Sedam mudraca stare Grčke: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ygraine (razgovor | doprinosi)
Dotjerivanje.
Ygraine (razgovor | doprinosi)
m Sitno.
Redak 1:
{{wikipedizirati}}
{{stilska dorada}}
[[Slika:Delphi temple-650px.jpg|thumb|[[Apolon|Apolonov]] hram u [[Delfi|Delfima]]]]
Pod nazivom '''Sedam mudraca stare Grčke''' razumijevamo niz osoba iz javnog života [[Stara Grčka|stare Grčke]], čije su živote, djela i ideje njihovi suvremenici smatrali primjernima. Ovi su mudraci živjeli i djelovali između 7. i 6. st. p. n. e.
 
Govoreći o najistaknutijim [[filozofija|filozofima]] i govornicima, [[Platon]] navodi ovih 7 imena: <!--U svojemu [[dijalog]]u ''Protagora'', 343a -->
* [[Tales]] [[Milet|Milećanin]], trgovac, matematičar i filozof prirode;
* [[Bijant]] iz Prijene, tiranin;
* [[Solon]], [[Atena|atenski]] političar, zakonodavac i pjesnik;
* [[Pitak]] iz Mitilene, tiranin na [[Lezbos]]u;
* [[Kleobul]] iz Linda, tiranin na Rodosu[[Rodos]]u;
* [[Mizon]] iz Hene, seljak;
* [[Hilon]] iz [[Sparta|Sparte]], [[efor]].
 
Diogen Laertije ovako svjedoči o nesuglasnosti oko imena i broja mudraca:
 
[[Diogen Laertije]] ovako svjedoči o nesuglasnosti oko imena i broja mudraca:
{{Citat2|I o […] broju [mudraca] postoji nesporazum. Jer Meandrije, umjesto Kleobula i Mizona, stavlja Leofanta, Gorgijadovog sina, iz Lebeda ili Efeza, i Krićanina Epimenica; Platon u svom ''Protagori'' navodi Mizona, a izostavlja Perijandra; Efor umjesto Mizona stavlja Anakarsa; drugi, opet, dodaju Sedmorici i Pitagoru. Dikearh nam daje spisak od četiri općepriznata mudraca: Talesa, Bijanta, Pitaka i Solona – i dodaje šest drugih imena, među kojima je izabrao trojicu: Aristodema, Panfila, Lakedemonca Hilona, Kleobula, Anakarsa, Perijandra. Drugi dodaju Akusilaja, sina Kabovog ili Argivljanina Skabra. Hermip u svom spisu ''O filozofima'' nabraja njih sedamnaest, od kojih ljudi biraju sedam – jedan ovako, a drugi onako. To su: Solon, Tales, Pitak, Bijant, Hilon, Mizon, Kleobul, Perijandar, Anakars, Akusilaj, Epimenid, Leofant, Ferekid, Aristodem, Pitagora, Las, sin Harmantidov ili Sisimbrinov ili Habrinov (kao što kaže Aristoksen, rođen u Hermioni), Anaksagora. Hipobot u ''Spisku filozofa'' nabraja: Orfeja, Lina, Solona, Perijandra, Anakarsa, Kleobula, Mizona, Talesa, Bijanta, Pitaka, Epiharma i Pitagoru.<ref>Diogen Laertije: ''Životi i mišljenja istaknutih filozofa'', sa starogrčkog preveo i napomene napisao Albin Vilhar, Beograd, BIGZ 1985, I, 41-42.</ref>|10px|10px}}
 
{{Citat2|I o […] broju [mudraca] postoji nesporazum. Jer Meandrije, umjesto Kleobula i Mizona, stavlja Leofanta, Gorgijadovog sina, iz Lebeda ili Efeza[[Efez]]a, i Krićanina EpimenicaEpimenida; Platon u svom ''Protagori'' navodi Mizona, a izostavlja Perijandra; Efor umjesto Mizona stavlja Anakarsa; drugi, opet, dodaju Sedmorici i [[Pitagora|Pitagoru]]. Dikearh nam daje spisak od četiri općepriznata mudraca: Talesa, Bijanta, Pitaka i Solona – i dodaje šest drugih imena, među kojima je izabrao trojicu: Aristodema, Panfila, Lakedemonca Hilona, Kleobula, Anakarsa, Perijandra. Drugi dodaju Akusilaja, sina Kabovog ili Argivljanina Skabra. Hermip u svom spisu ''O filozofima'' nabraja njih sedamnaest, od kojih ljudi biraju sedam – jedan ovako, a drugi onako. To su: Solon, Tales, Pitak, Bijant, Hilon, Mizon, Kleobul, Perijandar, Anakars, Akusilaj, Epimenid, Leofant, Ferekid, Aristodem, Pitagora, Las, sin Harmantidov ili Sisimbrinov ili Habrinov (kao što kaže Aristoksen, rođen u Hermioni), [[Anaksagora]]. Hipobot u ''Spisku filozofa'' nabraja: Orfeja[[Orfej]]a, Lina, Solona, Perijandra, Anakarsa, Kleobula, Mizona, Talesa, Bijanta, Pitaka, Epiharma i Pitagoru.<ref>Diogen Laertije: ''Životi i mišljenja istaknutih filozofa'', sa starogrčkog preveo i napomene napisao Albin Vilhar, Beograd, BIGZ 1985, I, 41-42.</ref>|10px|10px}}