Razlika između inačica stranice »Povijest Poljske«

Dodano 65 bajtova ,  prije 13 godina
bez sažetka
[[Slika:MieszkoDagome.jpg|thumb|right|200px|[[Mieszko I.]]]]
Poljska plemena su u ranom [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] živjela između rijeka [[Visla|Visle]] i [[Odra|Odre]]. Ta plemena ujedinio je knez [[MieszkoMješko I.]] u [[10. stoljeće|10. stoljeću]]. On je bio prvi poznati vladar iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]]. Za njegova vladanja [[Poljaci]] su primili [[kršćanstvo]], a poljska država priznala vlast [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Mieszko je osnovao i prvu poljsku biskupiju u [[Poznan]]u.
 
Za vladanja [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] ([[992]]. – [[1027]].) [[Poljska]] se proširila na oblast [[Lužica|Lužice]], [[Češka|Češke]], [[Moravska|Moravske]] i [[Slovačka|Slovačke]]. [[Boleslav II. Smjeli]] ([[1058]]. – [[1079]].) je izuzeo Poljsku ispod vlasti Svetog Rimskog Carstva i proglasio se kraljem čime je Poljska postala slobodna kraljevina.
Od 12. do početka [[15. stoljeće|15. stoljeća]] Poljska naglo slabi, osamostaljuju se pojedine kneževine, a [[Njemačka|Nijemci]] se šire na poljska područja. Njihovim dolaskom niču [[grad]]ovi i [[selo|sela]] i potiče se [[Gospodarstvo|gospodarski]] razvoj. [[1241]]. godine u Poljsku su provalili [[Tatari]] koji su poharali južne predjele Poljske koje su poljski vladari naseljavali Nijemcima. Tih godina visoki staleži preuzimaju [[njemački jezik]] i običaje, a kako su se Nijemci naselili i uz pogranična područja Poljske, polako Poljska dolazi pod njemački utjecaj. [[1300]]. godine poljsko plemstvo izabire češkog kralja [[Vaclav II.|Vaclava II.]] za kralja Poljske kako bi se uspješnije oduprijeli njemačkom prodoru, ali to nije uspjelo. Nakon njegove smrti [[1305]]. godine raspala se personalna unije između Poljske i Češke.
[[Slika:CasimirtheGreat.jpg|thumb|right|200px|[[Kazimir III. Veliki]]]]
Proces za ujedinjenje poljskih zemalja započeo je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] kralj [[Vladislav I. Lokietek]] ([[1306]]. – [[1333]].) koji je Poljskoj ponovo pripojio [[Krakow]] i Veliku Poljsku. Jačanje Poljske nastavlja [[Kazimir III. Veliki]] ([[1333]]. – [[1370]].) koji potiče razvoj poljskih gradova pospješivanjem razvoja [[trgovina|trgovine]] i [[obrt]]a. On kodificira poljsko pravo (Statut Wislicki), potiče kolonizaciju nenaseljenih poljskih područja, te provodi financijske i upravne reforme. Osnovao je i [[Krakovsko sveučilište]] i utemeljio [[Kraljevski vrhovni sud u Krakowu]]. On je bio posljednji poljski vladar iz dinastije Pjastovića, a nakon njegove smrti na poljsko prijestolje dolazi kralj [[LjudevitLudovik I. Anžuvinac]] iz dinastije [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] koji je bio nećak Kazimira III. Nakon njegove smrti na vlast dolazi njegova kći Jadviga koja se udala za [[Litva|litavskog]] kneza [[Vladislav II.|Vladislava Jagela]] koji je vladao Poljskom kao Vladislav II. ([[1386]]. – [[1434]].) Izborom za poljskog kralja, on je primio kršćanstvo i uspostavio [[Poljsko-litavska unija|poljsko-litavsku uniju]]. Nakon uspostave te unije, Poljska je uz pomoć Litve uspijela spriječiti prodor Nijemaca. [[1410]]. godine u bitci kraj [[Grünwald]]a i [[Tonberg]]a teško su porazili [[Teutonci|Teutonce]]. Nakon smrti Vladislava II., na vlast dolazi [[Vladislav III.]] ([[1434]]. – [[1444]].) koji je kao i Vladislav I. vladao [[Ugarska|Ugarskom]] i [[Hrvatska|Hrvatskom]]. Poznat je i pod nazivom Vladislav Varnenčik jer je [[1444]]. poginuo u bitci kraj [[Varna|Varne]].
 
Njega je naslijedio [[Kazimir IV.]] ([[1447]]. – [[1492]].) iz dinastije [[Jagelovići|Jagelovića]] koji je ograničio svoju vlast uspostavom Državnog sabora (sejm) i koji je primorao plemstvo na plaćanje [[porez]]a. Stvorio je jaku poljsku državu osvajanjem Zapadne [[Pruska|Pruske]], Moldavske i istočnog Pomorja.
U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] Poljska ulazi u razdoblje unutrašnjih staleških borbi, pa je kralj bio primoran donijeti ''Rodomsku konstituciju'' prema kojoj se zakoni mogu donijeti samo uz pristanak malog i srednjeg plemstva ([[šljahta|šljahte]]). [[1569]]. godine zaključen je ''[[Lublinski sporazum]]'' prema kojem šljahta bira kralja, a Poljska i Litva čine realnu uniju.
[[Slika:Rzeczpospolita 1600.png|thumb|right|200px|Područja pod vlašću [[Poljsko-litavska unija|Poljsko-litavske unije]], [[1600]]. godina]]
Nakon smrti [[Stjepan BatoriBathory|Stjepana BatorijaBathoryja]] ([[1575]]. – [[1586]].), Poljska je ponovo ojačala dolaskom na vlast [[Sigismund III. Vasa|Sigismunda III.]] ([[1587]]. – [[1632]].) iz [[Švedska|švedske]] dinastije Vasa, ali joj je moć oslabila za vladavine [[JanIvan II. Kazimir|JanaIvana II. Kazimira]] koji je ratovao protiv [[Rusija|Rusije]] i Švedske. Poljska u drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] ratuje i s [[Osmanlijsko carstvo|Turcima]] i u tim ratovima gubi Podoliju i velika područja na desnoj obali [[Dnjepar|Dnjepra]]. Ta su joj područja vraćena [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Mirom u Srijemskim Karlovcima]], jer je Poljska pomogla u obrani [[Beč]]a od turskih napada.
 
Pobjede Poljske nad Turcima nisu ojačale kraljevu vlast, a samovolja šljahte postala je sve izraženija. [[1652]]. godine izglasan je zakon ''Liberum veto'' kojim je ozakonjena feudalna anarhija u Poljskoj. Tim je zakonom svaki član jednodomne skupštine u Poljskoj (sejm) mogao spriječiti donošenje bilo kakvog zakona. U ratovima protiv Švedske i Rusije u drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]], Poljska gubi veliki dio svojih područja. [[1697]]. godine Saksonski knezovi postaju kraljevi Poljske, čime dolazi do kraja poljske neovisnosti. Potkraj [[18. stoljeće|18. stoljeća]] Poljska je podijeljena između Rusije, Austrije i Pruske i prestaje postojati kao država. Nakon [[1815]]. negdašnje poljske zemlje dolaze pod rusku vlast kao [[Kongresna Poljska]] i od [[1863]]. godine Poljska je ruska provincija i predmet intenzivne rusifikacije.
 
Poljska je [[1999]]. godine ušla u [[NATO]] savez, a [[1. svibnja]] [[2004]]. pridružila se [[Europska unija|Europskoj Uniji]].
 
''Vidi također'' [[Popis poljskih vladara]]
 
 
16.845

uređivanja