'''Hedonizam''' ([[grčki jezik|grč.]] hēdonē, užitak) je [[moral|etički]] je nauk koji, kao podvrsta [[eudaimonizam|eudaimonizma]], užitak smatra vrhovnim [[dobro]]m i ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se užitak može odrediti vrlo različito: kao osjetilni, kao duhovni, ili oboje. <!-- Fil. Rječnik, str. 134 -->Ugoda je najviše dobro, a svako bi djelovanje trebalo težiti što većem povećanju ugode (ne nužno djelatnikove). <!-- Rječnik fil. Str. 97 -->
Prvi je teoretičar hedonizma bio [[Aristip]] iz [[Kirena|Kirene]], [[Sokrat]]ov učenik i utemeljitelj [[kirenska škola|kirenske filozofske škole]]. Razvijajući Sokratovu temu dobra, Aristip je dobro odredio kao užitak. Čovjeku pripada samo ono što je sadašnje, te stoga treba uživati od danas do sutra, jer je nada u neko buduće dobro uvijek povezana s nemirom uzrokovanim neizvjesnošću sudbine. Bitno je da mudrac dominira užitkom, a ne obratno. <!-- cfr Diogen Laertije, II, 75 -->
Pojam užitka ključan je element i u filozofiji [[Epikur]]a i [[Epikurova škola|Epikurove filozofske škole]]. No dok filozofi kirenske škole prednost daju užicima kakvi su radost i veselje, Epikur je smatrao da užitak čine stanja kakva su sloboda od straha i požuda i odsutnost boli. Prema Epikuru, ljudsko djelovanje treba biti upravljeno postizanju nepomućenosti duha ([[ataraksija|ataraksije]]).
KrozU čitavučitavoj su povijestpovijesti filozofi kritizirali nauk hedonizma. Među najvećim mu je protivnicima [[Immanuel Kant|Kant]], prema kojemu se [[moral]] ne može povezati s užitkom ili zadovoljstvom. U [[moderna filozofija|modernoj filozofiji]] nisu se mogle zaobići [[psihologija|psihologijske]] teorije koje u užitku vide odlučujući faktorčimbenik [[motivacija|motivacije]]. Tako primjerice [[Herbert Marcuse|Marcuse]] – zadržavajući ipak kritički odmak – priznaje da vrijednosti hedonizma imaju svoje mjesto u harmoničnom razvoju osobe.
== Vanjske poveznice ==
* {{en icon}} [http://plato.stanford.edu/entries/hedonism/ O hedonizmu] (Stanford Encyclopedia of Philosophy)
