Adolfo Weber Tkalčević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Adolf Veber Tkalčević premješteno na Adolfo Veber Tkalčević
m Sitnice, maknut bold s naziva djela.
Redak 1:
'''AdolfAdolfo Veber Tkalčević''' ([[Bakar]], [[11. svibnja]] [[1825]]. -
[[Zagreb]], [[6. kolovoza]] [[1889]]. ), hrvatski filolog, književnik, književni kritičar i estetičar
 
Filozofiju je završio u [[Zagreb]]u, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u [[Beč]]u. Nastavio je zasade Gajeva ilirizma, Babukića i Antuna Mažuranića, ali se udaljio od Gajeva nastojanja vezivanja uz V. Karadžića. Važan je kao jedan od pripovjedača koji sredinom 19. stoljeća prekida praksu turske novele i romantične proze uvodeći realističke značajke u hrvatskoj književnosti. Njegovi estetički nazori s kalsicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u normizaciji hrvatskog književnog jezika.
 
Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata '''''"Skladanja ilirskog jezika"''''' izdane [[1859]]. u [[Beč]]u. Priredio je nekoliko školskih čitanki i pisao gramatike hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova '''''"Slovnica hrvatska"''''' iz [[1871]]. služila je kao srednjoškolski udžbenik, te kao norma i kodifikacija tadašnjega književnog jezika. Obranu ilirskoga shvaćanja o književnom jeziku objavio je u '''''"Viencu"''''' [[1884]]. pod naslovom '''''"Brus jezika ili zagrebačka škola".''''' Nakon Babukića i Antuna Mažuranića, postaje predvodnikom zagrebačke filološe škole.
 
[[category:hrvatski književnici|Tkalčević, Adolf Veber]]