Kritija Mlađi ([[grčki:|grč.]] Kpiria{{polytonic|Κριτίας}}) grčki je političar konzervativnih nazora, pjesnik i pisac iz V. stoljeću pr. Kr., unuk Kritije Starijeg i [[Platon]]ov pradjed po majci. Rodom je iz stare atenske aristokratske obitelji. Bio je učenik [[sofizam|sofista]] i [[Sokrat]]a. Autor je pjesničkog djela "Elegije", kulturno-političke povijesti [[Atena|Atene]], [[Sparta|Sparte]], [[Tesalija|Tesalije]] i drugih grčkih državica pod naslovom "O državnim uređenjima" te knjige "Aforizmi" i "Razgovori". On je usmeno prenio Solonov izvještaj o potonuloj državi [[Atlantida|Atlantidi]] svojim unucima. Držao je da je [[religija|religiju]] izmislio zakonodavac da bi ljudima ulio strah, a [[Bog]] je izmišljen radi obuzdavanja nepoćudnih ljudskih čina. Po svome političkom uvjerenju bio je gorljiv pristaša spartanskog društvenog uređenja i žestok protivnik atenske demokracije. Kritija je 415. pr. Kr. bio optužen kao pripadnik [[hermokopid]]a te je 407. pr. Kr., nakon [[Alkibijad|Alkibijadova]] pada, prognan u Tesaliju. Nakon tri godine progonstva vratio se u Atenu i postao čelnikom 30-orice tirana. Zbog surove strahovlade i krvavog terora bio je omražen od naroda. Poginuo je u bitki s demokratima koji su pod Trasibulovim vodstvom oslobodili Atenu od tiranije. U dijalogu "Kritija" Platon preko njega kao glavnog lika iznosi kazivanje o Atlantidi.
