Razlika između inačica stranice »Maria Farandouri«

Rođena je u Aterni[[Ateni]] [[1946]]., u Grčkoj koja se pokušavala izvući iz rata[[rat]]a, talijanske i njemačke okupacije te koja je proživljavala trenutke [[građanski rat|građanskoga rata]] koji će se završiti 1949. godine. Točno u godini kada je rođena, jedan od najvećih grčkiihgrčkih pjesnika [[Angelos Sikelianos]], pisao je pjesmu ''Koračnica duha'', koju će 20 godina poslije uglazbiti [[Mikis Theodorakis]] i povjeriti glasu Marije Farandouri.

== Razdoblje diktature ==

Kao i za mnoge druge umjetnike, pisce, pjesnike i grčke intelektualce, 1967. označava godinu preokreta i izbjeglištva. Noć [[21. travnja]] [[1967]]. vojni puč, kasnije nazvan ''poručnički'' stavio je točku na [[demokracija|demokratski]] režim i započeo razdoblje [[diktatura|diktature]] koje će trajati do [[ljeto|ljeta]] 1974. Jedan od značajnijih suvremenih grčkih pjensika Giannis Ritsos uhapšen je i zatočen na ozloglašenom logoru na ostrvuotoku Lerosu[[Leros]]u. Iste godine, Maria Farandouri bježi iz Grčke i započinje borbu protiv vojnoga režima održavajući tisuće koncerata u cijelome svijetu postajući time jedan od glasova Otpora. Koncerte održava u [[Centar Johna Kennedyja|Centru Johna Kennedyja]] u [[Washington D.C.|Washingtonu]], u [[Albert HalluHall]]u u Londonu[[London]]u, u Operhausu[[Operhaus]]u u Berlinu[[Berlin]]u te u [[Pariz|pariškoj]] [[Olympija|Olympiji]], jednom od hramova svetskesvjetske pjesme.

UposlenaZaposlena u svakom pokretu za [[mir]] i razoružanje te protiv diktature, policijske i vojne represije, Maria pjeva skupazajedno s [[Miriam Makeba]], [[Juliette Greco]], Katalankom Marijom del Mar Bonet i Inti-Illimani.

Umjetničko sparivanje Marije Farandouri i Mikisa Theodorakisa označava odlučujući trenutak u svetskojsvjetskoj distribuciji grčke muzikeglazbe, naročito u razdoblju kada je i sam Theodorakis bio u izbjeglištvu. Maria Farandouri s pravom se smatra najautentičnijom interpretkinjominterpretatoricom Theodorakisove glazbe, osobito svojim izvrsnim altovskim[[alt]]ovskim glasom, svojom apsolutnom [[melodija|melodijskom]] kvalitetom glasa te širokim rasponom glasa. Sve joj je to donijelo međunarodno priznanje. Na Theodorakisovu glazbu interpretirala je stihove iz zbirke ''Canto general'' [[Pablo Neruda|Pabla Nerude]] (koji je bio prisutan na generalnim probama), ''Ciganskog romansera'' [[Federico García Lorca|Federica Garcíje Lorce]] (pri čemu su Theodorakis i Farandouri surađivali s gitaristom svjetskog glasa Johnom Williamsom) te osobito ''Mauthausenove igre'' na stihove [[Iakovos Kambanellis|Iakovosa Kambanellisa]] surađujući s Izraelskim filharmonijskim orkestrom, kojim je dirigovao Zubin Mehta u Odeonu Iroda Atičkog u AtiniAteni 1991.

Maria Farandouri interpretirala je i pjesme slavnoga skladatelja [[Manos Hatzidakis|Manosa Hatzidakisa]], kao što su ''Iracionalni'', ''Melissanthijeva era'' i mnoge druge. Od Farandourinih albuma nakon diktature i njenoga povratka u Grčku (gdje je dočekana kao nacionalna heroina) značajne su ''Pjesme prosvjeda'' iz 1977., na kojem su se našle pjesme Zülfüa Livanellija, te album iz 1995. na kojem je bilo nekoliko pjesama Lucija Dalle.

1990. izvodi pjesme Caetana velosa, [[Milton Nasciment|Miltona Nascimenta]] i mnogih drugih na aranžmane Lea Brouwera pritom surađujući s [[Mercedes Sosa]]. Višestruko nadarena, Maria je izvodila i elektronsku glazbu čuvenoga Vangelisa. Maria Farandouri prva je umjetnica koja nije Njemica pozvana da nastupa na Berliner Ensembleu, na kojem je pjevala pjesme [[Bertold Brecht|Bertolda Brechta]] prevedene na [[Novogrčki jezik|grčki jezik]].