Vladimir Žerjavić: razlika između inačica

'''Vladimir Žerjavić''' ([[12. kolovozkolovoza]] [[1912]].- [[5. rujanrujna]] [[2001]].), hrvatski ekonomist i stručnjak UN-a. Žerjavić je poznat široj javnosti po istraživanjima i publikacijama o [[demografija|demografskim]] gubitcima bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] u [[2. svjetski rat|2. svjetskom ratu]].

*srpski je matematičar [[Vladeta Vučković]] (kasnije, po emigriranju, sveučilišni profesor matematike na više američkih sveučilišta) za potrebe [[Pariška mirovna konferencija|Pariške mirovne konferencije]], i na traženje jugoslavenskoga političkoga čelnika [[Edvard Kardelj|Edvarda Kardelja]], izračunao demografske gubitke Jugoslavije u nedavno završenom 2. svjetskom ratu. Vučković je, na temelju dostupnih podataka, došao do prilično točne brojke od 1,7 milijuna demografskih gubitaka- što znači populacijski manjak u odnosu na očekivano stanje dobijeno ekstrapolacijom predratnih podataka. No, te brojke su upotrijebljene kao prikaz stvarnih žrtava rata u Jugoslaviji, što nije bila Vučkovićeva nakana ni cilj. Sam je matematičar u nekoliko navrata, kad je već bio u [[SAD]], upozorio da se radi o pogrješno interpretiranim podatcima: mjesto demografskih gubitaka zauzele su žrtve rata.

a) pragmatički, jugoslavenska je vlast bila zainteresirana za što veće stradalništvo zbog većih financijskih reparacija od [[SR Njemačka|Savezne Republike Njemačke]]. Također, jugoslavenski su [[SKJ|komunisti]] učvršćivali svoju reputaciju u svijetu kao predstavnika zemlje koja je veoma teško stradala od nacističkih i fašističkih režima

b) na unutarnjem planu stvarala se fama o stotinama tisuća ubijenih u [[Ustaše|ustaškom]] [[koncentracijski logor Jasenovac|koncentracijskom logoru Jasenovac]]. Iako to nije izrijekom isticano zbog delikatnosti teme, brojka od 600 ili 700 tisuća ubijenih (drugi je podatak najčešće navođen u službenim jugoslavenskim publikacijama kao što bijaše Enciklopedija Jugoslavije ili razne vojnopovijesne statistike) implicirala je, i za politički polupismene, glasnu optužbu protiv Hrvata- vrlo pogodnu za ušutkivanje hrvatskih nacionalnih težnji u prijeporima koji su, povremeno, izbijali u SFRJ. Naime, ako od 1.700.000 žrtava rata oko 700.000 otpada na Jasenovac (pretpostavljeno je da su Srbi činili golemu većinu toga broja), teško se oduprijeti generalizaciji da Hrvati, na ovaj ili onaj način, nose stigmu masovnih ubojica Srba. Pribroje li se i, bar dijelom, žrtve iz «preostaloga» milijuna, ispada da su ustaše (čitano- Hrvati) poubijali u [[NDH]] najmanje milijun Srba. Ta žrtvoslovna mitologija nikada nije ozbiljno i sustavno raspravljana u SFRJ.

c) s Titovim starenjem i opadanjem komunističkoga autoriteta poslije njegove smrti, te razbuktavanjem nacionalnih protimbi, u javnosti se intenzivirala političko-ideološka borba oko broja žrtava u 2. svjetskom ratu, a prije svega u [[NDH]]. Iako početci propitivanja dolaze još iz 50-ih i 60-ih godina, suprotstavljeni stavovi su se radikalno sučelili, ogoljeno, tek u 70-ima i 80-ima. Hrvatski publicist [[Bruno Bušić]], povjesničar i publicist (kasnije i državnik) [[Franjo Tuđman]] i povjesničar [[Ljubo Boban]] javno su iznijeli podatke istraživanja o tom da je broj žrtava u NDH i koncentracijskom logoru Jasenovac višestruko preuveličan, te da je motivacija za takav postupak poglavito protuhrvatska politika i raspoloženje dominantni u dijelu srpske nacionalnopolitičke elite i stanovništva. Srpski povjesničari i publicisti kao [[Velimir Terzić]], [[Milan Bulajić]], [[Vladimir Dedijer]], te «pridruženi» član, Hrvat jugounitarne orijentacije i vojni povjesničar [[Antun Miletić]] tvrdili su suprotno: po nekima je od njih broj stradalih Srba u konclogoru Jasenovac dosegao brojku od milijun, a kod nekih i milijun i pol ljudi. Cijela je polemika dobila dodatni naboj tijekom rasplamsavanja svesrpskoga pokreta kojem je čeonikovao [[Slobodan Milošević]].

U takvom su ozračju nastala Žerjavićeva djela- prve sustavne i dosljedne raščlane broja žrtava na području ondašnje SFRJ, temeljene na prihvaćenim podatcima, popisima stanovništva, prihvaćenoj demografsko-statističkoj metodologiji te mnogobrojnim popisima žrtava. Vladimir Žerjavić je detaljnije obradio ono što je već učinio srpski emigrantski demograf [[Bogoljub Kočović]], ne znajući za Kočovićeva prethodna istraživanja. No, rezultati do kojih su došli obojica pokazuju veoma veliko slaganje; dapače, srpski je demograf došao do manje brojke stradalih Srba i veće za broj poginulih Hrvata od hrvatskoga stručnjaka.