Prebivalište: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Zamjena stub u mrva |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
== Prebivalište u hrvatskom zakonodavstvu ==▼
Do odluke [[ustavni sud|Ustavnoga suda]] [[RH|Republike Hrvatske]] iz 2000. godine od građana se prigodom prijave prebivališta zahtijevalo dokazivanje osiguranog stalnog stana odnosno [[kuća|kuće]] te je tijelo državne uprave koje vodi postupak upisa u očevidnik prebivališta tzv. JRO (Jedinstveni registar osoba) imalo pravo odbiti upis u slučaju ne postojanja dokaza o zaposlenju ili drugom izvoru prihoda. Takva praksa je prethodno navedenom odlukom ukinuta, a Sud je naglasio kako [[Ustav]] ne poznaje pojam "prebivalište", već samo "boravište". Stoga pod ustavni pojam "boravište" mora podvesti i zakonski pojam "prebivalište", u značenju trajnog boravišta u mjestu u kojem građanin ima namjeru trajno živjeti, bez drugih ograničenja. Dakle, i prebivalište iz članka 2. stavka 1. i boravište iz članka 5. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, treba smatrati boravištem u smislu odredbe članka 32. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Nitko nema pravo ograničiti ili onemogućiti prijavu prebivališta [[građanin]]u koji u nekom mjestu nema osigurano stalno stanovanje, nitko nema pravo ograničiti slobodan izbor prebivališta i tako ograničavati ili onemogućavati ustavno [[pravo]] građanina na slobodno kretanje i dovoditi do nesuglasja s temeljnom vrednotom jednakosti iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske. Ograničenje prava kretanja moguće je samo temeljem nužnosti, a poradi zaštite pravnog poretka ili [[zdravlje|zdravlja]], prava i [[sloboda]] drugih.
▲==Prebivalište u hrvatskom zakonodavstvu==
▲Do odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske iz 2000. godine od građana se prigodom prijave prebivališta zahtijevalo dokazivanje osiguranog stalnog stana odnosno kuće te je tijelo državne uprave koje vodi postupak upisa u očevidnik prebivališta tzv. JRO (Jedinstveni registar osoba) imalo pravo odbiti upis u slučaju ne postojanja dokaza o zaposlenju ili drugom izvoru prihoda. Takva praksa je prethodno navedenom odlukom ukinuta, a Sud je naglasio kako Ustav ne poznaje pojam "prebivalište", već samo "boravište". Stoga pod ustavni pojam "boravište" mora podvesti i zakonski pojam "prebivalište", u značenju trajnog boravišta u mjestu u kojem građanin ima namjeru trajno živjeti, bez drugih ograničenja. Dakle, i prebivalište iz članka 2. stavka 1. i boravište iz članka 5. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, treba smatrati boravištem u smislu odredbe članka 32. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Nitko nema pravo ograničiti ili onemogućiti prijavu prebivališta građaninu koji u nekom mjestu nema osigurano stalno stanovanje, nitko nema pravo ograničiti slobodan izbor prebivališta i tako ograničavati ili onemogućavati ustavno pravo građanina na slobodno kretanje i dovoditi do nesuglasja s temeljnom vrjednotom jednakosti iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske. Ograničenje prava kretanja moguće je samo temeljem nužnosti, a poradi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
==Izvori==
{{Mrva-pravo}}
|