Vrlina: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Polytonic. |
m Malo proširenje. |
||
Redak 2:
U [[Grčki jezik|grčkom]] se točnije zvala «naviknuta izvrsnost», kao nešto trajno trenirano. Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika [[karakter]]a, te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinama.
Vrlina je jedan od glavnih pojmova etike još od antičke filozofije.
[[Sokrat]] i [[sofisti]] razmatrali su njezinu prirodu i pitali se kako se ona stječe. [[Platon]] je neke svoje rane dijaloge, iz tzv. sokratovskog perioda, posvetio pojedinim vrlinama (''Kriton'' – o poslušnosti zakonima; ''Protagora'' – o jedinstvu vrline te može li se ona naučiti; ''Lahet'' – o hrabrosti; 1. knjiga ''Države'' – o pravednosti; ''Lisid'' – o prijateljstvu; ''Harmid'' – o razboritosti; ''Eutifron'' – o pobožnosti). Prema [[Aristotel]]u, koji vrline dijeli na etičke i dijanoetičke, svrha je ljudskog djelovanja život u skladu s vrlinom (ili vrlinama). Prema [[Stoicizam|stoicima]], vrlina je jedino bezuvjetno [[dobro]].
Kršćanstvo je vrlini pretpostavilo [[dužnost]] pokornosti Božjoj volji.
U modernoj filozofiji, uz etiku zasnovanu na pravima, zagovornike ima i [[etika vrlina]].
Četiri (zapadne osnovne) vrline jesu:
| |||