Češko državno pravo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Donatus (razgovor | doprinosi)
m još teksta
Donatus (razgovor | doprinosi)
m skoro pa gotovo
Redak 19:
U vrijeme dogovaranja [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarske nagodbe]] činilo se da će [b[[beč]]ki dvor krenuti i u postizanje dogovora s Česima, no to se nije dogodilo, a [[1867.]] uveden je austro-ugarski dualizam. Češka nastojanja oko trodjelne monarhije (Austrija - Ugarska - Češka) konačno su propala [[1871.]] godine.
 
Mladočesi i dalje su nastojali postići češku autonomiju na temelju „povijesnoga i prirodnoga prava naroda.“ S druge strane, staročesi pokušali su [[1890.]] postići njemačko-češki sporazum, no on nije dobio punu podršku ni u samoj Narodnoj stranci, jer se činilo da su preveliki ustupci obećani njemačkoj strani. U takvim uvjetima Narodna liberalna stranka (mladočesi) pobjeđuje na izborima za Češki sabor [[1891.]] Ipak, sve uspješnija Socijaldemokratska stranka izravno napada mladočeška nastojanja oko Češkoga državnoga prava kao „iskapanje otrcanih povijesnih povlastica i dokumenata“, te se zalaže za „moderne ustanove za nas i za austrijske narode.“ U [[Moravska|Moravskoj]] [[1895.]] staročesi sklapaju sporazum s klerikalcima, te po ulasku u sabor donose izjavu o državnom pravu.
 
==Dvadeseto stoljeće==
Krajem 19. i početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] nastaju nove stranke. Među njima, iz Narodne liberalne stranke odvajaju se Radikalna napredna stranka [[1897.]] i Radikalna stranka državnoga prava ([[1899.]] Istovremeno nastaju i razne socijalističke stranke, a osobito Narodna socijalistička stranka koja će potaknuti konzervativne stranke na udruživanje protiv nje. Radikalna stranka državnoga prava (''Strana radikálně státoprávní'') spojila se [[1908.]] s Radikalnom naprednom strankom u Naprednu stranku državnoga prava (''Strana státoprávně pokroková''), a [[1918.]] i s Narodnom liberalnom strankom (mladočesi) i drugima u Češke demokrate državnoga prava (''Česká státoprávní demokracie''). Ovi radikali državnoga prava izravno su se suprotstavljali mladočeškoj politici suradnje s bečkim dvorom i Nijemcima.
 
[[1905.]] sklopljen je Moravski sporazum, gdje su se moravski [[Česi]] i [[Nijemci]] dogovorili o načinu zajedničkoga života i sudjelovanja u upravljanju [[Moravska|Moravskom Markom]]. Nakon izbora za Zemaljsko vijeće (''Reichsrat''), koji su održani [[1907.]] i [[1911.]] postalo je očito snaženje češke strane. Mladočesi surađuju po pitanju čeških nacionalnih interesa s ostalim češkim strankama (osobito Seljačkom strankom i katoličkim strankama), ali i sa južnoslavenskim strankama (slovenskima i hrvatskima iz Istre i Dalmacije). Krajem Prvog svjetskog rata većina čeških stranaka zauzima se za Češko državno pravo.
 
[[6. siječnja]] [[1918.]] zastupnici Češkog zemaljskog vijeća i Češkog sabora donose deklaraciju kojom traže neovisnost za svoj narod „u njegovoj vlastitoj državi, suverenoj, s potpunim pravima, demokratskoj, socijalno pravednoj i izgrađenoj na jednakosti za sve građane unutar granica njegovih povijesnih zemalja i prebivališta i u državi njegove slovačke grane.“
Redak 32:
S druge strane, liberalna [[Mađarska]] [[grof]]a [[Mihály Károly|Mihálya Károlya]] istakla je svoje povijesno pravo na [[Slovačka|Slovačku]], dotadašnju Gornju Ugarsku. Ipak, odlukom [[Antanta|Saveznika]], Slovačka postaje dijelom Čehoslovačke, a sav je njezin teritorij osiguran [[7. srpnja]] [[1919.]], uključujući i Potkarpatsku Rus.
 
Češka je polagala pravo i na područje [[Cieszyn]]a u Šleskoj, te će zbog njega ući u sedmodnevni rat s [[Poljska|Poljskom]]. Poljska se povukla, a međunarodna arbitraža [[28. srpnja]] [[1920.]] Čehoslovačkoj dodjeljuje dio toga područja oko [[Český Těšín|Českog Těšína]], gdje su se bila nalazišta [[ugljan]]a, te jedna od rijetkih [[željeznica|željezničkih]] veza između Češke i Slovačke. Na [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji]] odlučeno je uspostavljanje Čehoslovačke na području [[zemlje Češke krune|zemalja Češke krune]], dok je južna granica Slovačke određena na temelju gospodarskih i strateških kriterija. [[Versajski sporazumugovor]] dodao je Čehoslovačkoj i [[Hlučínsko]] dio Pruske Šleske u kojoj se govori češki.
 
Definiranje zamalja Češke krune kao češke nacionalne države otuđilo je moravske i češke Nijemce od zemlje, te su se oni sve više izjašnjavali kao [[sudeti|sudetski]] Nijemci. Slično su i [[Slovaci]] u slovačkom dijelu zemlje odbijali ideju „čehoslovačkog naroda“, baš kao što su to prije činili s idejom „mađarskog političkog naroda.“ Sve je to već ukazivalo na buduću sudbinu Čehoslovačke u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. [[Münchenski sporazum]] podijelit će zemlje Češke krune, a ubrzo će i ostatak Češke i Moravska biti okupirane i postati protektorat unutar [[Treći Recih|Trećeg Reicha]], dok će [[Slovačka]] postati satelitska država. Za njemačke okupacije Česi su našli utjehu u povratku povijesti i veličini Češkoga Kraljevstva.
 
[[Edvard Beneš]] uspio je u izbjeglištvu formirati vladu, koju će [[Sveznici]] od sprnja [[1941.]] priznavati kao pravnu sljednicu čehoslovačke vlade, a Čehloslovačku su priznavali u njezinim predminhenskim granicama, no u praksi [[Sovjetski Savez]] neće priznati Čehoslovačku vlast u Potkarpatju. Od [[1943.]] Saveznici prihvaćaju i Benešov plan o iseljenju sudetskih Nijemaca.
 
Ustavom Čehoslovačke iz [[1948.]] ukinute su zemlje (Češka, Moravsko-Šleska i Slovačka), a zemlja je podijeljena na pokrajine. Ni taj, kao ni ustav iz [[1960.]] ne poziva se na Češko državno pravo. Ustavnim zakonom o čehoslovačkoj federaciji iz [[1969.]] Čehoslovačka je postala federacija s dvije federalne jedinice - Češkom Socijalističkom Republikom i Slovačkom Socijalističkom Republikom. Na taj je način ponovno uspostavljeno jedinstvo nekadašnjih zemalja Češke krune, a u samom Ustavnom zakonu područje Češke Socijalističke Republike označeno je kao „dosadašnje područje čeških pokrajina“ (čl. 140 §1).
 
==Današnja Češka Republika==
Ustav [[Češka|Češke Republike]], usvojen [[13. prosinca]] [[1992.]], poziva se, kako na Češko državno pravo, tako i na državnu opstojnost Čehoslovačke:
 
{{citat|Mi, građani Češke Republike u Češkoj, Moravskoj i Šleskoj, u trenutku obnove samostalne češke države, vjerni svim dobrim tradicijama drevne državnosti zemalja Češke krune (státnosti zemí Koruny české) i čehoslovačke državnosti (státnosti československé)...|Iz preambule Ustava Češke Republike}}
 
==Izvori==
*Tomáš Masaryk, ''Independent Bohemia'', povjerljivi memorandum za članove britanske vlade iz travnja 1915.[http://h-net.org/~habsweb/sourcetexts/masaryk1.htm]
*Hugh Agnew, ''The Czechs and the Lands of the Bohemian Crown'', Hoover Inst. Pr.: [[2004]], ISBN 978-0-8179-4492-6
*Vladimir Nosek, ''Independent Bohemia. An Account of the Czecho-Slovak Struggle for Liberty'', London 1918.
*Hugh Agnew, ''The Czechs and the Lands of the Bohemian Crown'', Hoover Inst. Pr.: [[2004]], ISBN 978-0-8179-4492-6
 
==Vidi također==
*[[Hrvatsko državno pravo]]
 
==Vanjske poveznice==
*[http://www.psp.cz/docs/texts/constitution_1968.html Ustavni zakon o češkoj federaciji iz 1969. (cijeli tekst)]
*[http://www.psp.cz/docs/laws/constitution.html Ustav Češke Republike iz 1992. (cijeli tekst)]
 
[[Kategorija:Habsburška Monarhija]]