnencijev
Godine 350. 25. XII dolazi u Nišu do scene koja se odlikuje teatralnošću i ujedno svjedoči o diplomatskoj lukavosti Konstancija II, koji je, katkada krut čak i prema vlastitoj ušoj rodbini, u ovom slučaju dao primjer državničke mudrosti štedeći svog protivnika (slučaj, koji se u čitavoj povijesti rimskog carstva moše usporediti jedino s obzirnošću cara [[Aurelijana]], koji je nakon zarobljenja ostavio na životu svog protucara [[Tetrik I.|Tetrika]]). Oba cara odlaze na polje na kojem su postrojene njihove vojske. Penju se na tribinu i cjelokupna vojska, dakle i Vetranijevi vojnici koje su već prije toga podgovorili Konstancijevi emisari, pozdravlja gromko zakonitog cara uskraćujući teko pozdrav Vetraniju kao caru.▼
▲Godine 350. 25. XII dolazi u Nišu do scene koja se odlikuje teatralnošću i ujedno svjedoči o diplomatskoj lukavosti Konstancija II, koji je, katkada krut čak i prema vlastitoj
[[Konstancije II]] prvi uzima riječ spominjući u svom govoru i svog velikog, od vojske obožavanog oca, izazivajući oduševljenje prisutnih i cijele vojske. Preplašen takvim razvojem raspološenja Vetranio, izgubivši svaku samosvijest u očaju pade ničice pred Konstancijem, koji mu najprije diže s glave diadem, a zatim i grimizni plašt s ramena, no odmah ga pridigne zagrlivši ga i nazvavši ga ocem siđe s njim sa tribine i povede ga kasnije sa sobom na objed. Tako je tragikomično završila desetmjesečna vladavina tog vrsnog bivšeg generala, no slabog državnika! Dok je Konstancije II s olakšanjem što se je tako lako riješio nezgodnog trećeg u svom konačnom obračunu s Magnencijem kretao iz Niša prema Sirmiju, svrgnuti Vetranije putovao je u protivnom smjeru prema Carigradu, a odatle u svoje novo boravište koje mu je odredio Konstancije II, u Brusu u Bitiniji. gdje su mu dodijeljena i zemljišta uz palaču, u kojoj će u miru prošivjeti još preostalih šest godina šivota, koja su mu omogućila otmjen život patricija carstva.▼
[[Konstancije II.]] prvi uzima riječ spominjući u svom govoru i svog velikog, od vojske obožavanog oca, izazivajući oduševljenje prisutnih i cijele vojske. Preplašen takvim razvojem raspoloženja Vetranio, izgubivši svaku samosvijest u očaju pade ničice pred Konstancijem, koji mu najprije diže s glave dijadem, a zatim i grimizni plašt s ramena, no odmah ga pridigne zagrlivši ga i nazvavši ga ocem siđe s njim s tribine i povede ga kasnije sa sobom na objed.
▲
[[Kategorija:Rimski carevi]]
{{interwiki}}
|