Svetozar Rittig: razlika između inačica

Dva dana po kapitulaciji Italije (tj. [[10. rujna|10. rujna]] [[1943]].) organiziran je njegov put automobilom u [[Otočac]], gdje se susreo sa predsjednikom [[AVNOJ]]-a dr. [[Ivan Ribar|Ivanom Ribarom]], [[Andrija Hebrang|Andrijom Hebrangom]] i drugim vođama [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-a]]. Drugi dan vratio se u Selce. Nekoliko dana kasnije pratio je dr. [[Ivan Ribar|Ivana Ribara]] u posjeti [[Krk|krčkom]] biskupu dr. [[Josip Srebrnić|Josipu Srebrniću]], kojega pokušavaju nagovoriti da pruži podršku [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-u]] i pošalje nekoliko svojih svećenika za [[vjerski referenti u NOB|vjerske referente]] na oslobođeno područje. Srebrnić je to međutim odbio, a godinu dana kasnije uputio je kleru svoje biskupije okružnicu kojom osuđuje NOP i zabranjuje suradnji s njim.

 

 

:(…) Ja sam u javnom radu ostario i kako sam ostario, tako sam i oslabio, ali vam mogu reći, da nikad nisam bio ni na jednoj skupštini, koja je iznijela ovako zdrave misli, ovako velike političke ideje, kao ova naša današnja skupština. ( …) ne mogu drugo da kažem, nego da je za moju dušu ovaj čas svijetli uskrs i jasno viđenje, kako ćemo uistinu ostvariti ubrzo sve ono za čim vi težite i za čim smo se mi stariji od mladosti borili, ali nismo mogli uspjeti, a nismo mogli uspjeti jer nismo bili ovako složni, odlučni kao vi. (…) U našim saborima i u našim skupštinama vazda su stranke i partijenastojale više na svojim partijskim nego zajedničkim i narodnim interesima. Ovu prednost naročito vam priznajem, dragi komunisti. (…) Vi ste pokazali narodu pravi put narodnoga političkoga rada. Pod dojmom ove velike historijske činjenice, mogu slobodno ovdje naglasiti, da je samo ova sloga omogućila vaše velike vojničke i političke uspjehe. (…) Malobrojni i nenaoružani u početku svoje borbe, vi ste se s neviđenim eleanom othrvali dušmaninu, obranili rođenu grudu, spasili čast i obraz svoga naroda. (…) Druge jače države su podlegle. Jugoslavija nije podlegla. (…) To je najveća slava našega naroda za ovo 1200 do 1300 godina što smo ovdje. Ali to je najjače jamstvo za opstanak i budućnost našeg naroda.